Ina Vukić, poznata hrvatska aktivistikinja i blogerica iz Australije kandidatkinja je na neovisnoj listi Željka Glasnovića u 11. izbornoj jedinici. Tim povodom, s osobom koja je u javnosti postala poznata zahvaljujući razotkrivanju Mesićeve afere s australskim čekovima, razgovaramo o njezinom viđenju situacije u Hrvatskoj, posebnostima hrvatske zajednice u Australiji, razlozima gospodarskog neulaganja u Domovinu, budućnosti Hrvatske i drugim temama

Iz perspektive Australije, kako vidite situaciju u Hrvatskoj?

-Zadnjih nekoliko godina boravim u Hrvatskoj po tri do četiri mjeseca godišnje pa sam veoma dobro upoznata sa situacijom i iz takozvanog terena ali isto i stalnim svakodnevim praćenjem događaja putem recimo praćenja sjednica sabora preko interneta, praćenja vijesti i pisanja raznih portala te razgovora s ljudima. Jedno što meni iz perspektive Australije stalno upada u oči jest da se većinom obični građani, Hrvat ili Hrvatica, ne osjećaju niti zaštićenim niti poštovani od strane države, odnosno vlade. Bez pretjeravanja, u Hrvatskoj je nažalost  još uvijek prisutna podjela između vladajućih i naroda ili građana koje vlada i njezine službe trebaju služiti. Moć u odnosima između državnih službi i građana koji te službe trebaju je još uvijek na strani državnih službenika, a ne na strani korisnika tih službi odnosno na strani poreznih obveznika. Dakle ona omržena i nametnuta nadmoć “službenika koji stoji iza pulta” koja je bila prisutna tijekom totalitarnog komunističkog režima još uvijek je naveliko prisutna u Hrvatskoj. Naišla sam na tisuće puta dok boravim u Hrvatskoj da se državni službenici neprijateljski odnose prema građanima koji prilaze “pultu” tražeći pomoć ili uslugu na kojoj imaju parvo. Izvući informacije potrebne za nešto često je kao neki maleni rat u uredima državnih službi gdje je gotovo oznojavajuća borba dobiti potrebne informacije. Ista se neprijateljska situacija nalazi i na portalima raznih ministarstava ili vladinih povjerenstava. Običnom građaninu nije lako naći neki obrazac koji im treba, nije lako naći koja prava imaju, nije lako naći kako I što raditi pri traženju državljanstva RH, nije lako naći koja prava imaju u zdravstvenoj zaštiti, itd. Moram reći da se meni osobno, kao aktivistice i ujtjecajne blogerice o Hrvatskoj u svijetu na engleskom jeziku stalno obraćaju ljudi hrvatskog podrijetla koji žive izvan Hrvatske moleći me za pomoć jer, recimo, hrvatsko poslanstvo u Americi nije im htjelo pomoći kako i gdje nabaviti rodni list svoje djede koji je nekada rođen u Hrvatskoj. Dakle,  u Hrvatskoj se ne osjeća ono što mi u Australiji osjećamo, a to je u izreci i očekivanjima da sebe prvo narod identificira kao Australcima i sve drugo dolazi iza toga. U Hrvatskoj čini se službena politika je takva da su svi drugi i druge zemlje odnosno vlasti (npr EU) važniji od Hrvatske. Time nije ni čudo što preveliki broj građana Hrvatske se osjeća nesigurno jer ne osjeća partnerstvo sa službenom državom.

Široj javnosti ste postali poznati razotkrivanjem Mesićeve afere s čekovima. Kako danas gledate na tu aferu?

-Od konca 1992. tražim da Stjepan Mesić snosi odgovornost i kaznu za ratno profiterstvo vezano uz to, no kada se radi o relativno moćnom političaru u Hrvatskoj gdje postoji i stvarna i ideološka protekcija lopovluka i korupcije onda nastaju veliki problem, a državno tužiteljstvo posjeduje selektivni sluh i duboke ladice. Tek sam kao svjedokinja prije dvije godine na jednom sudu u Hrvatskoj imala tu čast da sudu donesem svjedočenje o nestalim čekovima za pomoć bolnici Gospić te fondu za obranu Hrvaske i Herceg Bosne tijekom srpsko-crnogorske agresije. Uz silne novinske članke, uz silne objave po hrvatskim internetskim portalima tijekom zadnjih gotovo 25 godina u kojima se taj slučaj provlačio državno odvjetništvo Hrvatske nije ni okom trepnulo. Nije sebi postavilo niti pitanje kao npr. “Ima li u ovome istine? Radi li se o krivičnim djelima?” itd. – o ratnom profiterstvu. No tu smo gdje smo, ali od velikog mi je zadovoljstva da je baš sudska pobjeda gospodina Josipa Jovića, kojeg je svojevremeno Stjepan Mesić tužio zbog Jovićevog novinskog članka glede samog Mesića i nestalih čekova za pomoć Hrvatskoj iz iseljeništva tijekom Domovinskog rata itd, s velikim kredibilitetom navela prije nekoliko mjeseci neke hrvatske medijske izvore da konačno i pomoću dokaza donijetih u sudnicu etiketiraju Stjepana Mesića kao ratnog profitera. Vidite, da se to dogodilo unutar jednog suda u Australiji, u Americi, u Engleskoj…taj prvotni sud u kojemu su takvi dokazi predstavljeni odmah bi to proslijedio na državno tužiteljstvo radi daljnje obrade itd. To se još u ovom slučaju nije dogodilo, i osobno čekam na to. Ako se to ne dogodi onda je potrebno otvoriti nove pravne procese. U demokracijama vladavine prava, u državama gdje vlada pravo obveza je te pravne države da slijedi trag dokaza o nedjelima donešenih ispred nekog suda do konačne sudske presude - radi li se o ratnom profiterstvu ili ne. Ali, nažalost, kako rekoh, Hrvatska je još daleko od statusa države u kojoj vlada pravo; u njoj vladaju oni koji stoje iza pulta državnih službi. Uglavnom, moralna i druga mi je obveza da se ovaj slučaj Stjepana Mesića I nestalih čekova itd goni do kraja. Dužni smo to učiniti za sijećanje svih onih koji su život dali za Hrvatsku u Domovinskom ratu, za čiju pomoć na bojišnici je veliki dio tih nestalih čekova bio.

