Iako je svakome razumnom i dobronamjernom jasno da su najveće bogatstvo jednoga naroda, društva i države, u opće moralnom smislu dobro odgojeni i obrazovani ljudi, posebno djeca i mladi naraštaji, te da na tome planu glavnu ulogu, dužnost i odgovornost trebaju imati roditelji i obitelji, potpomognute od strane Crkve, škole, različitih stručnjaka, medija i cijeloga društva i države, to, na žalost, u Republici Hrvatskoj nije tako. Posebno od 2000. godine nadalje, nakon smrti prvoga predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana i promjene državotvorne vlasti, nova koalicijska vlast, na čelu sa SDP-om Ivice Račana, krenula je u destrukciju svega ostvarenog, zaustavila sve pozitivne procese i na odgojnom planu, te postala izvršiteljica svih pogubnih liberalnih pritisaka, koji su u interesu krupnoga kapitala dolazili od moćnika svijeta, sa dekadentnog Zapada, to jest iz zapadne Europe i Amerike.

Uvijek su se unutar zemlje našli plaćenici, pojedinci ili udruge, kao i korumpirani mediji u stranim rukama, koji su bučno zagovarali takve trendove, najviše na najosjetljivijem za čovjeka, spolnom području.

Do ove vlasti Kukuriku SDP-ovske koalicije, na čelu sa Zoranom Milanovićem, od 4. prosinca 2011. godine, to se nekako radilo suptilnije, uz neko glumljenje demokracije i ostvarivanje zacrtanih željenih ciljeva manipulacijama, u interesu vanjskih gospodara. Kukurikavci žele sve postići naglo, boljševički, bez bilo kakvoga uvažavanja bilo čijih drukčijih mišljenja. Oni ne prihvaćaju nikakvu raspravu ni diskusije o programu zdravstvenog i spolnog obrazovanja za našu djecu, od prvog razreda osnovne škole, do kraja srednje škole. Roditelje, udruge građana, Katoličku Crkvu, kao i druge vjerske zajednice, te većinu nastavnika koji imaju drukčije mišljenje, potpuno ignoriraju, posebno roditelje čije je temeljno, Božje i ljudsko pravo otkad je svijeta i vijeka, pa i prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka, članku 26, i prema Ustavu Republike Hrvatske, članku 63, da odlučuju o odgoju svoje djece! To sve je u skladu sa riječima predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, kada je u prvoj polovici 2012. godine tokom izbora, kao jedini kandidat za predsjednika svoje stranke, rekao: "Pustite demokraciju! Ona je dosadna!"

Željko Jovanović, član Vlade Kukuriku koalicije, ministar znanosti, obrazovanja i športa, uz Milanku Opačić, ministricu socijalne politike i mladih, je jednostavno u sve škole, za školsku godinu 2012/13 nametnuo program zdravstvenog i potpuno liberalnog spolnog odgoja, koji su pripremili Agencija i Povjerenstvo za pripremu programa njegovog ministarstva, čije članove je, bez ikakve rasprave, sam postavio i sam odobrio program. Prema tome programu, točno su određene teme zdravstvenog i spolnoga odgoja za sve razrede osnovne i srednje škole, a ništa se ne zna tko će provoditi taj program, koji su točno sadržaji tih tema, te kako će se i prema kojim temeljima educirati nastavnici.

Naime, ima tu i dobrih tema, kao što je prevencija pušenja, alkohola, droge i svih drugih ovisnosti, prevencija nasilja, higijenske navike, briga za zdravlje, zdrava prehrana itd. No, čemu već u sedmome razredu tema "Sva lica seksualnosti", "Odgovorno ponašanje u vezi" i slično? Zar je to normalno, da djeca te dobi trebaju razmišljati o tim seksualnim detaljima i da trebaju imati ljubavnu vezu? To je valjda, prema europskom modelu, da djeca već u petome razredu, primjerice u Engleskoj, dobivaju kondome, testiraju se na trudnoću bez znanja roditelja, te dobiju pilulu za dan poslije kao i slično u američkim osnovnim školama. Zaista, imamo se u koga ugledati i kopirati njihov način ponašanja!

