Od kad je 4. rujna ove godine u Ovalnom uredu „pod visokim pokroviteljstvom“ Donalda Trumpa potpisan sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa između Republike Srbije i Republike Kosova, i time implicite prejudicirano međusobno priznanje njihovog državnog suvereniteta, ne stišava se nadmudrivanje među političkim analitičarima i vojnim ekspertima o tome tko je bolje vidio taj nesvakidašnji događaj.

Naime u tom pomno izrežiranom igrokazu malo je teže uočiti što je politička ambalaža i skretanje fokusa, a što je supstanca, bit sporazuma i kome je Trump odaslao poruku. Prevelika je politička ceremonija poklonjena „ekonomskom sporazumu“ dviju manje bitnih država na rubu zapadne civilizacije – tim više jer je Kosovo američki dominion, a Srbija tek mala i nebitna fašistička zemlja prevrtljivih bizantinaca čvrsto okružena zemljama članicama NATO-a. Čemu predstava i kome se zapravo obraća Trump i kakvu šalje poruku?

Birokratiziranoj Europskoj Uniji svakako, ali samo usput. Američki predsjednik samo još jednom daje Bruxellesu do znanja tko je uistinu gazda u Europi i dokazuje da Amerika itekako može i (ponekad) mora za dobrobit Europe donositi samostalne odluke, jer za to ima pokriće u prošlosti, u povijesnoj činjenici da je barem dvaput spašavala Europu od njezinih vlastitih zala. Poruka Rusiji svakako, makar to veliko rusko-srpsko prijateljstvo i savezništvo nije nikad ni postojalo, samo su ga srpski mitomani i politički guslari recitirali, a potom povjerovali u vlastite laži. Rusija je samo imponirala Srbiji, čak i kad je 1944. Oslobodila Beograđanke lažnog stida, i to je sve od velikog rusko-srpskog prijateljstva. Više je to Trumpova poruka Moskvi da se malo suzdrži od miješanja u unutarnje stvari Crne Gore, jer Crna Gora je punopravni član NATO-a, a to nije Zbor bečkih dječaka i svako uplitanje bit će kažnjeno. Ponovljena je snažna poruka Republici Kosovu da je Amerika njezin zaštitnik, da su Sjedinjene Američke Države uz Kosovare od prvog dana i zaglavni kamen kosovske državnosti.

Najneugodnija poruka upućena je Srbiji, jer kad je predsjednik Trump u Ovalnom uredu pod punim protokolom posjeo Aleksandra Vučića – predsjednika jedne države, pa bila ona i Srbija – na stolicu nasuprot sebe, to se ne može smatrati razgovorom. Riječ je o „nipodaštavanju“ sugovornika i previše podsjeća na policijsko isljeđivanje, samo je falila lampa u oči. Srbija od bombardiranja 1999. sjedi na optuženičkoj klupi, scenom u Ovalnom uredu, samo joj je do daljnjeg potvrđen status okrivljenika. Poništenjem ugovora o instalaciji 5G mreže između kineskog Huaweia i srbijanskog teleoperatera upućena je još jedna rezolutna poruka Kini da se njezino šibicarenje 5G mrežom privodi kraju.

Zapravo cijeli igrokaz najvišeg državnog protokola u Ovalnom uredu šalje poruku da su SAD jedini arbitar u svim europskim političkim prijeporima i da Amerika još uvijek budnim okom i uredno raspoređenim vojnim bazama po Europi itekako pazi što se u Europi zbiva. Važno je ipak nešto drugo. Malo je kome promakla činjenica da se Srbija obavezala premjestiti svoje veleposlanstvo u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Arapski se svijet odmah digao na noge, isto tako muslimanske države predvođene turskim predsjednikom Erdoganom. Veleposlanstvo u Jeruzalemu je Donaldu Trumpu važno, ali nije riječ o strategiji američke vanjske politici prema Bliskom istoku, u pitanju je borba za američke glasače koji će u studenom ove godine izaći na predsjedničke izbore.

Da bi osigurao pobjedu Trump mora zagristi i otkinuti dio biračkog tijela Demokratskoj stranci i on to čini od trenutka kad je odlučio američko veleposlanstvo u Izraelu premjestiti u Jeruzalem i kao američki Predsjednik zalagati se da to učine i druge države. Europska Unija se ne da, ali zato postoji drugi predsjednički mandat.

Velik postotak Židova u SAD tradicionalni su glasači Demokratske stranke, to su i evangelici, pripadnici Evangelističke crkve, a pogotovo vrlo utjecajni evangelikalci. Demokratska stranka zbog svoje ljevičarske retorike posljednjih se stotinjak godina činila jednima i drugima nekako pravednijom i milosrdnijom, društveno prihvatljivijom, bliža svetim knjigama i načelima njihove vjeroispovjesti. Republikanci su djelovali konzervativno i zadrto, a društveno-politički procesi u 20. stoljeću u Americi snažno su poticali ravnopravnost i jednakost, demokratska načela koja donekle jamče pravednije i bolje društvo. Sjetimo se samo popularnosti Kennedyevih 60-ih godina prošlog stoljeća.

Međutim i za dobro raspoređenu i vrlo utjecajnu židovsku zajednicu (6.000.000, a 85% glasuje za demokrate) u Americi i za evangelike, naročito evangelikance (kršćanske cioniste 70.000.000, a za demokrate glasuje više od 75% koji podržavaju povratak Židova u Sveti grad) Jeruzalem je mjesto Drugog Isusovog dolaska na Svijet. Trumpova pozornost posvećena Jeruzalemu kao jedinstvenom svetom gradu kršćana, Židova i cijelog čovječanstva bit će kreditirana na sljedećim predsjedničkim izborima. Tim činom, premještanjem američkog veleposlanstva u Jeruzalem, Melkisedekov i Abrahamov Jeruzalem postaju Nebeski Jeruzalem: mjesto Isusova uskrsnuća i mesijanski grad triju religija Nebeskog Oca: mjesto Drugog Isusovog dolaska i mjesto dolaska Mesije. Prema Predaji Krist će ući na Zlatna vrata (njih su 1530. zazidali muslimani želeći spriječiti Njegov ulazak). Donald Trump učvršćuje judeokršćansko vjerovanje o Jeruzalemu kao mjestu Drugog dolaska – ispunjava proročanstvo o svetom mjestu triju monoteističkih religija: judaizma, kršćanstva i islama. Zato je krenula kampanja o uspostavi diplomatskih odnosa i priznanju države Izrael od strane najutjecajnih arapskih i islamskih zemalja. Emirati su početak, slijede Saudijska Arabija, zaglavni kamen islamske ideologije na Bliskom istoku.

Uzalud je baviti se bizarnostima iz Trumpova života, „uzimati profil“ iz medijskog žutila, kopati po njegovim brakovima, brojiti djecu, unučad i tražiti ispise ocjena iz njegova školovanja o kome vrlo malo zna. Još od razvikanog istraživačkog novinarstva nismo saznali kako i zašto se Donald Trump s 13 godina upisao u elitnu vojnu školu i poslije izgubio svaki interes za vojsku. Početak je važan.

 

Josip Gajski