Arhiva članaka HRsvijet.net
Marko Matić: Što sada?
Dok je hrvatski heroj, Zvonko Bušić, odbrojavao godine i mjesece kada će sići s križa na koji je u SAD-u bio desetljećima nepravedno razapet, dok je hrvatski vitez od Bosne Srebrene, Dario Kordić, svezan i spućen čamio u zatvoru na području sada habsburške a nekada hrvatske zemlje Karantanije, svjetski moćnici, Šestari, su na križ razapeli velikog i časnog hrvatskog generala, Antu Gotovinu.

Prisjetimo se da je general Gotovina izdan i uhićen tamo na nekim otočićima blizu Afrike, kojima vladaju španjolski katolici. Bilo je to 8. prosinca 2005. godine. Istu večer održani su spontani, burni i bučni prosvjedi na Trgu sv. Marka u Zagrebu, koje je Sanaderova policija vrlo grubo dočekala i rastjerala. Takvo postupanje s prosvjednicima, koji su već onda znali da je Sanaderova Vlada kriva za Gotovinino uhićenje, izazvalo je puno brojniji prosvjed Hrvata u Splitu 11. prosinca 2005. Međutim, Sanaderovi pijuni i špijuni su i taj prosvjed onesposobili, uškopili i pacificirali; čak organizatorima prosvjeda nije bilo dopušteno da preko razglasa puste Sanaderov govor, koji je on održao na istom mjestu u Splitu za vrijeme Račanove Vlade. Tada sam zapisao: Propuštena je idealna prilika da se smijeni liberalno-masonsko-kvislinška vlast u Hrvata; bojim se da takvu priliku nećemo uskoro imati; trebalo je blokirati sve izlaze iz Hrvatske, Zagreb opkoliti i izdajice uhapsiti; umjesto da se snimaju filmovi o Gotovininu junaštvu, djetinjstvu i životu, Vlast u Hrvata ga progoni, optužuje i osuđuje, i još misli da joj nitko ništa ne može. Tog 11. prosinca 2005. zapisao sam i ovo: Gotovina je zajedno s hrvatskim braniteljima oslobodio Hrvatsku od četnika, a slučaj Gotovina će osloboditi Hrvatsku od domaćih izdajnika, zločinaca koji su počeli preuzimati vlast u Hrvatskoj još za vrijeme pokojnog Franje Tuđmana i definitivno je, organizirano, preuzeli 2000. godine. Ja takve zovem združena (ne udružena, jer se oni boje slova U) zločinačka organizacija. Mogli smo ih s pomoći Božjom skinuti s vlasti, s vrata hrvatskom narodu, a sada to može samo Gospa preko svog i Božjeg sina Isusa i dragog nam Boga.
Tada sam zaboravio spomenuti Duha Svetog. Međutim, baš je On, kad se ispunilo vrijeme, nakon skoro punih sedam godina Gotovinina tamnovanja, isposlovao 16. studenog 2012. da se hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač oslobode od bilo kakve krivnje u Hrvatskom obrambenom ratu i puste na slobodu odmah. Takvu presudu su donijeli jedan Židov, jedan Turčin i jedan Jamaičanin. Protiv su bili dvojica ljudi iz zemalja koje se nazivaju katoličkim – iz Italije i Malte. To valja zapamtiti. Neopisivo je bilo oduševljenje, veselje, krik, plač, suze, radost i ponos državotvornih Hrvata u Hrvatskoj i izvan nje, jer general Gotovina nije samo ime, nego i simbol hrvatskih branitelja, hrvatstva i Hrvatske. Zato, hvala i Ocu, i Sinu, i Duhu Svetom, i našoj majci Gospi, i svakome tko je na bilo koji način pridonio da se generalima Gotovini i Markaču izrekne pravedna oslobađajuća presuda. Takva presuda je još jednom potvrdila Božji i ljudski zakon, koji glasi: nije zločin braniti se od zločina. Ako netko tvrdi drugačije, treba mu odgovoriti riječima našeg Spasitelja: Apage satanas!
Ljudi se pitaju, a što sada? Evo što bih ja: sve bih one, koji su progonili, hapsili i sudili (ne samo Gotovinu i Markača nego i bilo kojeg hrvatskog branitelja) locirao, identificirao, uhitio i transferirao na radne akcije, prisilni rad, po svoj Hrvatskoj i po onom dijelu BiH koji je još uvijek hrvatski. Onima koji na to ne bi pristali, rekao bih: Heraus kvislinzi iz hrvatskih zemalja zajedno s fluidima, hibridima i morbidima koji su ušli u sve pore vlasti u Hrvata.
I još nešto: Franjo Tuđman je oslobodio od srpske okupacije veliki dio teritorija povijesnih hrvatskih zemalja, mogao je i više, a mi koji smo nastavili živiti i poslije njega, moramo u potpunosti osloboditi hrvatski narod od neprijatelja nametnute nam krivnje što smo se branili od onih koji su nas htjeli pokoriti, okupirati, poniziti, zatrti, za sve vjeke vjekova uništiti i zemlju nam Hrvatsku oteti.