Normalno je da djeca jednoga spola već u toj dobi osjećaju i neke simpatije prema djeci suprotnoga spola, jer počinju formirati svoj spolni identitet, ali oni do svoje punoljetnosti, uz brigu starijih, imaju i zaštitni mehanizam prirodnoga stida, kako ne bi ostvarivali praktične ljubavne veze, ako im stid nije ubijen lošim odgojem, alkoholom, drogama i sl.

Djeca u toj dobi najčešće gube svoju spolnu nevinost na razularenim tulumima, pod utjecajem alkohola, bučne glazbe, pa i droge, ili bivaju zavedeni od starijih pohotnika. Takva nepromišljena i neodgovorna djeca teško kompliciraju život sebi, popustljivim i nepromišljenim roditeljima, kao i cijeloj obitelji i društvu.

Na sreću, u nas još nemamo previše puno takve djece. I u srednjom školi je takvih oko 25%. Znači oko 75% djevojčica i dječaka nisu takvi, ali su šutljiva većina, jer nemaju potporu medija ni drugih utjecajnih čimbenika u društvu.

Stoga, mi još nemamo kod djece, mladih i drugih toliko spolno prenosivih bolesti, SIDE, razorenih egzistencija, samoubojstava, propalih brakova i uništenih života kao na Zapadu. Zato se i ovim novim programima spolnoga odgoja trude da i mi što prije ostvarimo takav nivo. Kako naši na vlasti, kao ni oni na Zapadu, ne poznaju i ne priznaju Boga, naravno ne cijene ni čovjeka, koji je slika Božja. Osobni interes i novac im je bog. Oholo sebe stavljaju na mjesto Boga i, kao što vidimo, svim sredstvima gaze čovjeka! Čak su, po želji moćnih pohotnika, nelegalno i nelegitimno u zemljama svijeta gdje imaju utjecaj promijenili i definiciju djeteta iz Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. godine, u kojoj se u članku 1 kaže: "Dijete je ljudsko biće koje nije navršilo 18 godina života, ako se na temelju zakona koji se odnose na dijete punoljetnost ne stječe ranije." Tako i u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske dijete je samo do 14 godina, a maloljetna osoba je ona koja nije navršila 18 godina života. Znači, oni krše Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, jer se punoljetnost stječe sa 18 godina života, a od 14. godine na dalje djevojčice i dječaci imaju legalno pravo na spolne odnose sa kime hoće i kada hoće, bez obzira na godine zavodnika ili zavodnice!

Tijek događanja

Kao što smo rekli, u Republici Hrvatskoj se već dulje vremena čuju manje ili više kompetentni ili najčešće nekompetentni glasovi o uvođenju seksualnog, odnosno spolnog odgoja u naše škole. Iako se o tome prevažnom području za svaku pojedinu osobu i za cijelo društvo nikada nije povela odgovarajuća javna rasprava u koju bi bili uključeni stručnjaci svih mjerodavnih profila, ipak je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u 2006. godini raspisalo natječaj za programe spolnoga odgoja u školama Republike Hrvatske.

Na natječaj su, kao što je poznato, prispjela 24 programa, a kao što je rekao savjetnik u Ministarstvu, prof. Josip Ujević, ni jedan od neke ozbiljnije institucije u državi.

Povjerenstvo za natječaj je prolaznu ocjenu dalo dvama prilično različitim i u bitnim stvarima suprotstavljenim programima. To je program udruge GROZD (Glas roditelja za djecu), koji se uglavnom zasniva na već dulje poznatom programu "Teen Star", i koji se već provodio u nekim školama, a koji odobravaju i glavne vjerske zajednice, te program Foruma za slobodu odgoja, koji se zasniva uglavnom na programu "MemoAIDS", koji se također već provodio u nekim školama i koji podržavaju sve feminističke, homoseksualne i liberalne udruge, kao i takvi pojedinci, poput prof. dr. Aleksandra Štulhofera, sociologa prof. dr. Dražena Lalića i drugih sličnih.

