U Hrvatskoj vladi dva su potpredsjednika i dva ministra Srbi, a jedan od tih ministara upravo vodi osobni rat s Katoličkom crkvom oko tzv. zdravstvenog obrazovanja

Nedavno je Milorad Pupovac izjavio kako je na područja gdje su u Republici Hrvatskoj živjeli Srbi naseljeno oko pola milijuna Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Time je neizravno potvrdio kako su njegovi sunarodnjaci na čelu s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem iz BiH protjerali pola milijuna Hrvata te tako etnički potpunu očistili područja koja i danas tamo nadziru.

Nu Pupovcu sigurno nije bio cilj uprijeti prstom u zločine svojih sunarodnjaka, nego već po uobičajenu predlošku odaslati u javnost poruku kako su Hrvati iz BiH zaposjeli područja na kojem su njegovi sunarodnjaci tijekom okupacije (1991.-1995.)  etnički potpuno očistili Hrvate i drugo nesrpsko pučanstvo.

Pobjegavši nakon vojnoga poraza iz Hrvatske sad neki ponovno nastoje manipulirati srpskom manjinom, koja uvijek nekom novom Khuenu Hedervaryju može dobro doći za obuzdavanje slobodoljubivih Hrvata. Nije poznat izvor iz kojeg je Pupovac pronašao brojku od pola milijuna protjeranih Hrvata iz BiH pa onda nije teško pretpostaviti kako on, kao dio upravljačkih struktura u Hrvatskoj od 2004., otkad je u koaliciji s Ivom Sanaderom, utječe na stvaranje lažne predodžbe o Hrvatskoj, u kojoj je srpska manjina tek jedan od elemenata, kojim se pokušava zauzdati hrvatska samobitnost i njezin slobodan izbor na svom državnom putu.

Na Pupovčev koncept zbilje nadovezuje se i nedavna kampanja jednoga zagrebačkog dnevnog lista, koji tvrdi kako nema dovoljno Srba u državnim i javnim službama te navodi primjer bezimene nezaposlene osobe, koja se kao Srpkinja navodno nije mogla zaposliti nigdje u Hrvatskoj sve dok se nije lažno predstavila kao Hrvatica. Evo rješenja za onih 350 tisuća nezaposlenih Hrvata, koji na svaku molbu za posao trebaju samo napisati da su Hrvati i posao će dobiti kao i ona neimenovana Srpkinja iz zagrebačkih novina.

Kao rezultat takvoga odnosa države prema Srbima Pupovac zaključuje kako su Srbi „zajednica u demografskoj, biološkoj, socijalnoj, nacionalnoj, političkoj i kulturološkoj defanzivi“ te da je zato „srpska populacija starija od hrvatske, slabijeg imovinskog stanja, podzastupljena u državnim, javnim službama, i sumnjičena od većine kao remetilački faktor izložen asimilaciji“.

Kako u laži više nisu kratke noge, valja podsjetiti kako srpska manjina u Hrvatskoj ima dvostruko pravo glasa te da unatoč izbornim rezultatima ima zajamčena tri mjesta u državnom saboru, dok istodobno takvo pravo nemaju Hrvati u Srbiji. Uz to valja podsjetiti, kako su u Hrvatskoj vladi dva potpredsjednika i dva ministra Srbi, a jedan od tih ministara upravo vodi osobni rat s Katoličkom crkvom oko tzv. zdravstvenog obrazovanja.

Kad je pak riječ o kulturološkom području djelovanja, ne treba zaboraviti da je kulturnu politiku u Hrvatskoj preko Ministarstva kulture u dva mandata vodio Pupovčev suradnik Čedomir Višnjić, koji je financijskim zahvatima određivao sudbinu hrvatskoga nakladništva. Tako u njegovim mandatima knjige važne za događaje iz nedavne hrvatske prošlosti nisu mogle dobiti financijsku potporu, dok su istodobno na primjer bivši propagandni uradci iz arsenala komunističkih manipulacija tiskani potporom i novcima iz državnoga proračuna.

Isto tako novcima se hrvatskih poreznih obveznika tiska i Pupovčev promidžbeni Srbobran, a Srbi za razliku od Hrvata imaju i svoju vlastitu banku u Hrvatskoj.  Financijska nezajažljivost i politička megalomanija kao da postaju trajne odredbenice srpske manjinske politike u Hrvatskoj, koja se onda manifestira u trajnom poticanju navodnoga srpskog pitanja. Takav odnos prema hrvatskoj državi najmanje odgovara srpskoj manjini, a onima koji s njom manipuliraju može donijeti samo kratkoročne financijske uspjehe.

Mate Kovačević