Sramoti obitelji Todorić nema kraja. Sada im se na javnoj dražbi prodaje luksuzna jahta i helikopter, koje su godinama koristili u svoje privatne svrhe, iako su bili vlasništvo Agrokora. Jahta nosi „domoljubno“ ime „Jana“, proizvedena je 2006., ukupne dužine 23,86 metara. Cijena'- prava sitnica, poglavito za te i takve – 1,4 milijuna eura. Ni helikopter koji će iza toga stići na prodaju neće biti ni malo jeftin. Ali, kupaca ima!

Međutim, trebalo bi zaustaviti prodaju skupih „gazdinih“ igračaka, koje su koristili i svi oni koji su trebali ovom tajkunu, od političara, Udbaša, pa do isto takvih kakav je i on.

Jahtu i helikopter trebalo bi darovati još preostalim radnicima Agrokora, da oni, koji su ih svojim krvavim radom i kupili, na smjene, uživaju, kao što je uživala ova (be)sramna obitelj.

Naime, s prodajom te radničke imovine ni izdaleka se neće moći naplatiti ogromni Todorićevi dugovi, pa zašto to onda ne bi i dalje ostalo „u obitelji“, samo bez ovog navodnog svjetskog kriminalca? (Da je kriminalac već bi odavno završio u Remetincu!).

Ljudi tek sada vide tek djelić onoga kako u Hrvatskoj žive pojedini tajkuni, koji su zgrtali ogromna bogatstva dok su drugi tijekom hrvatskog obrambenoga Domovinskoga rata – ginuli.

Ova javna prodaja nije ništa drugo nego predstava za narod, ili drugim riječima – cirkus, tim prije što je Todorić najvjerojatnije zadržao za sebe – milijarde eura. Bio bi glup da to nije napravio, odnosno da nije znao što će se događati s ovom „najuspješnijom hrvatskom gospodarskom tvrtkom“.

Kad sluša i čita da mu prodaju jahtu i helikopter sigurno se smije od uha do uha. To je za njega kao za druge dok im zbog neplaćenih računa za struju ili vodu uzmu i prodaju bicikl ili motorkotač.

No, s obzirom da ovog ljeta nije imao „svoju“ jahtu i „svoj“ helikopter, a uzeli su mu i najskuplje osobne automobile, (što je s „njegovim“ otokom?), pitanje je: gdje je i kako ljetuje „gazda“ sa članovima svoje obitelji, ali i (dalje) sa svojim poslovnim partnerima?

Da su mnogi na njegovu mjestu ovo bi ljeto proveli u Remetincu, ali on, ON – ne!

Jesmo li se za to borili?

 

Mladen Pavković