Jeruzaleme, Jeruzaleme...
Od kad je 4. rujna ove godine u Ovalnom uredu „pod visokim pokroviteljstvom“ Donalda Trumpa potpisan sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa između Republike Srbije i Republike Kosova, i time implicite prejudicirano međusobno priznanje njihovog državnog suvereniteta, ne stišava se nadmudrivanje među političkim analitičarima i vojnim ekspertima o tome tko je bolje vidio taj nesvakidašnji događaj.
Naime u tom pomno izrežiranom igrokazu malo je teže uočiti što je politička ambalaža i skretanje fokusa, a što je supstanca, bit sporazuma i kome je Trump odaslao poruku. Prevelika je politička ceremonija poklonjena „ekonomskom sporazumu“ dviju manje bitnih država na rubu zapadne civilizacije – tim više jer je Kosovo američki dominion, a Srbija tek mala i nebitna fašistička zemlja prevrtljivih bizantinaca čvrsto okružena zemljama članicama NATO-a. Čemu predstava i kome se zapravo obraća Trump i kakvu šalje poruku?
Birokratiziranoj Europskoj Uniji svakako, ali samo usput. Američki predsjednik samo još jednom daje Bruxellesu do znanja tko je uistinu gazda u Europi i dokazuje da Amerika itekako može i (ponekad) mora za dobrobit Europe donositi samostalne odluke, jer za to ima pokriće u prošlosti, u povijesnoj činjenici da je barem dvaput spašavala Europu od njezinih vlastitih zala. Poruka Rusiji svakako, makar to veliko rusko-srpsko prijateljstvo i savezništvo nije nikad ni postojalo, samo su ga srpski mitomani i politički guslari recitirali, a potom povjerovali u vlastite laži. Rusija je samo imponirala Srbiji, čak i kad je 1944. Oslobodila Beograđanke lažnog stida, i to je sve od velikog rusko-srpskog prijateljstva. Više je to Trumpova poruka Moskvi da se malo suzdrži od miješanja u unutarnje stvari Crne Gore, jer Crna Gora je punopravni član NATO-a, a to nije Zbor bečkih dječaka i svako uplitanje bit će kažnjeno. Ponovljena je snažna poruka Republici Kosovu da je Amerika njezin zaštitnik, da su Sjedinjene Američke Države uz Kosovare od prvog dana i zaglavni kamen kosovske državnosti.
Najneugodnija poruka upućena je Srbiji, jer kad je predsjednik Trump u Ovalnom uredu pod punim protokolom posjeo Aleksandra Vučića – predsjednika jedne države, pa bila ona i Srbija – na stolicu nasuprot sebe, to se ne može smatrati razgovorom. Riječ je o „nipodaštavanju“ sugovornika i previše podsjeća na policijsko isljeđivanje, samo je falila lampa u oči. Srbija od bombardiranja 1999. sjedi na optuženičkoj klupi, scenom u Ovalnom uredu, samo joj je do daljnjeg potvrđen status okrivljenika. Poništenjem ugovora o instalaciji 5G mreže između kineskog Huaweia i srbijanskog teleoperatera upućena je još jedna rezolutna poruka Kini da se njezino šibicarenje 5G mrežom privodi kraju.
Zapravo cijeli igrokaz najvišeg državnog protokola u Ovalnom uredu šalje poruku da su SAD jedini arbitar u svim europskim političkim prijeporima i da Amerika još uvijek budnim okom i uredno raspoređenim vojnim bazama po Europi itekako pazi što se u Europi zbiva. Važno je ipak nešto drugo. Malo je kome promakla činjenica da se Srbija obavezala premjestiti svoje veleposlanstvo u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. Arapski se svijet odmah digao na noge, isto tako muslimanske države predvođene turskim predsjednikom Erdoganom. Veleposlanstvo u Jeruzalemu je Donaldu Trumpu važno, ali nije riječ o strategiji američke vanjske politici prema Bliskom istoku, u pitanju je borba za američke glasače koji će u studenom ove godine izaći na predsjedničke izbore.
Da bi osigurao pobjedu Trump mora zagristi i otkinuti dio biračkog tijela Demokratskoj stranci i on to čini od trenutka kad je odlučio američko veleposlanstvo u Izraelu premjestiti u Jeruzalem i kao američki Predsjednik zalagati se da to učine i druge države. Europska Unija se ne da, ali zato postoji drugi predsjednički mandat.
Velik postotak Židova u SAD tradicionalni su glasači Demokratske stranke, to su i evangelici, pripadnici Evangelističke crkve, a pogotovo vrlo utjecajni evangelikalci. Demokratska stranka zbog svoje ljevičarske retorike posljednjih se stotinjak godina činila jednima i drugima nekako pravednijom i milosrdnijom, društveno prihvatljivijom, bliža svetim knjigama i načelima njihove vjeroispovjesti. Republikanci su djelovali konzervativno i zadrto, a društveno-politički procesi u 20. stoljeću u Americi snažno su poticali ravnopravnost i jednakost, demokratska načela koja donekle jamče pravednije i bolje društvo. Sjetimo se samo popularnosti Kennedyevih 60-ih godina prošlog stoljeća.
Međutim i za dobro raspoređenu i vrlo utjecajnu židovsku zajednicu (6.000.000, a 85% glasuje za demokrate) u Americi i za evangelike, naročito evangelikance (kršćanske cioniste 70.000.000, a za demokrate glasuje više od 75% koji podržavaju povratak Židova u Sveti grad) Jeruzalem je mjesto Drugog Isusovog dolaska na Svijet. Trumpova pozornost posvećena Jeruzalemu kao jedinstvenom svetom gradu kršćana, Židova i cijelog čovječanstva bit će kreditirana na sljedećim predsjedničkim izborima. Tim činom, premještanjem američkog veleposlanstva u Jeruzalem, Melkisedekov i Abrahamov Jeruzalem postaju Nebeski Jeruzalem: mjesto Isusova uskrsnuća i mesijanski grad triju religija Nebeskog Oca: mjesto Drugog Isusovog dolaska i mjesto dolaska Mesije. Prema Predaji Krist će ući na Zlatna vrata (njih su 1530. zazidali muslimani želeći spriječiti Njegov ulazak). Donald Trump učvršćuje judeokršćansko vjerovanje o Jeruzalemu kao mjestu Drugog dolaska – ispunjava proročanstvo o svetom mjestu triju monoteističkih religija: judaizma, kršćanstva i islama. Zato je krenula kampanja o uspostavi diplomatskih odnosa i priznanju države Izrael od strane najutjecajnih arapskih i islamskih zemalja. Emirati su početak, slijede Saudijska Arabija, zaglavni kamen islamske ideologije na Bliskom istoku.
>>Životni put i politička uvjerenja Donalda Trumpa
Uzalud je baviti se bizarnostima iz Trumpova života, „uzimati profil“ iz medijskog žutila, kopati po njegovim brakovima, brojiti djecu, unučad i tražiti ispise ocjena iz njegova školovanja o kome vrlo malo zna. Još od razvikanog istraživačkog novinarstva nismo saznali kako i zašto se Donald Trump s 13 godina upisao u elitnu vojnu školu i poslije izgubio svaki interes za vojsku. Početak je važan.
Josip Gajski