EBRD je posudio WAZ-u 20 milijuna eura, a glasnogovornik EBRD-a nije nam odgovorio jesu li novac dobili natrag. Očigledno nisu, jer bi potvrdio. Znači EBRD je preko WAZ-a (ne)izravno sudjelovao u uništavanja medija na Balkanu.

Riječ Europa ušuljala se u medijski prostor kao nešto vrijedno, nešto pravedno, nešto što je poprilično daleko od Hrvatske i Balkana i njihova mentaliteta. Tako se često spominje da 'kada mi uđemo u Europu, to se ne će moći'. Naravno pri tome se misli na nekakve mutne poslove. Pa onda netko kaže: 'U Europi to ne prolazi'. Često se naglašava i važnost zakona Europe i Zapada: ako je neki tamo zakon dobar, bit će dobar i u Hrvatskoj. Što se tiče korupcije, u hrvatskom medijskom prostoru vlada mišljenje da toga u Europi ima puno manje, a ako se i dogodi, ili ako netko uhvati osobu koja krade, ona je gotova za cijeli život.

Slično se u podsvijest hrvatskog građanina uvukla slika i o europskim ustanovama. One su transparentne, otvorene javnosti, tamo se poslovi ne namještaju, sve je po zakonima i propisima, točno se zna gdje je koji euro potrošen.

Je li to zaista tako? Odgovor je jasan: naravno da nije, a u nekim slučajevima je daleko gore nego u Hrvatskoj. Pred vama je jedan primjer koji će najbolje rasvijetliti činjenicu da i u ustanovama Europske Unije vlada nered te da mnoge stvari nisu vidljive. Primjer dotiče i Hrvatsku.

Riječ je o njemačkom novinskom izdavaču WAZ koji je još uvijek suvlasnik Pavićevog Europapress holdinga. WAZ se na poticaj svog bivšeg izvršnog ravnatelja Bode Hombacha cijelo prošlo desetljeće širio po medijskom prostoru bivše Jugoslavije. Početak dolaska WAZ-a na tržište bivše Jugoslavije poklapa se s Homabachovom promjenom radnog mjesta. On je do 2002. bio koordinator Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Europu, odakle prelazi na mjesto izvršnog ravnatelja WAZ-a.

Na ove prostore, točnije u Srbiju, počinju ulagati u isto to vrijeme. WAZ vrlo brzo prodire do značajnog udjela u srpskom medijskom kolaču. Dolazi do 50% vlasništva u tvrtki "Politika dnevne novine i magazini d.o.o.", preuzima 55% vlasništva u vojvođanskom "Dnevniku", a kupili su i dionice u "Večernjim novostima" koje nikada nisu uspjeli preuzeti od poduzetnika Milana Beka. Osim toga, WAZ je bio vlasnik i distribucijskog lanca kiosaka Štampa.

Posebno je zanimljiva priča o kupovini Večernjih novosti. Naime, srpski zakoni branili su WAZ-u preuzimanje Večernjih novosti, jer bi se narušilo tržišno natjecanje. Stoga Hombachu pada na pamet nova ideja, a u tom naumu (ne)izravno će mu pomoći Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Naime, 2008. WAZ i EBRD potpisuju ugovor o projektu razvijanja medija i medijskih sloboda u Jugoistočnoj Europi. EBRD se prema tom ugovoru obvezala financirati WAZ s ukupno 40 milijuna eura (prvih 20 milijuna dati će odmah, a drugi dio poslije).

Kako bi EBRD pokrio ovo financiranje dobiva dionice u iznosu od 10% u vlasništvu tvrtke Ost Holding GmbH, inače tvrtke kćeri WAZ, zadužene za provedbu razvijanja medija u Jugoistočnoj Europi. Kada bude uplatio i drugih 20 milijuna, dobit će sveukupno 16,7% vlasništva nad Ost Holdingom.

