Postoji nešto neobično u srpskoj svijesti - žele biti najbolji u najgorem! Države i narodi obično slave pobjede i velika dostignuća, no Srbi se dive svojim porazima - kojih je, na sreću, bilo dosta i bili su prilično ozbiljni!

Bombardiranje Beograda od strane NATO-a započelo je 24. travnja 1999. i trajalo je do 1. lipnja - kad je Srbija ubilježila još jedan veličanstveni poraz! I izgubila Kosovo! Što se već događalo i ranije... Recimo 1389. godine.

Kako to srpski “guslari” iz beogradske “Politike” opisuje?

“Sirene za zračnu opasnost, prvi put u Europi poslije Drugog svjetskog rata, oglasile su se u tadašnjoj SR Jugoslaviji 24. ožujka 1999., točno u 19 sati i 41 minutu...”

Srbi, koji pate i od bezrazložnog kompleksa veličine i od selektivnog zaborava, računaju zračne opasnosti samo kad netko njih napadne, a kad je njihovo zrakoplovstvo bombardiralo hrvatske gradove, onda nije bilo sirena za zračnu opasnost?! Uvod u bombardiranje Srbije započinje s četničkom “balvan revolucijom” u Hrvatskoj 1990. godine. NATO je, na žalost, na nastojanja da Srbi od Titine propale Jugoslavije naprave Veliku Srbiju, reagirao tek poslije devet godina - i niza sve krvavijih ratova! Kako Srbi to komentiraju 24. travnja 2019. u “Politici”?

“NATO nije izvukao pouku iz bombardiranja Jugoslavije”. (?!) Ta stalna potreba da se svemir (vasiona, kozmos) uređuje po srpskoj mjeri - zapravo vodi Srbe iz poraza u poraz! Ispravan oblik naslova trebao bi glasiti: “Srbija nije izvukla pouku iz bombardiranja Male Srbije (tzv. lažne, Miloševićeve, Jugoslavije)”.

Kako je “najjača vojska na Svijetu” dočekala NATO?

Vrlo uspješno, ako je vjerovati bajkama... Tadašnji zapovjednik zrakoplovstva, Spasoje Smiljanić, izašao je s brojem od pedeset oborenih neprijateljskih aviona!? Inače, u stvarnosti, NATO je uništio 120 srpskih tenkova, više od dvije stotine letjelica, te 450 topova. Srpski MIG 21 nisu smjeli ni uzletjeti, jer su bili posve neupotrebljivi za moderno ratovanje, ali ni puno moderniji MIG 29 nisu smjeli uzletjeti, jer su za američke lovce bili staromodni i bezopasni aviončići od papira! Kako nisu ni poletjeli, većina ih je uništena na zemlji.

Gubici NATO saveza bili su zastrašujući: dva vojnika poginula prilikom tehničkog pada helikoptera u Albaniji, te tri oborena aviona, od kojih je najzanimljiviji “nevidljivi F 117”. Od njegovog, posve slučajnog obaranja, Srbi su napravili mit, pa će vjerojatno obilježiti jednu od najvećih srpskih pobjeda u povijesti podizanjem “nevidljivog spomenika obaranju nevidljivog aviona”!

Ono što Srbi zaboravljaju, u svojim tako selektivnim sjećanjima, je da je NATO stalno upozoravao kojeg dana i u koliko sati će gađati koje prostorije u kojoj zgradi i da su Srbi mogli stradati isključivo ako ih je suludi komunist-četnik Slobodan Milošević želio žrtvovati. Također, Srbi zaboravljaju, nekoliko “pokoljčića”, koje je srpska vojska počinila na Kosovu, u sjeni zračnih napada: 25. ožujkapobili su u Velikoj Kruši 44 albanska civila,26. ožujka u Suvoj Reci 48 albanskih civila (sve iz obitelji Berisha), a 28. ožujka u Izbici ubijeno je 120 Albanaca. Dana 27. travnja dogodio se vjerojatno najveći pokolj, onaj u Meji, u kojem je ubijeno preko 200 Albanaca. Naravno i protjerano je gotovo milijun Albanaca, tek toliko da Srbi mogu lakše disati... I onda se danas Srbi čude kako Kosova nije Srbija?!

Logično je da su Srbi procijenili da im je NATO nanio štetu od 100 milijardi američkih dolara, a da je nešto realnija, dakle ne-srpska, procijena oko 30 milijardi USD. Ako znamo da Srbi oduvijek loše broje i prebrojavaju, da li nas iznenađuje broj od milijun ubijenih Srba u Jasenovcu (u stvarnosti brojke su sigurno manje od logora Sajmište u okolici Beograda!), da li nas iznenađuje da je Srbija bila okupirana i u prvom svjetskom ratu, kao i u drugom svjetskom ratu (kad im se “veličanstvena” vojska raspala u nekoliko dana!), da su Srbima uvijek drugi donosili pobjede (Francuzi, Rusi), a da su ih potom oni pretvarali, malo dorađujući bezvezne brojke i događaje, u svoje veličanstvene uspjehe! Najveća srpska pobjeda do danas je odlazak u četnike 1941., te povratak istih iz partizana 1944.! Uz masakriranje stotina tisuća nenaoružanih “ustaša”.

Naravno uz bitku kod Batine 1944. godine. Tamo su, naime, Rusi, nakon oslobođenja Beograda, što je bio “mali prezent” diktatora Staljina budućem diktatoru Titu, forsirali Dunav uz “manje gubitke” od jedva 1.237 poginulih Rusa! To je po žestini borbi bila najveća i najvažnija bitka na području Jugoslavije u drugom svjetskom ratu. A Srbi su bili, po običaju, statisti...

Na žalost Srbi nisu izvukli nikakve pouke iz svojih brojnih poraza od Kosovske bitke 1389. do danas, te ih uporno slave, želeći svojim žrtvama, unaprijed iskupiti sve svoje prošle i buduće ratove, sve svoje prošle i buduće pokolje nenaoružanih civila. Prema zadnjim, naravno objektivnim srpskim procjenama, Srbi su izgubili više ljudi no što ih danas živi na Zemlji! Tako da ne iznenađuje ni naslov iz istog broja “Politike” (od 24. travnja): “Srpski Stounhendž stariji od Engleskog” (?!). Kako je gradnja Stonehengea započela prije nekih 5.000 godina, jasno je da ćemo bezbrojnim srpskim porazima morati dodati još stotine novih iz starije i najstarije srpske povijesti - uz ove iz novije i najnovije povijesti...

Sve ovo bilo bi smiješno, samo da nije bilo tako krvavo...

 

F. Perić