Udruga GROZD se ujedno zalaže da u odabiru programa roditelji trebaju imati odlučujući riječ, jer su i po Ustavu oni prvi odgojitelji svoje djece, a Forum za slobodu odgoja smatra da baš njihov program treba biti odobren i nametnut, jer po njima roditelji nisu dovoljno svjesni što je dobro za njihovu djecu.

Tadašnje Ministarstvo znanosti, prosvjete i športa, na čelu sa ministrom Draganom Primorcem, te iza njega ministrom Radovanom Fuchsom, se izgleda nije usudilo odlučiti, nego je "vrući krumpir" prebacilo u Ministarstvo zdravstva.

No, s obzirom da je spolnost temeljna odrednica svih živih bića, koja se na taj način reproduciraju i održavaju na životu, ona je svakako jedna od najvažnijih odrednica i ljudskih bića. To je za čovjeka skup anatomskih, fizioloških, psiholoških i socioloških obilježja po kojima se razlikuju muške i ženske osobe. Dakle, spolnost nije samo pitanje genitalnih organa, nego cjelovitog čovjeka. Stoga je logično da se djeca, mladi, zreliji i stariji neprekidno trebaju odgajati i obrazovati na tome prevažnom području svoga života.

U prvom redu, roditelji bi trebali biti ispravno educirani o spolnosti, kako bi u tome adekvatno podučavali svoju djecu i mlade, od momenta kada oni sami počnu postavljati takva pitanja, i dalje, prema prilikama i njihovoj dobi. Najveća šteta bi mogla biti napravljena ako se sa bilo koje strane zlorabi želja djece i mladih za saznanjima na tome području.

Nitko od odraslih i zrelih ljudi, od kojih je većina u braku, ili su u duhovnim zvanjima, pa su se svjesno odlučili na celibat, ne bi smio zaboraviti na to burno spolno razdoblje adolescencije i mladenaštva, koje su i sami prošli, te ozbiljno voditi brigu da se mlade ničim još više ne potiče na razbuktavanje toga nagona, a na štetu ostalih važnih područja njihova života.

Važno je znati i naglasiti da spolni nagon, iako vrlo jak i dugotrajan, te različitog intenziteta u životnom vijeku ljudske osobe, nije nagon bez kojega se ne može živjeti, već da se ta silna životna energija može i mora, razumom, na temelju opće moralnih naravnih vrijednosti, i osjećajima, kontrolirati i preusmjeravati u druge bitne životne energije.

Smatramo da je u današnjem liberalnom zapadnom svijetu i demokraciji, kojom se najviše manipulira, a posebno u odnosu na djecu i mlade, prepogubna jedna opća erotizacija društva, upravo erotomanija, i to samo radi komercijalnih interesa beskrupuloznih moćnih čimbenika, umjesto da se mladima omogući neuznemiravano učenje, rekreativni i vrhunski sport, glazbena i umjetnička izobrazba, putovanja, zdrava druženja itd.

Stoga je prije odabira programa za cjeloviti spolni odgoj bilo potrebno konzultirati stručnjake za sva područja ljudskoga života, jer se cjelovita spolnost u sve uklapa, te organizirati sveobuhvatnu javnu raspravu.