Čim je EBRD uplatio novac Ost Holdingu GmbH, on se dalje prebacio novoj tvrtki kćeri Ost Holdingu Südosteuropa, a naposljetku i tvrtki majci – WAZ-u.
WAZ, taj novac od EBRD-a, umjesto da ulaže u razvitak medija, koristi za kupnju Večernjih novosti. Budući da Hombach i WAZ to ne smiju učiniti, izravno u igru uvlače srpskog poduzetnika Milana Beku, inače bivšeg Miloševićevog ministra za privatizaciju.

Beko s novcem od EBRD-a preko svoje tri tvrtke Ardos, Primax i Karamat kupuje 62,4 posto dionica Večernjih novosti koje će, kad Komisija za zaštitu konkurencije izda rješenje o zakonitosti postupka, predati Hombachu. Komisija odugovlači s rješenjem, a za to vrijeme Hombach nastoji preuzeti spomenute tvrtke Milana Beka. Uspijeva dobiti tvrtku Ardos, odnosno, 24,9 posto dionica Večernjih novosti, nakon čega srpski mediji, ali i vlasti negoduju, a Komisija za zaštitu konkurencije zabranjuje preuzimanje Večernjih novosti koje ostaju u vlasništvu Beka.

Čelnici WAZ na čelu s Hombachom su ljuti, brzinom svjetlosti prodaju svoje udjele u ostalim srpskim medijima i napuštaju Srbiju.

Tom prigodom glasnogovornik WAZ-a Paul Binder izjavljuje kako se povlače sa srpskog tržišta, jer su uvjeti poslovanja nemogući.

"U nekim zemljama nije omogućeno fer tržišno natjecanje. Veoma tijesne veze između oligarha (tajkuna) i političkih moćnika otrovale su tržište. Na Balkanu tajkuni sve češće kupuju novine kako bi preko njih mogli ojačati politički utjecaj, a ne da zarade novac. Sa takvom konkurencijom nemoguće je natjecati se", rekao je tada Binder.

Međutim, istina je bila drukčija. WAZ je bio taj koji je bio blizak s tajkunima i političkim moćnicima koji su mu omogućili prodor na srpsko tržište. Sve dok nisu naletjeli na Beka, koji je bio jači i moćniji u pogledu poznanstava sa srpskim političarima.

Pravosudni epilog Večernjih novosti još se uvijek čeka.

Takvu politiku vodio je i u Hrvatskoj, gdje su u izdanjima WAZ-a i EPH-a pisani hvalospjevi o bivšem premijeru Ivi Sanaderu, koji im je zauzvrat dao, (nikad do kraja razriješenu privatizaciju), Slobodnu Dalmaciju u koju je upetljan i sadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Upetljanost EBRD-a

No nas zanima nešto drugo, a to je upetljanost EBRD-a u, kako jasno vidimo, pronevjere prilikom privatizacije medija u zemljama bivše Jugoslavije.

Objektiv je prije dvije godine iscrpno pisao u ovom slučaju, a tada je glasnogovornik EBRD-a Anthony Williams izjavio kako oni nemaju nikakve veze sa sumnjivim rabotama u privatizaciji Večernjih novosti.

"Ispitat ćemo cijelu stvar i tražiti praćenje transakcija novca. Ako je banka upletena u bilo kakve sumnjive poslove, tražit ćemo povrat novca i pokrenuti istragu", rekao je Williams prije dvije godine.

Sada smo mu ponovno poslali pregršt upita u kojima nas je zanimalo jesu li istražili puteve novca, što su poduzeli, odnosno, što su sve otkrili. Williams je bio prilično suhoparan.

"Drugi dio novca u iznosu od 20 milijuna eura uopće nismo isplatili, a u dogovoru s Ost Holdingom izašli smo iz vlasništva te tvrtke, jer su se ciljevi zbog kojih smo im dali nova promijenili", rekao je Williams.

I to je sve. Opet smo mu poslali upit i tražili da nam kaže po kojim su uvjetima izašli iz vlasništva spomenute tvrtke, ali Williams se nije oglasio. Valjda je smatrao da nam je već sve rekao. A nije nam rekao ništa, čak ni je li uopće WAZ vratio novac!

