I tako to krene...Grčkoj slijedi prislina uprava. Nakon što se već istrenirani prosvjednički narod na trenutak pobunio protiv takozvane pomoći koju Europska unija nudi Grčkoj, od svega se odustalo. Grčki premijer i idejni začetnik ideje o referendumu kukavički je odustao od svoje zamisli, a svoj narod ostavio ljući nego ikad. Traži se premijerova ostavka, a u zraku miriši na nove prosvjede i s njima povezane nerede.

Dok se u Hrvatskoj cijela nacija doslovce zabavlja suđenjem Ivi Sanaderu, vani se opako kuha. I ne bi nas Hrvate to trebalo brinuti da nas ne očekuje - manje ili više isti scenarij. O njemu je prošaputao čak i SDP-ov financijski "mag" - Slavko Linić što je premijerka Jadranka Kosor ocijenila čak i hrabrim - i u Hrvatsku će doći štednja. I u Hrvatsku će doći MMF. I, dakako, da izjašnjavanje o radikalnim mjerama koje će dotući i najjače - vjerojatno neće doći u obzir - kao što nije došlo u obzir ni za Grčku. Znamo li mi što sve to zapravo znači? Znamo li da je to početak novih upravljačkih struktura nad našom zemljom i kraj samostalnog donošenja odluka? Nadam se da znamo.

Jer ne bi bilo dobro da nas zatekne pa da tek onda već poslovično počnemo lamentirati. Moramo biti svjesni da je i Hrvatska jedna od zemalja čija je vlast od 2000. naovamo učinila sve da što manje radi svojim rukama, da se ne proizvodi, ne ulaže, nego da se zadžuje i na taj način koliko toliko održava pogon u pokretu. Lijene su to vlade bile. A ni mi Hrvati - ništa pametniji - od kapitalizma uzeli samo kredite, minuse, kartice i nove "Aj"-aparate. Međutim, nije toliko do nas - koliko do svih onih koje smo tako dobrodušno pustili u vlastita dvorišta, do banaka i bankara koji su dobro znali što rade, što nude i što će tražiti zauzvrat. I vrijeme naplate polako je došlo. Grčku je sustiglo. Jedan je naš ekonomski analitičar lijepo objasnio - ne spašava Europska unija Grčku i Grke, ne! ne!. Pravi spas trebaju tamošnje francuske i talijanske banke koje - vrlo je jednostavno - moraju naplatiti sav taj novac pušten u ruke pomamljenoj vladi, izgubljenim Grcima. Eto, otprilike i laički to izgleda tako.

Ali, da ne bismo pomislili da je to ujedno i jedini mogući scenarij - malo optimizma za kraj. Island je imao velikih problema prije dvije - tri godine. Jako velikih. prijetnje MMF-om su dolazile sa svih strana.

Island je u tom trenutku bio kandidat za Europsku uniju - možete samo zamisliti propagandu koja ih je pratila...dnevno su bili na novinskim naslovnicama. I onda - odjednom - tajac...O Islandu jedva da se može čuti ili pročitati jedna jedina riječ. Zašto? Zato jer je Island - za razliku od mnogih - jedan dobar, zaista dobar primjer. Island je lijepo rekao "ne" svim ponuđenim (čitaj - nametnutim kao jedinim) mogućim aranľmanima i uzeo stvar u svoje ruke. S minimalnim zaduženjem, a velikim vlstitim radom -pobijedili su najcrnje prognoze, danas - dvije tri godine kasnije - polako su, ali kažu stručnjaci - sigurno - korak izvan "crvene zone". Po nekim naslovima koji se daju izguglati uz malo truda - nazivaju ga čak i feniksom koji se diže iz pepela. Štoviše, šuška se da se islandsko vodstvo pita - treba li im uopće ulazak u Europsku uniju.

No, većina od nas Hrvata zalijepljenih na glavne medije o tome ne bi ništa znali, dakako. Pa eto, onda - u neznanju je veselje. Ali, u znanju je spas.

Ana-Marija Vizitnin