Roditelji trebaju odlučiti, uz pomoć stručnjaka

Govori se o tome da bi roditelji trebali odlučiti koji od ta dva programa prihvatiti za svoju djecu, ali također mislimo da se štetni programi ne bi smjeli dopustiti ni za onu djecu čiji bi roditelji, nedovoljno svjesni opasnosti, na te programe pristali. Kao što se ne smije nuditi pokvarena i nezdrava hrana za tijelo čovjeka, tako se, još važnije, ne smije nuditi štetna duhovna hrana, koja bi još teže naškodila cjelokupnom biću čovjeka. Smatramo da je djeci, prema različitoj dobi, potreban odgovarajući zdravstveni, higijenski i moralni odgoj. Oni trebaju upoznati anatomske i funkcionalne osnove o ljudskim organima, pa naravno i spolnim. Trebaju naučiti kako očuvati svoje zdravlje od najranije dobi i koje sve opasnosti postoje od neodgovornog ponašanja. U adolescenciji, treba ih upozoriti na neprihvatljivost i na opasnosti i posljedice, zdravstvene i moralne, preranog i predbračnog stupanja u spolne odnose, na štetnost različitih takozvanih kontracepcijskih sredstava, osobito hormonalnih i kemijskih, za biološko i psihološko zdravlje žene, a posredno i muškarca, osobito premladih djevojaka, zbog nezrelosti tkiva i hormonalnog sustava, a time i manje otpornosti na spolne i druge bolesti. Ta sredstva su često i ubojstvena za eventualno začeto dijete, posebno spirala, koja je uvijek ubojstveno sredstvo, a izaziva, kao strano tijelo, i stalne upale sluznice maternice, sa obilnim krvarenjima, a mehanička takva sredstva, kao što su muški i ženski kondomi, osim što umanjuju spolno zadovoljstvo, još i iritiraju sluznicu, tako da postaje osjetljivija, a treba upozoriti da kondom samo donekle umanjuje rizik od prijenosa spolnih bolesti, ali nipošto ne isključuje oboljenja, odnosno zarazu. Također je ispod ljudskog dostojanstva žene i muškarca da se kontracepcijom i ubijanjem nerođene djece, pretvaraju od svjesne osobe i subjekta u seksualni objekt lažnog seksualnog zadovoljstva, a to čak i podsvjesno izaziva veliko psihološko nezadovoljstvo, a time i veću osjetljivost svoga zdravlja općenito.

Svuda u svijetu se pokazalo da se tamo gdje se najviše koriste kondomi, zbog lažne sigurnosti, i time povećane seksualne slobode, enormno šire i spolne bolesti, poput raznih humanih papiloma virusa, koji izazivaju karcinom maternice, bakterije Chlamydie, koja izaziva neplodnost, hepatitisa B i C i drugih bolesti.

Djecu i mlade treba učiti da je jedina prava zaštita od prerane i neželjene trudnoće i svih spolnih bolesti, uključujući AIDS, suzdržanost od spolnih odnosa prije braka, brak sa zdravom osobom i vjernost u braku. Osobito glede AIDS-a ili SIDE, smrtonosne zarazne bolesti, nitko razuman ne bi smio zanemariti činjenicu da i test-negativna osoba može biti zaražena virusom SIDE i širiti zarazu, a da to i ne zna, jer treba proći i nekoliko mjeseci da se razviju antitijela i da test postane pozitivan. Dakle, stavljati svoj jedini i dragocjeni život na kocku, pa makar i uz uporabu nesigurnog sredstva kondoma, radi kratkotrajnog spolnog zadovoljstva, ne čini nam se nimalo pametno. Usput rečeno, seksualno zadovoljstvo u okviru cjelovite spolnosti, prirodno nema primarno ni bitno značenje, kao što bi to neodgovorni hedonisti htjeli, nego, iako značajno, nebitno i sekundarno. To je samo Božji trik ili trik prirode, ako neki tako vole reći, kako bi se lakše ostvarila primarna i bitna svrha, a to je produljenje vrste. Ljudska seksualnost nije igračka za djecu i seksualne ovisnike, nego dragocjena stvarnost za ozbiljne i odgovorne osobe različitog spola, koje se međusobno zrelo vole i poštuju, te prihvaćaju odgovorno svu ljepotu i posljedice, uz žrtve koje iz te ljubavi proizlaze.

Također treba naglasiti da ako se seksualnost prakticira prerano i neodgovorno, uz sve komplikacije, često dolazi do blokade u pravo vrijeme i u braku, tako da je u današnje vrijeme sve više frigidnih žena i muškaraca.

Ako neki to ne shvaćaju i ne prihvaćaju, nitko ih ne može stalno kontrolirati ni prisiliti na ono što je dobro i za njih i za opće dobro, ali ni oni ne smiju prisiljavati druge da budu poput njih, a posebno ne smijemo dozvoliti da svoje stavove nameću djeci i mladima, i to, ne daj Bože, putem školskog sustava. Kada ih njihov način života dovede do neminovnih poteškoća i komplikacija, svakako ih treba razumjeti i s ljubavlju im pomoći, ali nipošto, poput Foruma za slobodu odgoja, unaprijed sve tolerirati i odobravati, erotizirati ih i učiti kako da žive pogrešno i štetno za sebe i društvo. Oni kažu - to je realnost od koje ne možemo pobjeći. Mi kažemo da treba odgojem mijenjati i ispravljati realnost, koja, kao što smo rekli, baš i nije u nas takva kakvu je oni vide i proizvode.

