Kad je udruga “U ime obitelji” najavila, a potom i pokušala sprovesti referendum o promjeni izbornog zakonodavstva, cijela je država, duboka i plitka, na njih skočila. Angažirana su “najjača” piskarala, broj “političkih analitičara” i raznoraznih “stručnjaka” se učetverostručio, a najčešće se govorilo o tom prijedlogu: “To je dobro, ali nije još vrijeme za to”.

U međuvremenu je, naizgled bez povoda, svoju “viziju” novog izgleda izbornog zakonodavstva za “Globus” iznio i idejni tvorac dvojca Sanader-Kosor, Vladimir Šeks, koji se zalaže se za uvođenje dvostranačja, promjene izbornih jedinica, zabranu predizbornih koalicija, izborni prag od 7 % i dopisno glasovanje.

-Dozrelo je vrijeme za promjenu našeg izbornog sustava. Postojeći sustav opasno tendira tome da će nakon sljedećih izbora Vladu biti moguće sastaviti s krajnjom mukom. Bit će gotovo nemoguće sastaviti takve vlade koje neće svaki čas padati. O stabilnosti Vlade u budućnosti možemo samo sanjati. Zato ja razmišljam o tome da se u Hrvatsku praktički uvede dvostranački sustav - poručuje Šeks.

>>

Dakle, poruka jednog zaista iskusnog političara, najdugovječnijeg od 1990. godine glasi: višestranačje nije baš učinkovito, stoga treba uvesti dvostranačje, a u biti jednostranačje protiv kojega se Hrvatska borila u Domovinskom ratu. Ljudi su različiti; pismeni, nepismeni, obrazovani ili ne, različitih struka, (svjeto)nazora i uvjerenja, i upravo je smisao da svim tim različitim ljudima demokratski sustav daje mogućnost izbora – to je smisao demokracije – svatko će dati svoj glas komu hoće. Hoće li to biti funkcionalno u političkom smislu? Možda hoće, možda ne će, no to je rizik davanja slobode izbora - to je demokracija!

Jadna li je država u kojoj ljudi znaju o čemu Šeks razmišlja

Tragična protuhrvatska politika od 2000. godine do 2015. godine, koju su stvarali i vodili (Šeksov) HDZ i (Račan-Arlovićev) SDP, prouzročila je, što je demokratski zdravo i normalno, nove stranke, od MOST-a, preko Živog Zida, pa čak i do Neovisnih za Hrvatsku. Tendencija rasta i jačanja takvih novih političkih pokreta, koje zlonamjerni nazivaju „protestnim“, nije nikakva hrvatska "originalnost", nego je vidljiva praktički u svim europskim zemljama.

Također je vidljivo kako većina europskih zemalja vodi istovjetnu t. zv. „mainstream“ politiku koja se ogleda u, otvorenom ili prikrivenom, zalaganju za „liberalizam“: rastakanje tradicionalnih vrijednosti, potkopavanje vrhovništva države, stvaranje naddržavnih, anacionalnih tvorevina, uništavanje obitelji, izrabljivanje radnika, pogodovanje korporacijama i t.d. I kad u suverenim narodima nastanu politički pokreti koji to ne žele, onda bi Šeks, i slični, uveli dvostranačje, kako bi se eliminirala sama mogućnost nezadovoljstva, odnosno on o tomu razmišlja; jadna li je država u kojoj ljudi znaju o čemu Vladimir Šeks razmišlja.

„Mislim da je sada nastupilo vrijeme, radi buduće stabilnosti hrvatske države, vlada i parlamenta, a zbog tih rastućih populističkih pokreta i stranaka koje mogu dovesti do visoko fragmentiranog parlamenta, da treba krenuti s preventivnim onemogućavanjem tih protestnih skupina i stranaka, koje žele biti ne samo prevaga ili uteg nego i kreator. Naime, događa nam se da o Vladi odlučuju političke skupine koje imaju najmanju reprezentativnost u biračkom tijelu“ , poručuje Šeks.

Ukoliko ovom posljednjom rečenicom misli na vladajući HNS i zastupnike manjina koji ne predstavljaju manjine, onda nije jasno zašto je baš Šeks ustrajavao na koaliciji s HNS-om i manjinama?!

Nadalje, ako već govorimo o političarima koji nisu izraz volje birača, kako objasniti osobe bez političkog, demokratskog i izbornog legitimitet, u ministarskim?

Tvorac nestabilnog  sustava

Što se, pak, tiče pejorativnosti pojma „populizam“, možemo samo ustvrditi koliko je nisko pala europska civilizacija, koliko si je sama skočila u usta, kad je u formalno i načelno demokratskim sustavima populizam nešto nepoželjno i negativno! Trebalo bi priupitati gospodu filologe neka objasne razliku između starogrčkog „demos“ i latinskog „populus“ – razlike nema – to su istoznačnice: narod, puk. Svaka bi politika trebala biti populistička jer u demokracijama vlada „populus“, a ne nešto različito od „populusa“, primjerice, gremiji.

Louis XIV. je zaista mogao reći: „L'Etat, c'est moi!“, jer je ta država bila prava država, s vojskom, kulturom, administracijom, umjetnošću – prava država pravoga naroda. U nas je država, očito, Vladimir Šeks, koji je zajedno s Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor, a uz svesrdnu potporu Vesne Pusić i Zorana Milanovića, iskreirao ovakav, nakaradan i nestabilan sustav, u kome glas za "manjince" Milorada Pupovca ili Fulija Radina vrijedi stostruko više nego za bilo kojeg hrvatskog zastupnika.

Umjesto da detaljno pojasni razloge kreiranja ovako nestabilnog sustava, Šeks nas sada, glumeći državu, putem t. zv. „mainstream“ medija, upoznaje sa svojim osobnim promišljanjima.

 

Josip Gajski

Share
0