Prigodom 27. obljetnice ubojstva 24 nedužna civila u Četekovcu, Čojlugu i Balincima, u ponedjeljak 3. rujna požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Mikleuš, nedaleko spomenutih mjesta u župi Nova Bukovica, te u crkvi Sv. Terezije Avilske predvodio misno slavlje za poginule. Koncelebrirali su domaći župnik Mario Matijević, župnik u Podravskoj Moslavini i arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata Vladimir Škrinjarić te svećenici Slatinskog dekanata na čelu s dekanom Draganom Hrgićem.

Pozdravljajući svećenike, okupljene vjernike, među kojima je bila i rodbina poginulih, te načelnika Općine Mikleuš, biskup je rekao kako je prije 27 godina ovaj kraj bio teško ranjen ubojitom mržnjom, ali da se nisu sabrali u mikleuškoj crkvi kako bi se podsjećali na zlo i zločin, nego da bi se molitveno spomenuli poginulih. Potaknuo je okupljene da u srcu stvore pravo raspoloženje molitve i ljubavi prema poginulima, koje je najbolji način njihova pamćenja.

U homiliji biskup je istaknuo kako je vlastiti interes i sebičnost uzrok krivom prosuđivanju drugih ljudi, potičući mržnji i stvarajući sukobe. Ustvrdio je kako su i prije 27 godina pojedinci i skupine prosuđivali druge oko sebe pomračeni sebičnošću u duši i da su druge ubijali zbog vlastitog interesa. Nisu imali sposobnost gledati jedni druge Božjim, proročkim pogledom i razumjeti tko smo mi po u hrvatskoj zemlji po njegovu naumu. Zlo je odigralo svoju igru u slučaju nepravednog ubojstva nedužnih civila, 4. rujna 1991. kao i u drugim krvavim događajima Domovinskog rata, kazao je biskup.

Mons. Škvorčević razložio je kako sv. Pavao u prvom čitanju tumači Solunjanima kako ne želi da oni budu u neznanju s obzira na one koji su umrli. Kakvo je to znanje, upitao je biskup, uputivši da je Pavlovo znanje Isus Krist, a argument Isusovo uskrsnuće. Pozvao je nazočne da i oni ne ostanu u ljudskom neznanju, nego se „vjerom uspnu do znanja Božjeg glede naše konačne sudbine". Nadodao je kako se naše ljudsko neznanje s obzirom na ubojstvo nedužnih ljudi prije 27 godina očituje i u tome što taj događaj nije istražen sudskim putem, i o njemu nije dan ljudski pravorijek. Sv. Pavao tumači kako je Bog moćniji od zla te On ima zadnju riječ, što je posvjedočio u Sinu svome Isusu Kristu. Njega je ljudska mržnja i sebičnost osudila i objesila na križ, ali ga je Bog snagom ljubavi koja pobjeđuje smrt, digao iz groba. Zato sv. Pavao tumači da je uskrsli Isus Krist znanje naše vjere, kojim trebamo prosuđivati svako nasilje i ubojstvo naneseno nedužnim ljudima te u njegovoj ljubavi jačoj od smrti prepoznati njihovu konačnu sudbinu. Proročki gledajući na događaj prije 27 godina usuđujemo se tvrditi da su oni koje je ubila ljudska mržnja u Božjim rukama, zagrljeni njegovom ljubavlju. Sv. Pavao tvrdi da je naša konačna sudbina „biti zauvijek s Gospodinom", pojasnio je mons. Škvorčević. Biskup je ohrabrio vjernike neka o počinjenom zlu ne razmišljaju u okvirima ljudske nemoći, nego se „znanjem vjere izdignu do onoga što je Bog za nas ostvario u Isusovoj pobjedi nad smrću", te je poželio rodbini poginulih da ne budu u srcu izgubljeni, nego utješeni i ohrabreni.

Na kraju misnog slavlja biskup je potaknuo nazočne da poslušaju poticaj sv. Pavla te ne tuguju za ubijenima kao oni koji nemaju nade, nego da ih pamte nadom utemeljenom u Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću. Polazeći od tvrdnje „Just do nothing", koju je jedna nazočna gospođa imala ispisanu na svojoj majici, biskup je pozvao „Just do something" za naše poginule, tj. kroz molitvu biti povezani s Bogom i sa svojim preminulima.

 

M.M.