Baš je nekako nevidljivo prošla vijest da je pred osječkim sudom započelo suđenje u odsutnosti generalu Aleksandru Vasiljeviću, posljednjem šefu Uprave bezbednosti JNA, kolokvijalno KOS-a. Kao da je DORH-u neugodno što je tako iznenada izvukao iz ladice šest-sedam godina staru optužnicu protiv šefa vojne obavještajne službe agresorske vojske u Domovinskom ratu. I kao da je Aca Vasiljević bio neki nebitan lik.

U Hrvatskoj je javnosti Aleksandar Aca Vasiljević do pred koju godinu bio gotovo nespominjan lik. No zapadni obavještajni analitičari već se petnaestak-dvadesetak godina bave i dive njegovim profesionalnim vještinama, analitici, a i rezultatima. Primjerice, nizozemski obavještajni analitičar Cees Wiebes u knjizi "Intelligence and War in Bosnia" (Obavještajne službe i rat u Bosni) s respektom opisuje kako je Vasiljević unaprijed predvidio raspad Jugoslavije i upravljao njime premreživši KOS-ovim ljudima sve obavještajne službe novih država. Bivši KOS-ovi oficiri i agenti Mustafa Čandić, Slobodan Lazarević i drugi tumačili su kao svjedoci haaškog tužiteljstva Vasiljevićevu tehniku upravljana procesima: kako je još prije rata počeo ugrađivati svoje ljude u institucije svih republika, od politike i obavještajnih službi, preko pravosuđa, medija i akademske zajednice do financijskog sektora i gospodarstva. Cilj je bio stvoriti financijski samoodrživu mrežu, bez čvrste institucionalne strukture, koja će upravljati Jugoslavijom nakon Jugoslavije.

Kad sam istraživala upravljanje haaškim procesima za svoju knjigu "Hrvati pod KOS-ovim krilom", iza svake manipulacije koja štiti vodstvo JNA, krnje Jugoslavije i Srbije od odgovornosti za zločine, provirili bi general Vasiljević i njegova mreža. Nije bilo jednostavno s pozicije imenovanog suoptuženika na optužnici protiv Slobodana Miloševića postati jedan od privilegiranih suradnika haaškog tužiteljstva i iz te pozicije ostvariti upravljanje njegovim postupcima, kao što je to pošlo za rukom Aci Vasiljeviću.

Prema svjedočenjima, upravo je Hrvatska bila jedna od glavnih meta KOS-ova djelovanja, s tristotinjak kontraobavještajnih grupa (KOG-ova) usađenih u sve sfere države i društva. I dok se u BiH ili Srbiji već petnaestak godina javno mnogo govori i piše o ulozi Ace Vasiljevića i njegove mreže, pripisujući mu katkad i supermenske osobine, u Hrvatskoj vlada šutnja.

A upravo na zločinima u Hrvatskoj može se najjednostavnije dokazati odgovornost vrha JNA, krnjeg jugoslavenskog Predsjedništva i Srbije za najteže ratne zločine (likvidacije ratnih zarobljenika, likvidacije kao sredstvo etničkog čišćenja i torture i likvidacije u zatočeničkim logorima), kao i presudna uloga KOS-a u planiranju, organizaciji i provedbi tih zločina. Upravo je Vasiljević osnovao logore svojim "naređenjem" iz rujna 1991., KOS-ova je mreža bila odgovorna za sigurnost zatočenika u njima, Vasiljević s cijelim vrhom KOS-a je bio u Vukovaru u noći kada se obavljala trijaža ratnih zarobljenika i civila, kada su razvrstavani: za likvidaciju, za logore, za puštanje na slobodu. I upravo je zahvaljujući njihovim upravljanjem beogradskim i haaškim suđenjima za ratne zločine ispalo da su vrhu KOS-a u to vrijeme zapovijedali pijani četnici-početnici i lokalni skladištari, a ne obrnuto.

Zato valja pozdraviti odluku glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića da napokon aktivira prašnjavu optužnicu iz ladice i pokrene suđenje u odsutnosti. Ali to je tek početak moguće terapije za institucije. Suđenja u odsutnosti organiziraju se prije svega zbog spoznaje i zbog javnosti. Tiho suđenje u sjeni ne vodi tome cilju. Uz to, važno je pokazati cjelovit slučaj. A to je moguće samo ako se optužnica protiv Vasiljevića za zločine u srpskim logorima proširi na Ovčaru i druge organizirane likvidacije, kao i na operacije etničkog čišćenja… Za potpuniju sliku, dva dragocjena sudionika i potencijalna svjedoka operacija se trenutačno nalaze u hrvatskim pritvorima, bivši KOS-ovci: pukovnik Dane Lukajić (u Zagrebu, ako ga u međuvremenu nisu potiho pustili, i general Borislav Đukić u Splitu).

Smogne li profesionalne hrabrosti za proširenje optužnice i povezivanje slučajeva, Dražen Jelenić bi mogao mnogo pridonijeti i spoznaji o hrvatskim institucijama, što je prvi korak u terapiji. Kroz te bismo postupke, naime mogli dobiti i odgovore na pitanja o dosadašnjoj šutnji i brojnim "previdima". Zašto je KOS izbačen iz podneska za hrvatsku tužbu za genocid, a njegova uloga ostala neobrađena?

Zašto je Hrvatska prepustila sve istrage za zločin na Ovčari Beogradu i odrekla se nadležnosti za zločine u srpskim logorima? Zašto je stavila optužnicu protiv Vasiljevića u ladicu, umjesto da je s presudom na suđenju u odsutnosti poduprla tužbu za genocid?

Zapravo, moglo bi se vidjeti u kojoj je mjeri Hrvatska i danas – čika Acina država. Zarobljenica njegovih dosjea, koji su mnogo širi, mnogo elitniji i financijski unosniji od prljavih ubojica ispred jame.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija