Junake i junakinje hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata još samo pamte njihovi najbliži i suborci. Ostalima je (da se malo našalimo) više stalo do problema Severine s njezinim bivšim mužem, s kojem je nekoliko puta mjesečno na sudu, nego do recimo jedne (da se opet malo našalimo) – Kate Šoljić, najponosnije majke u Hrvata.

Naime, na obljetnicu smrti ove divne žene (umrla u Zagrebu 8. srpnja 2008.) možete koji „redak“ pročitati tek na nekom od portala, a da njih nema ne bi imali ni gdje. Nije ona „estradna zvijezda“, pa da se i nje netko sjeti! U školama djeca ni ne znaju tko je Kata Šoljić, oni još uvijek uče o Nadi Dimić!

Dakle, Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata u srbijanskoj agresiji (sjećaš li se Pupovče?) izgubila je četiri sina. Tko zna njihova imena? Mijo, Mate, Ivo i Niko! Svi su, zajedno s još desetak članova njezine bliže ili daljnje obitelji, dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Sve dok je bila živa, majka Kata neprestano se borila za istinu. Iako teško bolesna dolazila je svugdje gdje su je zvali, a ona je pričala i molila: Ne zaboravite one koji su dali krv za hrvatsku Domovinu!

Moja malenkost je uz ostalo predložila da se njezin lik nađe i na poštanskim markama. One koji odlučuju o takvim stvarima to očito ne zanima. Prije će staviti Severinu nego Katu Šoljić!

U Zagrebu se jedan trg naziva njezinim imenom. U Vukovaru čak ni to. Doktorica Vesna Bosanac i ja pokrenuli smo inicijativu da se ovoj najdivnijoj Hrvatici podigne spomenik. Ni to zasad nije „sjelo“ onima koji su i bez toga već odavno to trebali napraviti.

Takve Majke, takve Hrvatice, koja je i nakon II. svjetskog rata ostala bez svoje braće, (zahvaljujući onome po kojem se još uvijek zove najljepši trg u Zagrebu!), hrvatska Domovina još dugo neće imati.

Posljednje njezino počivalište je u Vukovaru.

Majko, kako bilo da bilo, nismo te i nikada te nećemo zaboraviti.

Neka ti je laka hrvatska zemlja!

 

Mladen Pavković