Vijesti

Rastakanje demokršćanstva i stvaranje “normalnih” katolika za potrebe usvajanja Istambulske konvencije

U Hrvatskoj je teško reći kad je nešto počelo budući ista lica, odnosno iste interesne skupine od osamostaljenja dominiraju javnim prostorom i promiču vrijednosti koje, najblaže rečeno, ne dijeli glavnina hrvatskoga puka. Ipak, u naizgled kaotičnoj hrvatskoj politici postoji dugoročno planiranje pa i ostvarivanje tih planova; u dirigiranom se kaosu najbolje snalazi – dirigent.

Stjepan Adanić: 26 godina od dramatične razmjene ratnih zarobljenika na Manjači

Godine 1991. Hrvatska je gorjela, napadi jugovojske i četnika bili su siloviti, a hrvatski se narod svim svojim bićem, pod vodstvom hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana borio za goli opstanak. Te jeseni 1991. godine, u listopadu, studenom i prosincu, gotovo svakodnevno sam po nalogu prvog hrvatskog predsjednika, dr.Franje Tuđmana u Zagrebu u Hotelu „I“ pregovarao s generalom Rašetom o odlasku jugovojske iz Zagreba i iz Republike Hrvatske[1].

Milan Kovač: Antu i Ivicu Todorića nikada nisam upoznao

Milan Kovač, predsjednik hrvatskog Fonda za privatizaciju 1995.- 1996., te ministar  privatizacije u vladi Zlatka Mateše u razdoblju od 16. prosinca 1996. do 1. travnja 1999., istaknuo je pred saborskim povjerenstvom kako u vrijeme njegovog mandata nije bilo privatizacije kompanija iz portfelja Agrokora, niti je kad upoznao Antu ili Ivicu Todorića.