Već po pomalo iskušanom scenariju, kao u nekom klišeiziranom hollywoodskom filmu, uoči svakih izbora probudi se politički pluralizam na političkoj desnici u Hrvatskoj. Narastu apetiti „povijesnih vođa“ od kojih svaki misli kako je novi Starčević, Radić ili Tuđman. Uvjereni u svoje sudbonosno poslanje, svjesno ili nesvjesno, fragmentiraju i uništavaju mogućnost objedinjavanja nacionalne političke opcije.

Liste i lideri mini pokreta, poznati kao liste do pet posto, dobivaju točno onoliko paznje u anacionalnim medijima koliko im je potrebno da zamute političku vodu na desnici, a da opet ne prijeđu izborni prag. Scenarij po kojem mnoštvo kandidata i listi vjezba pluralizam demokracije na desnici dok ujedinjena ljevica lagano klizi prema izbornim trijumfima postao je rutina posljednjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora.

Nerealne ambicije političkih zečeva

Malo je vjerojatno kako samoproglašeni lideri vjeruju u izborni trijumf svjesni svojih skromnih infrastrukturnih, kadrovskih i financijskih kapaciteta. Pa zbog čega se onda upuštaju u izborne utrke? Djelom je to posljedica nerealnih ambicija, antagonizama između vođa, a ima i smišljenih podvala. Po prokušanom receptu-bolje da se sve uruši ako ja nisam u prvom planu, zečevi izbornih utrka na desnici čine nepopravljivu štetu mogućoj objedinjavanju nacionalne opcije i konačnom artikuliranju toliko potrebnih nacionalnih ciljeva u trećem desetljeću drzavnosti. Pluralizam politike i mišljenja itekako je potreban na političkoj desnici, između ostalog i zbog sprečavanja ponovne pojave kulta ličnosti. Svjedoci smo kako su neki političari, u ne tako davnoj prošlosti, koristili krinku čvrste ruke kako bi vodili neku sasvim suprotnu politiku od one javno proklamirane nacionalne.

Prioritet – definiranje zajedničkih ciljeva

Voditi nacionalni pokret sasvim je drugačije od vođenja stranke. Potrebno je mnogo razumijevanja, političke razboritosti i umješnosti kako bi se pomirili suprotstavljeni interesi pojedinih stranaka u širem pokretu. Kako bi se izgradila šira koalicija i pokret potrebno je definirati ciljeve. Ljevica je odavno postavila svoje ciljeve, definirala strategiju i uspješno provodi izbornu politiku. Stranke potencijalnog nacionalnog bloka u Hrvatskoj trebale bi baštiniti zajednički svjetonazor temeljen na kršćanskoj tradiciji, vrijednostima Domovinskog rata i zaštiti nacionalnih interesa u europskim integracijama. Kako ne bi ostao usamljen otok u EU nacionalni pokret u Hrvatskoj mora pronaći način zaštite interesa RH u EU kroz suradnju sa strankama i pokretima slične orijentacije u drugim europski zemljama. Time bi izbili i argument ljevice kako nacionalni pokreti ne mogu surađivati te kako su uglavnom konfliktni. Prema ljevičarskim teoretičarima samo ljevica ima nadnacionalne ideale koji povezuju sve narode.

Taštine kao glavne prepreke

Programski okviri stranaka desnice podudaraju se u gotovo 99 posto programskih odrednica. Međutim, upravo antagonizam i taština predvodnika, koja malo dodirnih točaka ima s izgradnjom nadstranačke platforme sprječava profiliranje desnice u jedinstven pokret. Sve dok pojedinci ističu osobne ambicije u prvi plan, često nerealne, na štetu profiliranja i objedinjavanja zajedničke politike nema ni snaznog nacionalnog pokreta. Već na narednim lokalnim izborima pojavit će se niz instant političkih zvjezdica stvorenih u laboratorijima kreatora političke scene sa jednom zadaćom, unijeti razdor, posvađati i zbuniti. Jedini način da se zaustavi inflacija listi i kandidata na desnici je da ih prepoznaju birači, odnosno da prepoznaju njihove stvarne interese. Kako bi ih prepoznali, birači moraju imati zelju odnosno svijest o pripadnosti zajedničkom političkom bloku i svjetonazoru.

zeljko Primorac