Često se pitamo: živimo li u pravnoj državi, tim prije jer su za ovu i ovakvu Hrvatsku mnogi dali svoje zdravlje, ali i živote? Tako sve više čitamo i slušamo da su inspektori čak i zatvorili pojedine (male) trgovine ili ugostiteljske objekte, ako su im pronašli nepravilnosti u iznosu od deset ili sto kuna, ili su organi gonjenja uhitili nekog prosjaka i zatvorili ga, a nakon toga prekršajni sud mu je zabranio da više ne dolazi u grad ili selo u kojem je učinio taj prekršaj, tj. molio da mu netko dadne pet ili deset kuna za kruh.

Čudi nas da već nisu počeli kažnjavati i zatvarati i one koji kopaju po kontejnerima za smeće, a takvih je iz dana u dan sve više.

Međutim, ovih se dana „lome koplja“ oko katastrofalnog lošeg poslovanja nekih hrvatskih brodogradilišta. Pišu se i objavljuju podatci i o pljačkama u tim tvrtkama, pa čak i imenom spominju neki ljudi.

Osim toga, još nismo čitali ni vidjeli da se zbog „deset“ ili „stotinu“ kuna viška ili manjka u blagajni zatvorio neki veći trgovački lanac, od Lidla, Konzuma do Kauflanda, a još manje da su za neke „sitne“ prekršaje zatvorili recimo neki veći hotel!

Prekršaja na poslovnom planu sigurno ima i u zdravstvenim i kulturnim ustanovama ala nacionalnim kazalištima, školama i muzejima („na tone“), pa zbog toga nikada nije „zatvorena“ neka bolnica, škola, teatar, muzej ili slična ustanova, kao primjerice jedna cvjećarnica u Koprivnici za deset kuna!

A, zakon je, kažu, jednak za sve!

Mnogi hrvatski branitelji se žale da su oni ili članovi njihovih obitelji uskraćeni za ovo ili ono, ili bolje rečeno da su prevareni. Nitko za to nije i neće odgovarati.

Koliki su si samo oduzeli živote zbog nepravdi, a koliki su zbog toga oboljeli, pa se našli i u psihijatrijskim ustanovama!

Oni veliki, poput Todorića, Sanadera, Bandića i sličnih, ako se i nađu u istražnom zatvoru, iz njega izlaze uz debelu jamčevinu, sa smiješkom, i u dobrom raspoloženju, kao da su se vratili s odmora.

Drugi pak poput Čehoka i unatoč teškim nepravomoćnim presudama i dalje obavljaju dužnosti gradonačelnika, (kao da se to njih ne tiče), a hrvatski branitelji, primjera radi, kad se javljaju na općinske i ine natječaje moraju donijeti potvrdu da se protiv njih ne vodi nikakav kazneni postupak, jer ako to ne mogu donijeti za sebe ili udrugu ne mogu dobiti ni – lipe!

Ne, za takvu se državu nismo borili.

Nu, iznimno je teško i neshvatljivo da se vrlo slabo ili nikako, kad su u pitanju nepravde, ne čuje glas Udruga proisteklih iz Domovinskog rata (svaka čast iznimkama).

Poglavito su se „utišali“ članovi Hrvatskog generalskog zbora, koji su se bavili i koji se uglavnom bave sami sobom.

Približavaju se izbori, pa stoga osobito apeliramo na braniteljske udruge da se ujedine, da shvate da su većina od njih „lutke na koncu“ ovih ili onih političara i politikanata.

Vrijeme je da dignemo svoj glas i za spas hrvatskih branitelja koji su po zatvorima i upitamo hrvatsku Predsjednicu, primjerice, koliko je dosad srpskih i inih četnika oslobođeno, (abolirano), ili im je skraćena kazna, a koliko je konkretno ona pomilovala hrvatskih branitelja?

Kad već bivši ratnici „šute“ o teškim lopovlucima u društvu (a njih se zatvara i progoni za „ništa“) onda im „na čast i slavu“ neka bude pjesma „A gdje ste sada braniteljske udruge?“ Maria Mihaljevića, koju je svojedobno objavio Braniteljski portal, a koja ide ovako:

Vi ste se smrzavali.

Oni su jebavali.

Vi ste krvarili.

Oni su baš kavijar provarili.

Vi ste ginuli.

Oni su se zbrinuli.

Vas su ranjavali.

Oni su mirno spavali.

Nitko nije suđen zbog dezerterstva.

Samo JEDAN osuđen zbog ratnog profiterstva.

Ali kao da i nije.

Sve je kao prije.

Ne čujem da se ljutite.

Oprostite, za koji ku.ac“ sada šutite????

 

Mladen Pavković