Kad je svojedobno sedamdesetosmogodišnjoj Ružici Ćavar Neven Kovačević, aktivist Pokreta za sekularnu Hrvatsku, slomio ruku i raskrvario nos, nije bilo naročitih javnih zgražanja. Čak je prevladala kritika na račun nesretne žene.

Nedavno su u Zagrebu jajima gađali Milana Bandića, što je opet primljeno s nekim tihim zadovoljstvom. Ali pogodak limunom u sako Milorada Pupovca izazvao je val oštrih reakcija, kako medija, tako i političkih stranaka, udruga i najviših predstavnika vlasti. Pupovac je očito nešto drugo, nešto više i važnije.

Ovdje nije riječ o ljudskim pravima i slobodama i nikada nije riječ o tome, ili nije samo o tome, nego je riječ, naravno, o politici i psihologiji. Pupovac je potporanj Vlade, koja bi bez njega pala. Još u dubljim slojevima svijesti on je simbol „bratsva i jedinstva“ te vječnog hrvatskog podaničkog mentalitata.

Da se razumijemo, napad na integritet i dostojanstvo bilo koje osobe, pa tako i Milorada Pupovca, za svaku je osudu, on je uvijek izrazom primitivizma i niskih strasti.

Preko nekih, međutim, krajnje tendencioznih, politikanskih, jednostranih tumačenja ovog nemilog događaja teško je prijeći. Pojedini stranački prvaci (Ivan Vrdoljak, Anka Mrak-Taritaš, Krešimir Beljak) ili analitičari (Ivan Rimac, Tvrtko Jakovina) cijeli su slučaj odmah doveli u svezu s rastom netrpeljivosti i konzervativizma, s aboliranjem hrvatskih zločina iz Domovinskog rata i sa slavljenjem zločinaca iz Drugoga svjetskog rata, neobilježavanjem Dana pobjede, pozdravljenjem ljudi osuđenih za ratne zločine, nastupima na javnoj televiziji zastupnika desnog spektra, čestim kritikama Pupovca, koji je inače čist kao suza, ugledan i istinoljubiv.

Čitav, dakle, niz besmislenih, pretjeranih ili posve lažnih ili ideološki rigidnih apriornih tvrdnji. Koje slavljenje, koje abolicije, koja netrpeljivost? I zar bi samo ljevičari trebali nastupati na TV? Samo jedan huliganski ispad poslužio je za aktivaciju cijelog ideološkog aparata i za generalnu osudu stanja u društvu! I što je najgore, sve to a da se uopće ne zna tko je počinitelj napada.

Napad na jednog pripadnika nacionalne manjine tumači se kao napad na sve manjine, napad na jednog Srbina kao napad na sve Srbe. Ovo je ipak samo napad na Milorada Pupovca koji sustavno, nizom svojih izjava i postupaka, iritira većinu građana ove zemlje, što opet nikoga ne opravdava i nikome ne daje za pravo na fizičko nasilje.

Iritantno je svakogodišnje obilježavanje četničkog ustanka u Srbu, iritantne su laži o dvadeset tisuća djece ubijene u Jasenovcu ili o potpisivanju lojalnosti na trgovima, iritantno je u stopu slijediti Aleksandra Vučića i onda kad Hrvatsku uspoređuje s nacističkom Njemačkom, iritantan je neprijateljski ton Novosti, iritantni su stalni vapaji o ugroženosti, iritantno je nepriznavanje agresije na Hrvatsku...

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija