U župnoj crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije u Tugarima, kraj Omiša, u nekadašnjoj slavnoj Poljičkoj Republici, u ponedjeljak 4. ožujka, u 17.30 sati, svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio apostolski nuncij i nadbiskup ninski naslovnik mons. Martin Vidović u suslavlju župnika don Marinka Jurišina, poljičkog dekana don Špira Ćikeša, profesora na KBF-u Splitu mr. don Jenka Bulića, don Vlade Đuderije, don Marka Marasovića, don Damira Bistrića, župnik Grabovca, fra Stipe Bešlića i đakona don Josipa Ulića, proslavljena je 1167. obljetnice prvog spomena imena Tugare u Trpimirovoj darovnici, najstarijem sačuvanom spomeniku hrvatskog prava, od 4. ožujka 852. godine.

Slavlju su nazočili veliki poljički knez Petar Rodić, zamjenik gradonačelnika Omiša Ivan Bartulović, Jerko Rogić, načelnik Dugog Rata, gradski vijećnik Nikola Tijardović, ravnatelj OŠ Tugare Ivo Sladojević i Vladu Perkušić, načelnik policije Omiš te brojni gosti i mještani iz slavnih Poljica.

U svojoj propovijedi mons. Vidović, osvrćući se na Markovo evanđelje u kojemu Isus daje odgovor onomu „ugledniku“ koji Ga upita što mu je činiti da bi baštinio život vječni, naglasio je, da se „u tome upitu prepoznajemo, i taj smo upit i mi samo postavili i postavljamo toliko puta. Svi, naime, želimo znati, što nam je i koje nam je dobro činiti da bi baštinili, da baštinimo život vječni (usp.Mt 18, 17. Mk 10, 17), da bi imali, odnosno da imamo život vječni (Lk. 18,16). A odgovor na taj upit je jedan jedini: onaj koji je Isus dao: Kaza i uputi na Deset zapovijedi Božjih. Kako čusmo: Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca i majku!“

Pojasnivši „da Deset zapovijedi Božjih osnovno su pravilo, temeljni su zakoni za svakoga tko želi biti Kristov učenik. Čuvanje i vršenje tih zapovijedi glavni su preduvjeti za učeništvo. Spomenute zapovijedi vrijede za sve, vrijede svagda i vrijede svagdje, za svako vrijeme, dakle svevremenske, i za svaki položaj i mjesto kako u Crkvi, tako u društvu, dakle, sveopće su. Obvezuju u Crkvi i obvezuju izvan Crkve: na osobnoj razini, u obitelji, u društvu, na radnom mjestu, u školi, u znanosti, u kulturi, u športu, u sredstvima društvenog priopćavanja (znači u novinama, na radiju, na televiziji, na internetu ili međumrežju), jednako kao i u gospodarstvu i u politici. Nema izuzetaka glede njihove vrijednosti i obveze obsluživanja. (…).“

Nadalje istaknuvši da je Isus onom pismoznancu koji ga je htio iskušati govorio o dvjema temeljnim zapovijedima ljubavi: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, te da te zapovijedi zacrtavaju naš odnos prema Bogu i bližnjemu i put su spasenja… „ U prve tri zapovijedi Bog traži od nas da Ga poštujemo, jer je On jedini i pravi Bog, te da ne izušćujemo imena Njegova uzalud i da svetkujemo dan Gospodnji, to jest dan Njemu posvećen i preko Njega posvećen samome čovjeku i dobru čovjeka. Istodobno u preostalih sedam zapovijedi Bog traži od nas da poštujemo bližnje i sebe same. Drugim riječima, živjeti prema Božjim zapovijedima i čuvati zapovijedi znači ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe samoga. U biti, to je mjera našega bogoljublja i našega čovjekoljublja, pokazatelj kakvi smo i koliko smo Kristovi učenici. i riječ je o nečemu nerastavljivom, nečemu uzajamnome, nečemu što jedno bez drugoga ne ide…“

Govoreći o poštivanju ljudskog života, o preljubu, krađi i varanju, o poštivanju roditelja, kazao je: „Ubiti, odnosno oduzeti kome život može se na razne načine: tvarno, tjelesno, te riječju i jezikom, ubacivanjem u promet kojekakvih priča, koje same po sebi mogu biti istinite, ali nisu na mjestu i štetne su. I Život ljudski treba poštivati od začeća do naravne smrti. Svaki je ljudski život Božji dar i on je svet i nepovrediv. to su istodobno i lažna svjedočanstva, uključujući i neprimjerene izjave na račun bližnjega te ogovaranje i objedu.