Pojednostavljeno rečeno, EBRD je mirne duše financirao (i k tome još nije tražio ništa zauzvrat) WAZ-ovo uništavanje medija po bivšoj Jugoslaviji. Niti su proveli ikakvu istragu, niti ih je bilo briga što Hombach radi s novcem europskih poreznih obveznika. Podsjetimo, Europska banka za obnovu i razvoj je ustanova Europske Unije koja je osnovana 1991. kako bi pomogla bivšim komunističkim državama u njihovom prijelazu na tržišno gospodarstvo.

No, ovo nije jedini grijeh EBRD-a na teritoriju bivše Jugoslavije. Bodo Hombach, spomenuli smo to, bio je koordinator Pakta za stabilnost Jugoistočne Europe koji se najvećim dijelom financirao upravo od EBRD-a. Odavno seže njihova povezanost.

Još davne 1999. Hombach je na koferenciji u Bruxellesu rekao da Pakt raspolaže s 4,6 milijarde eura koje će se ulagati u Jugoistočnu Europu, a usput se je hvalio kako će donatori dati još puno više novca za razvoj regije, pa je spominjao i 10 milijardi eura.

Ni Pakt nije čist

Nikad se nije do kraja razjasnilo gdje je i na koji način taj novac potrošen. Hombach je nakon te konferencije, na kojoj se hvalio s 4,6 milijarde eura, kroz knjige proveo investicije u visini od 2,4 milijarde eura. S razlikom novca, ne zna se što je bilo.

Williamsa smo također pitali jesu li barem istraživali gdje je novac koji su dali Paktu za stabilnost kad već nisu onaj dan WAZ-u, ali nam je Williams, pazite sad ovo, odgovorio kako EBRD nikad nije imao nikakvu vezu s Paktom za stabilnost. Zaista nevjerojatan odgovor glasnogovornika Europske banke za obnovu i razvoj. Pa tko li je onda financirao Pakt za stabilnost Jugoistočne Europe, ako ne banka koja je osnovana kako bi upravo pomogla istom tom dijelu Europe.

Iz osnivačkog dokumenta usvojenog u Kölnu 1999. jasno je vidljivo da i EBRD financijski sudjeluje u razvitku zemalja bivše Jugoslavije.

Priznajte, ovakva priča u Hrvatskoj je gotovo nemoguća. Kod nas se barem zna da je novac završio na off shore računima, ili kod Ježića, ili negdje drugdje, a EBRD ne da 'ne zna' što je s njihovim novcem nego poriču da su uopće imali ikakve veze s Paktom za stabilnost.

Zaista za ne povjerovati. A dolazi iz iste one Europe za koju prosječni hrvatski građanin, na osnovi pranja mozga putem medija, misli da je transparentna, da se ne događaju stvari na koje smo navikli u Hrvatskoj.

Sve je to isto, a dokaz je da mi u isto to društvo ulazimo, jer smo isti kao i oni. Samo, čemu svi ti desetljeće dugi pregovori i mazanje očiju javnosti. Čemu Paul Vandoren, čemu Delegacija EU u Hrvatskoj?

Ah da, da primaju visoke plaće ni za što.

Takvu politiku vodio je i u Hrvatskoj, gdje su u izdanjima WAZ-a i EPH-a pisani hvalospjevi o bivšem premijeru Ivi Sanaderu, koji im je zauzvrat dao nikad do kraja razriješenu privatizaciju Slobodne Dalmacije u koju je upetljan i sadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Sve dok nisu naletjeli na Beka, koji je jači i moćniji u pogledu poznanstava sa srpskim političarima. Pravosudni epilog Večernjih novosti još se uvijek čeka.

Upetljanost EBRD-a

No nas zanima nešto drugo, a to je upetljanost EBRD-a u, kako jasno vidimo, pronevjere prilikom privatizacije medija u zemljama bivše Jugoslavije.

Objektiv je prije dvije godine iscrpno pisao u ovom slučaju, a tada je glasnogovornik EBRD-a Anthony Williams izjavio kako oni nemaju nikakve veze sa sumnjivim rabotama u privatizaciji Večernjih novosti.

