Da u Republici Hrvatskoj još postoje zloćudni recidivi socijalističkog samoupravljanja i političkog ključa, a da ne spominjem zarazu „bratstva i jedinstva“, uočljivo je po mnogim građanskim anomalijama: na primjer još su uvijek zaključani i javnosti nedostupni partijski arhivi i nije ugašen aktivitet komunističkih službi.

Ili se pod krinkom građanskih sloboda i ljudskih prava izvodi permanentna marksistička indoktrinacija na Fakultetu politčkih nauka, makar ni Filozofski falulteti u Zagrebu i Rijeci nimalo ne zaostaju u širenju perfidne te iste boljševičke propagande. Hrvatska vrvi primjerima teških komunističkih recidiva, prostor je kontaminiran i trebat će vremena i učinkovitih metoda. Najlošija je situacija s nacionalnim manjinama, njenim pravima i dužnostima.

Ovako u Hrvatskom saboru tretirane nacionalne manjine zaslužuju nekoliko rečenica. Počelo je od ugroženog srpstva, zapravo „ugrožene srpske nejači“, a onda za svaku sigurnost – i da se pojača argument – s oltara SPC svako toliko spomene se ustaški nož, Jasenovac i kardinal Alojzije Stepinac, u tu svrhu potegnu i visoki carigradski gosti!.

Srpstvo je u Hrvatskoj uvijek ugroženo kad nije priviegirano. Uspostavom Republike Hrvatske srpsko-srbijanskoj povici o „ugroženosti“ priključile su se, na žalost, i druge nacionalne manjine u Hrvatskoj, naime samo neki njihovi predstavnici, jer se ta pozicija mogla dobro naplatiti i od nje dobro živjeti. Ne samo Milorad Pupovac; zar nije jednako dobar primjer takvog protuhrvatskog djelovanja i Furio Radin, nekadašnji partijski sekretar koji predstavlja talijansku manjinu od 1991. godine! Zar doista talijanska manjina u Hrvatskoj nema boljeg sina, nego Furia hrvatskog prezimena Radin, doajena sinekure – i to punih 25 godina?!

Hrvatskoj su drage njene manjine, ali sjeća se Domovinskog rata, s ponosom pamti i desetak tisuća pripadnika srpske manjine koji su branili svoju domovinu Hrvatsku. Ali isto tako pamti da se veći dio srpske manjine odmetnuo i priključio agresiji na Hrvatsku. Domovinski rat je Hrvatska dobila, ali za odmetnute Srbe taj rat nije završen i oni s Republikom Hrvatskom vode specijalni rat. S tom Pupovčevom „manjinom“ Hrvatska ima poteškoća i samo je o njima riječ. Da stvar bude gora, pupovci su se svim drugim hrvatskim nacionalnim manjinama kao nekakve vođe, prvi među jednakima?! Zašto im to predstavnici drugih manjina dozvoljavaju? No Pupovci moraju shvatiti da oni nisu ništa bolji od drugih nacionalnih manjina, da su u svojim pravima isti kao i romska, makedonska, češka, slovačka, slovenska, mađarska... manjina u Republici Hrvatskoj.

Niti jedna ozbiljna država u Europi nema u svom parlamentu rezervirane zastupničke stolice za svoje nacionalne manjine. Naime te države, na primjer Francuska ili Velika Britanija, nemaju parlamentarnu kategoriju manjina. U Francuskoj žive Francuzi, to je građansko i izborno načelo, a kakvu glazbu slušaju kod kuće, koje TV kanale gledaju i što čitaju njihova je osobna i privatna stvar. Biti manjina nije ni zanimanje niti profesija, a ovakav hrvatski zakon o manjinama pretvara lukave manjince u profesionalne manjince od zanata.

Ne ulazeći u pravne aspekte pravo glasa manjinaca, politički je ovakvo stanje neodrživo; zajamčena prava ne mogu biti na ovakav način pravno regulirana. Brojke i ovlasti nisu u skladu. Ako cca 400 000 manjinaca u Republici Hrvatskoj imaju pravo na osam zastupničkih mjesta u Saboru, koliko onda pripada zastupničkih mjesta hrvatskoj dijaspori koja broji nekoliko milijuna Hrvata i stalno se povećava zbog iseljavanja? Zar tri zastupnika Dijaspore namiruje pravednost i kakav je to zakon? Zar je to hrvatska Dijaspora, koja sa svojim doznakama itekako podupire gospodarstvo RH, zaslužila? Najprije gospodarski izgon iz domovine, a onda i brisanje svih prava, pa i onih biračkih ili reduciranje istih na simboliku? Je li dijaspora otišla trbuhom za kruhom ili su hrvatski iseljenici ciljano poslani u egzil? Obije Jugoslavije su ih slale u egzil kako bi se hrvatski prostori očistili za mehaničko naseljavanje Srba i Srbijanaca. A onda se od tako istjeranih Hrvata očekivalo obilno slanje deviznih doznaka.

To je srazmjer brojki manjina i dijaspore i taj srazmjer treba poštovati i ugraditi u buduće zakone o hrvatskim manjinama i hrvatskom iseljeništvu.

Manjine u Hrvatskoj su uglavnom pod kontrolom etnobiznismena Milorada Pupovca, profesionalnog Srbina, i Furia Radina, lažnog Talijana i to su oni pravi ostaci jugoslavenskog političkog ključa. Nova saborska većina mora izglasati zakon o manjinama koji odgovara društvenom stanju u Republici Hrvatskoj, te izmjeniti ključ za izbor zastupnika hrvatskog iseljeništva u Hrvatski (državni) sabor. Naravno, i omogućiti dopisno glasovanje svim hrvatskim državljanima razasutim od Novog Zelanda i Patagonije do Aljaske.

 

L. C.

Share
0