Sve više se skreće s bitnog na nebitno. Pojedini mediji, ali i političari i politikanti, poglavito u hrvatskom Saboru, ali i drugdje, pravi su majstori u tome.

A ljudi ko ljudi.

Radije čitaju tračeve, a ne mali broj i uživa u patnjama drugih.

Evo, najnoviji primjer odvlačenja od pravih problema, recimo „slučaja INA-Mol“. je „slučaj predsjednice države“ u svezi računa za zdravstveni pregled.

Pojedini mediji su se raspisali i naravno odmah osudili prvu damu Hrvatske, jer je zamislite dobila popust (za svoj račun) u privatnoj klinici veći od 500 kuna!

Uz to je „medicinski pregled obavila potajno, zaobilazeći javno zdravstvo, koje je dobro za ostale građane“, a za nju eto – nije – piše jedan dnevni list.

Kakva sramota!

Pojedini mediji se također bave istragom, jel je svoj račun platila u gotovini ili karticom?

Tom problemu, primjera radi, posvećeno je „više“ prostora nego oboljelima od raka, ili pak ljudima koji mjesecima rade, a ne primaju plaće.

Jednom riječju, kako to kod nas često ide, ponovno su sudili i osudili, bez suda i suđenja!

Sada se svugdje priča i piše kako je predsjednica države stekle „pogodnost“ od 500 kuna, ali ne i zbog čega je u samo mjesec dana u Hrvatskoj umrlo oko 300 hrvatskih branitelja, zašto na pojedinim bolničkim odjelima gdje se liječe najteži bolesnici nema niti toalet papira, zbog čega u školama učitelji ili profesori nemaju ni za novine (u nekim školama moraju sami kupovati i krede!), gdje su nestale milijarde koje je država (građani) uložila u brodogradilišta, ili pak zbog čega se u Hrvatskoj svaki dan ubije najmanje jedan građanin, ili kako i na koji način preko noći nestaju toliki ljudi?

Također je pitanje nad pitanjima, kako se diljem zemlje bez problema otvaraju razni trgovački lanci, dok oni koji žele otvoriti recimo „bravariju“ nailaze na „tisuću“ administrativnih poteškoća, osobito nakon što je uspiju „podići na noge“?

Što se ne piše o tome da ako želite sudjelovati na nekom gradskom ili županijskom natječaju da morate predočiti dokument da se protiv vas ne vodi istraga, i to kome? Bandiću, Čehoku i sličnima!

U zadnje vrijeme pojedini novinari se bune da u Hrvatskoj „nema slobode pisanja (objavljivanja)“, jer ih neki, zamislite, tuže. Tuže ih najviše oni koji se smatraju oklevetanim, osramoćenim ili pak koje su popljuvali i pobljuvali a da još nisu ni dobili neku presudu.

Drugim riječima, nema presumpcije nevinosti.

Jedan od najistaknutijih primjera, u svezi toga, je „slučaj Tome Horvatinčića“. Kad se god pojavi na sudu, kao neki dan, pojedine novine odmah mu pišu „presudu“. Nemaju vremena čekati pravomoćnu. Samo da ne objavljuju – „zašto ga već nisu objesili!“. Za njih ne važi ono što piše u Zakonu o kaznenom postupku da svaki osumnjičenik ili optuženi ima se smatrati nevinim sve dotle dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja, tako da se svaki onaj, da se malo našalimo, pred čiju kuću ili zgradu dođe Andrija Jarak, odmah ima smatrati – osuđenim.

A razne „andrije“ ne izvještavaju ispred obiteljskih kuća recimo pojedinih osumnjičenih tajkuna, ili ispred skupih jahti ili osobnih automobila, zrakoplova, igrališta za golf i drugih privatnih objekata, dok im to ne kaže „aga“.

Sjetimo se samo dok je Ivica Todorić bio na čelu Agrokora većina medija je bila puna njegovih reklama i isključivo se lijepo pisalo i govorilo o njemu i njegovim (propalim) tvrtkama, sve do trenutka dok nisu nestale cijele stranice njegovih dobro plaćenih oglasa!

Ili, dok se nekog hrvatskog branitelja samo osumnjiči za neki navodni zločin, o njemu se piše sve, od imena i prezimena do „koljena sedmog“. A kad se i osudi neki srpski i ini agresor obično mu ne pišu ni ime, a kamoli tiskaju fotografije!

Za pojedine hrvatske medije „veći“ su zločinci Hrvati nego oni koji su ubijali, protjerivali, otuđivali, odnosno provjereni srpski i ini zločinci.

Drugim riječima, kod nas se često, kao u slučaju problema predsjednice s „500 kuna“ od „miša napravi slona“.

Nije to slučajno, i nije to bez veze, kao ni ona poslovica da se od šume ne vidi drveće ili obrnuto!

 

Mladen Pavković