Sagriješiti bludno i učiniti preljub znači ne poštivati vlastito tijelo i tijelo bližnjega, radeći suprotno Božjemu naumu s čovjekom kojega je Bog stvorio kao muško i žensko (usp. Post 1, 27;5, 1-2a; Mt 19, 4; Mk 10,6). Može se to dogoditi i u srcu, odnosno mislima, s požudom pogledavši koga, kao nas je jednom zgodom upozorio Isus (usp. Mt 5,28). Svemu tome posebno pogoduje ovo naše današnje doba u kojemu nas pornografija i razni izopačeni oblici spolnosti, proglašeni čak i naprednima, zapljuskuju sa svih strana poput uzburkanih morskih valova. U tome se zaboravlja da smo pozvani proslaviti Boga u tijelu svojemu…

Krasti, otimati i varati može se na razne načine, umirujući vlastitu savjest tako što sami sebe uvjerimo kako su tuđi novac i tuđe stvari potrebnije nama nego njihovim vlasnicima ili korisnicima. Ili pozivajući se na nekakvu pravdu, najčešće izmišljenu, kao da se pravda može ostvariti djelima nepravde i nasilja. ili upućujući na zahtjeve i potrebe društva, države i slično, a sve po plaštem prikrivenoga sebeljublja i vlastitog koristoljublja…

Poštivanje oca svoga i majke svoje, to jest svojih roditelja, nalazi se u samoj ljudskoj naravi i u nju je usađeno. Međutim, čovjek nađe način i opravdanje kako bi se dužno poštovanje, što znači i skrb za roditelje kada obole ili kada onemoćaju zbog poodmakle životne dobi, primjeni na način da to sliči više na sve drugo nego li na poštivanje. Sve, suprotno od Deset Božjih zapovijedi: „ljubi svog bližnjega kao sebe sama!“… Ono što je Isus rekao onom neznancu, rekao je i nama danas ovdje okupljenima … Ali koje li koristi što znamo, ako i ne živimo u skladu s tim zapovijedima i ako su naša djela u potpunom raskoraku s njima? još jednostavnije rečeno, koje je li koristi da znamo zapovijedi, ako su nam život i djela nedosljedni?“

Govoreći o današnjem društvu i političkoj podobnosti, o probitku i zaradi, o javnim priopćivalima i njihovoj moć u oblikovanju čovjekove svijesti, kazao je da „Zbog života i rada, koji nije u skladu s Božjim zapovijedima i u raskoraku je s njima… imamo zakone, koji su neljudski, jer prisiljavaju na rad u dane posvećene Bogu i određene ljudima na odmor i obiteljsko drugovanje, zakone, koji zahtijevaju politička podobnost, probitak i zarada određenih skupina, ili jer je možda takav trend u svijetu, a sve to pod geslom nekakva napretka i naprednosti. I događa se da radnik ne prima dostatnu i pravodobnu plaću za svoj rad, čime ga se u biti ponižava i gura u nepotrebne troškove. kao da je čovjek tek zbog rada i kao da postoji samo da bi radio i privrjeđivao. Zaboravlja se da je rad za čovjeka i da čovjek daje vrijednost radu. Smeće se s uma da ljudska osoba i ljudsko dostojanstvo, koje je čovjeku udijelio Bog stvarajući ga, i to stvarajući ga kao muško i žensko (usp. Post 1,27;5,1-2a; Mt 19,4; Mk 10.6), jesu iznad svakog kapitala i svakog ulaganja, te da je ljudski rad najveći kapital i najveće ulaganje u gospodarstvo i društvenu zajednicu.

Ili pak preko sredstava društvenoga priopćavanja šire se vijesti smišljene i osmišljene za stolom, s vrlo dvojbenom i štetnom svrhom, a potiskuju se i prešućuju događaji nade i ljudskosti, zastire se istina i pravda, izostavljaju se izvješća o stvarnome stanju, o zalaganju za suzbijanje zla i promaknuće općega dobra i dobra općenito. Vrijednim se proglašuje ono što je tek prividno vrijedno, a trajne vrjednote i vrjednote ljudskosti, koje se zrcale u Deset zapovijedi Božjih, bivaju zapostavljene, pa čak i izrugivanje.“ – poručio je mons. Vidović, nadalje naglasivši „da u svemu tome najviše boli kada takvo što čine kršćani; kada to čine oni koji su primili sakrament svetoga krsta ili krštenja i koji su primili sakramente svete potvrde ili krizme, kao i druge sakramente. Istina je, oni su kršćani, jer su kršteni, ali svojim životom niječu Evanđelje i otvoreno su se odmetnuli od Krista. U biti, žive i rade kao i oni koji ne poznaju Boga. I za njih, i za nas jednako, vrijedi ono što smo čuli iz Knjige Sirahove, a to je poziv na obraćenje i utok grješnika neizmjernome milosrđu Gospodnjemu…“

