Otkako je Ivica Todorić, iz znanih i manje znanih razloga, postao najzastupljenija dnevno-politička tema u Hrvata, točno se može odrediti koje je sve novinare plaćao kako se o Agrokoru, njegovu poslovanju i svim financijskim, gospodarskim i inim malverzacijama ne bi pisalo.

Naime, samo kakav poluidiot nije mogao predvidjeti kako će stvaranje pretvorbenog postsocijalističkog monstruma završiti i koje će sve posljedice na hrvatsku svakodnevicu to imati. Međutim, ako već političari i nadležna tijela nisu bili u stanju (ili voljni) o tomu brigu voditi, onda su to trebali (u)činiti novinari koji bi trebali (!) biti svojevrsni korektiv u demokratskim poretcima; nešto poput pravobranitelja, no izvaninstitucionalno.

Dakle, kao u priči o vezirovom slonu (Pavelićevoj, koja je bolja od Andrićeve), kad je trebalo stati pred vezira i reći mu da njegov slon radi probleme i štetu, od svih koji su obećali pojaviti se pred vezirom – nigdje nikoga! I upravo oni, čija je dužnost bila na problem pravovremeno upozoriti, preko noći postahu najžešći protivnici kako bi sa sebe odagnali sumnju da su tijekom više od dva desetljeća svoju šutnju naplaćivali, doduše ne u zlatu, ali pozamašnim iznosom na računu - očito.

Jedan od čitanijih novinara Večernjaka, Milan Ivkošić, svojim se napisima javnosti predstavljao redovito desno. U posljednjoj kolumni piše: “Evo još jednog dokaza da se ova vlast ponaša kao komunistička. Premijer Plenković, pošto je preko noći, kao na Divljm zapadu ili u hajdučka vremena, donesenim zakonom uprljao ruke otevši Ivici Todoriću privatnu tvrtku, sada ih pere i sve prepušta institucijama pravne države. Njegova pak desna ruka Milijan Brkić preuzima ulogu plicajca, istražitelja i suca te kaže: 'Ako poštuje institucije pravne države, neka Ivica Todorić prvo dođe u Hrvatsku pa neka onda objasni to pred institucijama'. Na Todorićevu najavu da će doći kad prikupi dokaze uzvraća: 'Djela, a ne riječi.' Tko je Brkić da tako poziva Todorića? I to stilom i tonom kojim sugerira krivnju te traži zatvor i osudu pa možemo očekivati da će ga on, kada se Todorić bude vraćao, dočekati u zračnoj luci i staviti mu lisičine na ruke. Osobno znam da su paše u Uredu predsjednika Tuđmana činili sve ne bi li na račun Todorića što više vrata otvorili Miroslavu Kutli. Ne sjećam se da je Brkić ikad u ime 'pravne države', koju u razvlašćivanju i progonu Todorića čine negdašnji komunisti Plenković, Božinović i Cvitan, pozvao Kutlu da dođe u Hrvatsku. Prije bi se moglo zamisliti da s njim pije kavu na nekoj mostarskoj terasi i prenosi mu pozdrave Ivića Pašalića.“

>>

Na Ivkošićevo pitanje tko je Milijan Brkić, evo vrlo jednostavnog odgovora: Brkić je onaj lik koji je tri godine odratovao na Velebitu na „ugodnih“ -30° braneći, zajedno sa svojim suborcima, hrvatski narod i Državu.

Dakle, ako Brkić ne može p(r)ozivati Todorića, onda ne može nitko. Što se Pašalića tiče, podsjetimo Ivkošića na njegove vlastite riječi: „Sanader je upravo 'drskošću' s kojom je pred Bushom usporedio američku i hrvatsku obalu izbrisao razlike u veličini, moći i utjecaju dviju zemalja, na što se Bush slatko nasmijao, možda samo ljudski, nimalo silnički, možda s pomišlju da kraj sebe ima čovjeka koji svoju domovinu cijeni i voli kao i on Ameriku. Oni koji samo izračunavaju ishod ucjenjivačke trgovine Bush-Sanader do Hrvatske i ne drže više nego do vreće krumpira na placu.“ Naknadna pamet nije pamet, nego odsutstvo bilo kakvog oblika kralježnice.

Ovi novinari koji preko noći postadoše najveći Todorićevi kritičari to učiniše jer smatraju da je Gazda ostao bez novaca i utjecaja. No, veterani novinarstva, odnosno Todorićevi "zavičajni" novinari kao što su Milan Ivkošić iz Zmijavaca ili Ante Tomić iz Prološca dobro znaju da Gazda uvijek ima pokoju kunu za one koji bi o njemu napisali poneku lijepu riječ.

>>

I tako se  Milan Ivkošić, Todorićev zavičajni novinar iz Zmijavaca uključi u hibridno ratovanje te, kao i njegova zemljak Ante Tomić iz Prološca, zbog interesa svoga mecene (ali i vlastitog!) stavi na rusku stranu. Desetljećima u medijskom prostoru glumi desničara, a Ante Tomić ljevičara. I jedan i drugi su zapravo isti – štite interese svoga Gazde, ne vodeći računa o činjenicama, nego o interesima nalogodavca.

Gazda, još uvijek stvarni vlasnik Tiska, piše blog, s desna mu Milan Ivkošić, s lijeva Ante Tomić. Tri osobe, jedan agitpropovski pristup hibridnom ratovanju.

     

 L. C.

Share
0