Centar za hagioterapiju Split, Centar za socijalnu skrb Omiš, uz podršku Ministarstva socijalne politike i mladih, Splitsko-dalmatinske županije i Bračnog i obiteljskog savjetovališta splitsko-makarske nadbiskupije, povodom Međunarodnog dana obitelji priredili su okrugli stol na temu: Povjerenje - temelj obiteljske sigurnosti koji se održao 13. svibnja u BiOS u Splitu, koje vodi Anita Strujić, dr. med.

Sudjelovali su prof. Maja Lipanović, psihologinja, CZSS Split, podružnica Obiteljski centar, prof. Miljeniko Grabar, ravnatelj Doma za djecu Maestral,prof. Slavko Jerončić, ravnatelj Caritasa SMN, mr. sc. dr. Zdenka Rakuljić, stručnjaci koji se upravo u praksi bave ovom problematikom. Važnost teme privukla je posjetitelje, a moderator okruglim stolom bila je Renata Jurčević, ravnateljica CZSS u Omišu. U raspravi je sudjelovala i prof. Ana Perišić, voditeljica Centra za hagioterapiju Split, kazavši da je cilj ove rasprave povezati i razmijeniti iskustva svih onih koji rade s obiteljima u različitim institucijama radi razmjene informacija, pouka i poruka, čuti kako razmišljaju o toj temi i drugi.

Moglo se čuti u izlaganjima da izvor problema leži u današnjoj najčešće disfunkcionalnoj obitelji, gdje djeca ne dobivaju roditeljsko povjerenje koje je temelj obiteljske sigurnost. Istaknuli su da je prvi period života najvažniji za razvoj djeteta, posebno dojenje, te da su djeca danas puno ugrožena emocionalno i duhovno, a naizgled se čini kako žive u dobroj obitelji, i socijalno- ekonomskoj sigurnosti. A da bi se steklo povjerenje djece, treba i roditelj ili odgajatelj biti iskren i dosljedan, ali nažalost danas je malo takvih roditelja i odgajatelja. Unatoč svim poteškoćama s kojima se susreću, djeci treba dati nadu, a povjerenje je, vjera u dobro.

Psihologinja Lipanović govorila je o tome kako su žene više zahtjevne u braku i više nezadovoljne. Prije sklapanja braka, ne promišlja se: -Što od braka hoću? Gubi se povjerenje ako jedan partner ne ispuni očekivanja i potrebe drugoga. A mogu li se uvijek ispuniti sve želje i očekivanja? Potreban je razgovor i dogovor. Tada se problem rješava ne dijalogom, uvredama i takva ponašanja imaju zlostavljajući učinak kod djece, koja tada gube sigurnost. Istaknula je važnost dojenja jer dijete temeljno povjerenje dobiva preko dodira. Za pedesetak godina će čovječanstvo shvatiti što se je dekomodiralo. Rastave završavaju s neuspjehom i posljedice su teške. Odvojenost od majke u ranoj fazi života doprinosi nesigurnosti djeteta.

Sa stajališta antropologa govorila je liječnica Zdenka Rakulić, istaknula je svoja iskustva i važnost življenja zdravog braka jer obitelji temelj za uspjeh, zaključivši da je danas 70% psihički bolesti na duhovnoj razini. Obitelji se raspadaju upravo zbog nepovjerenja.

Ravnatelj Caritasa Slavko Jerončić govorio je o iskustvu rada s obiteljima u Caritasu gdje se ostvaruju kontakti, istaknuvši da potreba za sigurnošću je u ljudskoj naravi i da bez povjerenja nema suživota u zajednici. Na obitelj se temelji i povjerenje šire društvene zajednice a Sveta Obitelj je primjer sigurnosti, brige i povjerenja.

Prof Miljenko Grabar, s dvadesetogodišnjim iskustvom odgajatelja, približio je probleme iz žive prakse, rad u popravnoj Ustanovi i u Domu za djecu, istaknuo da je velika odgovornost spašavati dječje sudbine i nije lako voditi tu Veliku obitelj, to su djeca bez odgovarajuće obiteljske skrbi, oni su emocionalno slabi, a oni mladići koji imaju poremećaj ponašanju, nisu delikventi kako ih najčešće nazivaju, oni imaju roditelje a bolje bi bilo da ih nemaju. „Imao sam iskustva rada i s mladićima koji su imali i preko dvjesto kaznenih djela; oni ne znaju da vrijede, oni su topla bića i pate za obiteljskim zajedništvom, čeznu za ljubavlju, sve počinje u obitelji i s roditeljima. To sam se uvjerio kroz praksu, kad me oni mole da im nazovem, brata, baku…“ Istaknuo je da Grad Split brine o socijalno osjetljivoj kategoriji pa čak da u tome i prednjači. Kad su u pitanju djeca svi nam izlaze u susret, zaboravljaju se političke opcije. I na kraju je zaključio koliko su važna ta prva razdoblja života djeteta, te da ostavljenoj, oduzetoj ili napuštenoj djeci treba pružiti veliku ljubav i dati im nadu. A da bi se steklo njihovo povjerenje treba biti iskren i dosljedan. Ali nažalost, danas je, malo takvih roditelja i odgajatelja.

D. Zeljko Selak