"Ispitat ćemo cijelu stvar i tražiti praćenje transakcija novca. Ako je banka upletena u bilo kakve sumnjive poslove, tražit ćemo povrat novca i pokrenuti istragu", rekao je Williams prije dvije godine.

Sada smo mu ponovno poslali pregršt upita u kojima nas je zanimalo jesu li istražili puteve novca, što su poduzeli, odnosno, što su sve otkrili. Williams je bio prilično suhoparan.

"Drugi dio novca u iznosu od 20 milijuna eura uopće nismo isplatili, a u dogovoru s Ost Holdingom izašli smo iz vlasništva te tvrtke, jer su se ciljevi zbog kojih smo im dali nova promijenili", rekao je Williams.

I to je sve. Opet smo mu poslali upit i tražili da nam kaže po kojim su uvjetima izašli iz vlasništva spomenute tvrtke, ali Williams se nije oglasio. Valjda je smatrao da nam je već sve rekao. A nije nam rekao ništa, čak ni je li uopće WAZ vratio novac!

Pojednostavljeno rečeno, EBRD je mirne duše financirao (i k tome još nije tražio ništa zauzvrat) WAZ-ovo uništavanje medija po bivšoj Jugoslaviji. Niti su proveli ikakvu istragu, niti ih je bilo briga što Hombach radi s novcem europskih poreznih obveznika. Podsjetimo, Europska banka za obnovu i razvoj je ustanova Europske Unije koja je osnovana 1991. kako bi pomogla bivšim komunističkim državama u njihovom prijelazu na tržišno gospodarstvo.

No, ovo nije jedini grijeh EBRD-a na teritoriju bivše Jugoslavije. Bodo Hombach, spomenuli smo to, bio je koordinator Pakta za stabilnost Jugoistočne Europe koji se najvećim dijelom financirao upravo od EBRD-a. Odavno seže njihova povezanost. Još davne 1999. Hombach je na koferenciji u Bruxellesu rekao kako Pakt raspolaže s 4,6 milijarde eura koje će se ulagati u Jugoistočnu Europu, iako se Hombach i tada hvalio da će donatori dati puno više novca za razvoj regije, čak je spominjao i 10 milijardi eura.

Ni Pakt nije čist

Nikad se nije do kraja razjasnilo gdje je i na koji način taj novac potrošen. Hombach je nakon te konferencije, na kojoj se hvalio s 4,6 milijarde eura, kroz knjige proveo investicije u visini od 2,4 milijarde eura. S razlikom novca, ne zna se što je bilo.

Williamsa smo također pitali jesu li barem istraživali gdje je novac koji su dali Paktu za stabilnost kad već nisu onaj dat WAZ-u, ali nam je Williams, pazite sad ovo, odgovorio kako EBRD nikad nije imao nikakvu vezu s Paktom za stabilnost. Zaista nevjerojatan odgovor glasnogovornika Europske banke za obnovu i razvoj. Pa tko li je onda financirao Pakt za stabilnost Jugoistočne Europe, ako ne banka koja je osnovana kako bi upravo pomogla istom tom dijelu Europe. Iz osnivačkog dokumenta usvojenog u Kölnu 1999. jasno je vidljivo da i EBRD financijski sudjeluje u razvitku zemalja bivše Jugoslavije.

Priznajte, ovakva priča u Hrvatskoj je gotovo nemoguća. Kod nas se barem zna da je novac završio na off shore računima, ili kod Ježića, ili negdje drugdje, a EBRD ne da 'ne zna' što je s njihovim novcem nego poriču da su uopće imali ikakve veze s Paktom za stabilnost.

Zaista za ne povjerovati. A dolazi iz iste one Europe za koju prosječni hrvatski građanin, na osnovi pranja mozga putem medija, misli da je transparentna, da se ne događaju stvari na koje smo navikli u Hrvatskoj.

Sve je to isto, a dokaz je da mi u isto to društvo ulazimo, jer smo isti kao i oni. Samo, čemu svi ti desetljeće dugi pregovori i mazanje očiju javnosti. Čemu Paul Vandoren, čemu Delegacija EU u Hrvatskoj? Ah da, da primaju visoke plaće ni za što.

Mario Marušić / Objektiv