Mi vjerujemo i znamo da su djeca i mladi, kao i svi ljudi, razumna bića, da mogu držati svoj spolni nagon i svoje ponašanje pod kontrolom i da tako mogu biti sretni u životu, ali ih trebamo i poštivati i govoriti im istinu o važnosti i odgovornosti spolnoga života, o posljedicama neodgovornog ponašanja, ali i o zaljubljenosti i ljepoti ljubavi, o humanim i odgovornim odnosima između mladića i djevojke, muža i žene, o međusobnom poštovanju i ljubavi u braku, o ljubavi roditelja prema djeci i djece prema roditeljima, o ljubavi prema svim članovima obitelji, narodu i domovini, kao i prema svim ljudima, Bogu i prirodi.

Mi smatramo da sve bitno glede zdravstvenog i higijenskog odgoja, pripremljeno od strane stručnjaka, djeca i mladi mogu naučiti u okviru drugih odgovarajućih predmeta, a o moralnom odgoju, te humanom i odgovornom ponašanju između osoba različitog spola i svih ljudi mogu učiti u okviru vjeronauka ili etike, ako neki ne odaberu vjeronauk, a takav odgoj bi trebao biti uključen i u ostale obrazovne predmete.

Pri svim ovim razmišljanjima i odlukama veliku ulogu imaju mediji. U narodu koji izumire i u državi u kojoj svake godine desetak tisuća osoba više umire nego se rađa, gdje od 550 gradova i općina u Republici Hrvatskoj, u 475 njih više ljudi umire nego što se rađa, mediji ne bi trebali razglabati koliko postotaka ljudi u braku koristi kontracepcijska sredstva, uključujući kondome, i žaliti što je to prema nekim anketama samo u 40% brakova, sa željom da taj postotak treba biti viši, već bi se trebali zauzimati, kao i svi ostali mjerodavni čimbenici, za bolje uvjete obiteljskog života i propagirati rađanje većeg broja djece, bez čega nema napretka ni budućnosti u hrvatskome narodu i državi. Ipak, i pored svih tih saznanja, ministar Željko Jovanović za školsku godinu 2012/13 stavlja u funkciju zapravo liberalni program zdravstvenog i spolnog odgoja Foruma za slobodu odgoja, kojeg većina roditelja i nastavnika ne prihvaća, a odbacuje program udruge GROZD kojeg većina prihvaća i koji je dobio najbolje ocjene velikoga broja stručnjaka i roditelja. Čak i početkom ožujka 2012. godine, zapravo 6. ožujka, objavljena je u medijima inicijativa - pismo 36 udruga građana pod vodstvom udruge GROZD ministrici Milanki Opačić i ministru Željku Jovanoviću, sa zahtjevom "Uvedite dva zdravstvena i spolna odgoja za djecu vjernika i djecu nevjernika", uz odgovarajuće obrazloženje.

No, takva inicijativa je oholo i s boljševičke visine potpuno ignorirana, iako je podržava 90% roditelja i građana Republike Hrvatske. Željko Jovanović zapravo drsko uvodi za svu djecu jedan program, i to onaj liberalni Foruma za slobodu odgoja, kojeg ne prihvaća ni 10% građana. Takva odluka je velika uvreda i provokacija za hrvatski narod, u kojem je preko 90% vjernika. Dakle, svi mi, koji želimo dobro svojoj djeci i hoćemo za njih spolni odgoj u skladu sa svojim kršćanskim svjetonazorom i opće moralnim načelima, trebamo hitno, pod vodstvom hijerarhije Katoličke Crkve, dogovoriti daljnje odlučno djelovanje za spas svoje djece i budućnosti hrvatskoga naroda.

Ružica Ćavar