Na kraju svoje propovijedi, mons. Vidović zaželio je, sebi i svima okupljenima: „Neka nas ovozemno blago, koje je prolazno i propadljivo, ne zapriječi u radu na izgradnji kraljevstva Božjega na zemlji i u stjecanju blaga na nebu… I nemojmo slijediti primjer onog neznanca, nego neka nam njegov slučaj bude upozorba i opomena…“

Na kraju svete mise mons. Martin Vidović je kazao:

„Naše bogoslužno zajedništvo završava. Ugodno mi je danas biti s vama. Hvala vam na gostoprimstvu: hvala svima, počevši do vašega župnika don Marinka Jurišina.

Istodobno vam čestitam Dan Tugara, sjećanje na prvi danas očuvani spomen imena Tugare, zabilježen u darovnici našega hrvatskog kneza Trpimira iz druge polovice prvoga tisućljeća, iz 9. stoljeća, izdane od 4. ožujka davnoga 852. ljeta Gospodnjega.

U ovoj posebnoj prigodi svakomu pojedinačno i svima vama zajedno želim reći ono što apostol naroda, sveti Pavao Taržanin, reče vjernicima u Korintu i Filipima: „Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“ (2 Kr 13,11). Doista „jednodušni, jedne misle budite, nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe, ne skrbite se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Krista Isusa (Fil 2, 2b-5a).

To dobro znadete: međusobna ljubav, sloga i zajedništvo zalog su i jamstvo svakoga duhovnog i materijalnoga napredka, pa tako duhovnoga i materijalnoga napredka svakoga od vas osobno i vaših roditelja, jednako kao i vaše župe i vašega mjesta i cijele naše Domovine.

Božji blagoslov pratio sve vas, vaše obitelji i cijelu vašu župu, sav ovaj dragi kutak hrvatske zemlje: blagoslov Boga, kojemu je sve moguće, na što nas je danas podsjetio Isus u Evanđelju (usp, Mk 10. 27).

Presveta Bogorodica Marija, čijemu je slavnom rođenju posvećena vaša župa, bila uvijek vašom zagovornicom i zaštitnicom: ona, Majka Kristova i Majka Crkve, Majka odkupljenoga čovječanstva.“ – poručio je apostolski nuncij i ninski nadbiskup naslovnik mons. Martin Vidović, okupljenim vjernicima u punoj crkvi Porođenja BDM u Tugarima.

Župnik se zahvalio svima i čestitao župljanima Dan Tugara

Župnik don Marinko Jurišin na kraju misnog slavlja čestitao je svim svojim župljanima Dan Tugara i ovu važnu obljetnicu te se zahvalio svima koji su doprinijeli svečanosti slavlja, posebno predvoditelju euharistijskog slavlja mons. Martinu Vidoviću, braći svećenicima i Pučkim pivačima Tugara, koji su uveličali ovo misno slavlje.

Po završetku misnog slavlja, prigodno predavanje o jednom vrlo zanimljivom povijesnoj ispravi o povijesti Tugara iz 1533 godine, održao je prof.dr.sc. Marko Rimac, u organizaciji Odbora za proslavu Dana Tugara na čelu sa tugarskim župnikom don Marinkom Jurišinom don. Ovo je bila još jedna lijepa prigoda da se Poljičani, žitelji i prijatelji Poljica okupe i sadržajnim druženjem osnaže svoje zajedništvo.

„Tugarska nošnja“

I ove godine za „Dan Tugara“ svoj doprinos su dali učenici nižih razreda OŠ Tugare na temu „Tugarska nošnja“.

Nagrade za najbolji likovni rad za prvi razred dobili su: prvu Ante Bulić, drugu Nina Petričević i treću Josip Uzinić; drugi razred: prva Manuela Petričević, drugu Lora Bakotić i treću Petra Bašić; treći razred: prvu Josip Miljak, drugu Dolores Vrkić i treću Ante Baričić; četvrti razred: prvu Gabrijela Milić, drugu Matea Mandić i treću Viktorija Apić.

Nagrade su im uručene, u utorak 5. ožujka u OŠ Tugare, čime je završila proslava ove velike obljetnice.

Dragica Zeljko Selak