U raspravi o antifašizmu najzanimljivije je to što se termin antifašizam uvriježio, a antinacizam nije, iako je nacistička diktatura proizvela daleko veće zločine, Holokaust, koncentracijske logore i milijunske žrtve. Mračni brand 2. sv. rata bio je nacizam, ne fašizam.

Upotreba izraza antifašizam bilježi svoje početke u otporu talijanskom fašizmu 20-ih godina među talijanskim lijevim sindikalistima, a etablirana je uoči 2. Svjetskog rata u Sovjetskom Savezu pod režimom komunističkog diktatora Josifa Visarionoviča Staljina. Očit je razlog zbog kojeg je Staljinov agitprop odabrao baš antifašizam, a ne antinacizam. Paktom Ribbentrop-Molotov Sovjetska Rusija postala je saveznik nacističke Njemačke, ali ne i fašističke Italije.

Danas možemo reći da među nacistima, fašistima i komunistima nema "drugih i drugačijih". Postoje samo jedni, a to su sljedbenici ideologije. Drugi su neprijatelji. Dok među tzv. antifašistima ima raznih. Osnovna je podjela na demokratski i nedemokratski antifašizam. Gdje smo tu mi?

Jugoslavenski antifašizam je bio i ostao nedemokratski i totalitaran, jer su mu takva i polazišta u sovjetskoj i komunističkoj ideologiji. Oružani ustanak u Kraljevini Jugoslaviji komunisti su pokrenuli 22. Lipnja 1941. na dan napada Njemačke na SSSR.

Tada je za njih nastupilo razdoblje antinacizma. Termin antifašizam u Hrvatskoj bi zapravo trebao biti podsjetnik na tu epizodu i na komunističke laži koje nas prate do današnjih dana.

 

Gordan Malić / Facebook

Share
0