Hrvatski katolički puče, dragi naši heroji, sužnji, ljudi dobre volje, blagdan rođenja našega Spasitelja prigoda je kada više nego inače osjećamo ljubav, radost zajedništva i toplinu obiteljskog doma obasjanog nazaretskim svjetlom.

Blagdan Božića je nadasve vrijeme milosti i veselja zbog radosne vijesti – rođenja Spasitelja svijeta Isusa Krista i ovo ozračje uvijek iznova budi i jača u nama životnu nadu, potiče na praštanje i više  razumijevanja među svim ljudima i narodima, bez kojeg nije moguće graditi  bolje i pravednije odnose, ne samo ovdje kod nas, nego u čitavom svijetu.

Mi, Hrvati katolici koji živimo na prostoru Bosne i Hercegovine, posebno smo toga svjesni, stoga i dajemo svoj doprinos uspostavljanju tolerantnijih međuljudskih odnosa, te u duhu demokracije i uvažavanja naših različitosti nastavljamo našu daljnju političku borbu za stvarnom ustavnom jednakopravnosti i potpunom slobodom našeg napaćenog naroda.

Sve koji se nadaju susretu sa Gospodinom mora krasiti neopisiva radost i veselje da dijele sve dobro i loše sa najbližim, bez obzira na različitosti koje nas krase.  I ove božićne blagdane prati ozračje nestabilnosti i nesigurnosti, brige za budućnost. Izostaje osjećaj zajedničke brige za najosjetljivije, najizloženije i najranjivije.

Svjesni smo da socijalna osjetljivost osobito u ovom vremenu iskušenja mora biti osnovno obilježje našeg društva. Božić je očitovanje Božje ljubavi prema ljudima.

Sveta noć nas potiče na odgovornost, vrata betlehemske štalice su otvorena jer se Bog nije želio ograditi od ljudi. On se rodio da bude svima sve.

Stoga bi bili suprotni Božiću: svaki oblik uvlačenja u uske okvire u kojima bismo se osjećali zaštićenima od prijetećih zbilja našega svijeta, svaki oblik odvraćanja od radosti i nada, žalosti i tjeskobe ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe.

Solidarnost je društvena krepost ne samo u smislu pomoći jačega slabijemu, nego i u smislu omogućavanja suživota među svim članovima društva. Nema pravoga suživota, tamo gdje nema solidarnosti.

Oni koji su na vlasti imaju posebnu odgovornost za uspostavljanje veza uzajamnosti u društvu. Pozvani su štititi najslabije i omogućavati da solidarnost postane navikom i stilom života cijeloga društva. To danas postaje osobitim izazovom, jer suvremenu kulturu snažno obilježava individualizam.

Suvremeni čovjek ne želi izaći iz samoga sebe. Traži tako malo: samo da bude u središtu svoga svijeta, ja i samo ja... Krist se pak potpuno poistovjećuje s »drugima« našim bližnjima, koji na neki način postaju mjerilom našega odnosa s Bogom, jer »što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 40).

Kristov vjernik se ne treba bojati susreta s drugima. Svaku osobu, posebno onu slabiju i siromašniju treba prihvatiti i pomoći joj. Naše vrijeme je vrijeme zatvorenih vrata. Treba reći da je i u našemu društvu sve više zatvorenih vrata.

Ono što se jednima podrazumijeva kao nešto uobičajeno, za druge ostaje trajno nedostupnim. I sve nedostupnijim. Svijet u kojemu živimo sve se više počinje dijeliti na svijet odabranih i svijet otpisanih.

U tom svijetu temeljni kriterij postaje moć, imetak, novac. Moć i imetak ujedno postaju opravdanjem onima koji mogu i imaju za sve što čine. I za sve što ne čine.

Zato svaki onaj koji želi dosljedno živjeti svoje kršćanstvo neminovno mora uzeti svoj križ i kad-tad se sukobiti s promicateljima nekih ustaljenih zala. Kršćanin ne može i ne smije pobjeći od svoje odgovornosti za drugoga, za sestru i brata koje susreće.

Neka nam ovo Božićno ozračje bude nadahnuće i izvor nove snage da damo doprinos, ali i druge ohrabrimo na žurno traženje prihvatljivih političkih rješenja za BiH. Ići u susret političkom kompromisu, znači biti racionalan, ali istodobno hrabar i odlučan.

Uvjereni da samo s Božjom pomoći možemo svoje ciljeve i ostvariti, jednako tako želimo da i svi drugi narodi i građani koji s nama žive u Bosni i Hercegovini uživaju ista kolektivna i pojedinačna prava i slobode.

Na osobit način prisjetimo se i radost Božića podijelimo s obiteljima naših poginulih, stradalnicima, našim uznicima i svima onima koji još uvijek trpe sve posljedice Domovinskog rata i teškog gospodarsko socijalnog stanja.

Neka mir, blagostanje, radost i ljubav prema čovjeku postane dostižan cilj za sve nas. Slava Bogu na visini! Božji mir svima miljenicima Božjim!"

Mišo Relota