A da bi gore navedeno uspjeli, svi oni od kojih hrvatski narod očekuje da ga predvode, da mu budu putokaz, vođe, predsjednici stranaka, Vlade, Države ili Sabora, moraju se, zajedno sa svima nama Hrvatima, rastati od lažnih uzora, od nejakih ideala i od idola. Samo tako možemo trajati i opstati. Jer, niti je prošla opasnost od Srba, niti od haške politike. Suludo je zbog jedne pravedne prohrvatske presude, ma koliko ona bila važna, glorificirati sud u Hagu. Hag je još uvijek za Hrvate had; sude nam iako su do danas 24 Hrvata sudili, 12 oslobodili a 12 osudili na ukupno 184 godine zatvora; ovdje nisu oni kojima je suđenje u tijeku što su branili svoje.
Ne zavaravajmo se, poslije pravedne presude Gotovini i Markaču ni u Hrvatskoj neće prestati progoni i suđenja hrvatskim braniteljima. Uostalom, to najavljuju, vjerojatno u dogovoru, i čelni ljudi hrvatske i srpske državne politike. Nakon što nisu uspjeli, preko Haga, kriminalizirati sve državotvorne Hrvate, sad zajednički (SH SAVEZ) najavljuju da će individualizirati krivnju svakoga tko je sudjelovao u obnavljanju Hrvatske, odnosno u raskopavanju njihove bivše nikad više, zanemarujući da nužna obrane ne može biti kazneno (krivično) djelo; eventualno prekoračenje nužne obrane može biti samo prekršaj, za što su nadležni isključivo hrvatski a ne strani sudovi. Zbog toga treba odmah zabraniti rad haških sudskih ispostava u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu.
Ipak, vjerujem da je oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču vratila uplašenom dijelu hrvatskog naroda najubojitije oružje, hrabrost, volju i želju da se brani dostojanstvo i sloboda pojedinca i maksimalna neovisnost i samostalnost države Hrvatske.
Zbog svega navedenog, HDZ, pokret koji je na čelu s Franjom Tuđmanom obnovio državu Hrvatsku, trebao bi hitno sazvati izvanredni sabor i izabrati, po principu – jedan član, jedan glas, novo rukovodstvo, koje će, kako je moj prijatelj fra Šime predlagao, na vrijeme, Jadranki Kosor, promijeniti i ime stranke u Hrvatska demokršćanska zajednica. Na takav način treba dati do znanja antihrvatskim Hrvatima da se ni formalno, ni stvarno, ne može suditi Pokretu koji je obnovio državu Hrvatsku, nego samo osobama koje su u ime tog Pokreta napravili kazneno djelo ili, ne daj Bože, zločin.
Ako predloženo s HDZ-om nije izvedivo, onda je rješenje u okupljanju Hrvata oko svih koji su se zavjetovali za Hrvatsku, zajedno s našim časnim generalima: Lukićem, Domazetom, Gotovinom, Markačem, Kordićem… Samo, zapamtimo, Zavjet za Hrvatsku ne smije biti još jedan neuspjeli pokušaj za zaštitu općehrvatskih interesa. Ne smijemo dati za pravo jednom mom poznaniku, koji mi je, nakon političke osude ratnog junačine, Branimira Glavaša, rekao: Gotovina-Glavaš-gotovo. Rekao sam mu: Gotov je onaj koji misli da je gotovo. Još Hrvatska nije propala. I nije gotovo kad je gotovo, nego kad mi državotvorni Hrvati kažemo da je gotovo.
Zato, da bi opstali, mi i naši ostaci ostataka od Hrvatske, moramo, između ostalog, odmah:
- pustiti iz hrvatskih zatvora sve hrvatske branitelje,
- raspisati tjeralicu za svim srpskim zločincima - i za onima koji su pomilovani,
- proglasiti sud u Hagu nenadležnim za hrvatske građane,
- zatražiti od Eunije hitno puštanje iz haškog zatvora i pritvora svih Hrvata,
- objaviti u medijima imena svih hrvatskih udbaša, kosovaca i masona umjesto imena hrvatskih branitelja,
- zabraniti u Hrvatskoj uporabu crvene petokrake i imena Tito, i izbrisati ga sa svih trgova, ulica, ustanova…,
- poništiti sve „ratne odštete“, koje je naš tzv. neovisni sud, dosudio onima koji su u 99% broju, kako sami pišu, htjeli odcijepiti dio hrvatskog državnog teritorija…
Kako izvesti sve ovo što sam ja nabrojao? Kroz izvanredne izbore izabranom novom vlašću, ili, davno sam napisao, prisilnom upravom. Ima i treće rješenje: ono kojim me je spomenuti poznanik izbacio iz takta. Zar ćemo poslije tolike prolivene krvi pristati na ovo treće - da je sve gotovo, da je sve propalo, da smo opet izgubili svoju državu - braćo Hrvati? O Bože, spasi nas Hrvate od svih naših neprijatelja, a i od nas samih kad god to treba!
P.S.
Dok sam pisao ovaj tekst, od četvrtine hrvatskih građana s pravom glasa izabrani predsjednik RH, Ivo Ysipović, je obilazio neko vlaško naselje pomilovanih četnika u našoj Lici i nagovarao ih da „ostanu ovdje“.