 Što je danas specifično za hrvatsku zajednicu u Australiji?

-Kratko rečeno to je prisutnost intenzivnih aktivnosti, nastojanja i želje da se konačno Hrvatska riješi repova i zagušljivih puteva u državnom sustavu, administracijii I uslugama građanima koje su ostale iza totalitarnog režima Jugoslavije. Postoji znatno osjetna želja za povratkom I za sudjelovanjem u stvaranju funkcionalne države kakvu su i sam pokojni Dr Franjo Tuđman i svi koji su doprinosili cilju neovisne Republike Hrvatske sanjali i planirali. I tako ono što je specifično Australiji specifično je I u ostalim zemljama u kojima živi razvijena i umrežena hrvatska zajednica. Tu su hrvatski klubovi, hrvatski katolički centri, tu su razne hrvatske udruge lobbinga, gospodarstva, culture, znanosti i umjetnosti,  te udruge ili skupina političke naravi preko kojih se nastoji pružanje konkretnih mjera u izmjenama zakona u Hrvatskoj kako bi Hrvati izvan domovine imali pristup vlastitim pravima bilo da se radi o povratku, o državljanstvu, o pravu dopisnog ili elektroničnog glasovanja itd. Tu su pojedini istaknuti Hrvati ili Hrvatice koji djeluju za dobrobit Hrvata izvan hrvatskih klubova ili udruga, odnosno nisu njihov član. Specifično i dalje rečeno Hrvati i Hrvatice Australije ne silaze s puta na kojem su uvijek bili, a to je da ljudi koji žive u Hrvatskoj, njihova djeca i unučad, žive u takvoj državi koja če im pružiti život bez strahovanja, život u kojem imaju mogućnosti napretka kakve imaju njihova djeca u iseljeništvu.   

 Zašto hrvatski državljani iz iseljeništva više ne ulažu u Domovinu?

-Ima jedna narodna izreka u Australiji koja govori: “Jednom nagrižen, dvaput sramežljiv” (Once bitten, twice shy). Svjedokinja sam brojnih razočarenja Hrvata iz Australije koji su svojevremeno investirali u Hrvatsku, stvorili nove firme, stvorili nova radna mjesta i brojni od njih doživjeli su krah ili bili primoreni zatvoriti svoj biznis kojeg su započeli vlastitim investicijama. U mnogim slučajevim, dolaskom neovisne Hrvatske ljudi iz Australije su prodavali svoje znatne nekretnine ovdje kako bi taj novac uložili u recimo otvaranju nekog pogona proizvodnje raznih proizvoda, da bi nakon par godina doživjeli propast toga. Jesu li u srži toga bile klima podmićivanja (korupcije) u kojima su vezane vlasti tamo otežavali i odugovlačili potrebne dozvole za rad, jesu li to bili duboko komplicirani i neprijateljski birokratski procesi u Hrvatskoj, jesu li to bili sabotaže pri plasiranju nečijeg proizvoda na tržištu,  jesu li to bile nikakve porezne olakšice takvim investitorima, jesu li to bili neki drugi elementi klijentelizma nije važno. Važno je to da je svaki takav elemenat koji se upliće i guši uspjeh investicija doveo do toga da su entuzijazam i odanost investiranju u gospodarstvo Hrvatske iz iseljeništva doživjeli postepenu zamrlost. Često se gorčinom sjetim da je u Hrvatskoj prije nekoliko godina, pod SDP vladom otvoren onaj nesretni Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čiji cilj iz početka nije bio nikakav drugi osim glume kako hrvatska vlada surađuje sa iseljeništvom. Taj ured je nastavio radom i tijekom ove HDZ vlade i vodi ga gospodin Zvonko Milas. U savjetništvo tog ureda ima mislim oko 50 iseljenika, dvoje iz Australije. Ured postoji dakle već nekih 7 godina. Znate što? Hrvatska zajednica u Australiji niti nije ni upoznata time što taj Ured radi, ne donose joj se ozvješća, ne pita ju se što želi itd, pa čak nije ni u potpunosti informirana tko tu nju kao predstavlja tamo I koga se iz većinske zajednice pitalo o tome! Sve to je dimna zavjesa! Sve to je podilaženje neučinkovitim i nesposobnim vladama u Hrvatskoj zadnji dvadeset godina: previše je tamo državnih službenika koji sjede na stolicama kojima znanjem i stručnošću nisu dorasli.  Eto, ukratko, to je razlog zašto se više ne ulaže u Hrvatsku toliko koliko se ulagalo prije. Da sam ja osobno dio tog savjetništva Ureda za Hrvate izvan Hrvatske, što nikada nisam željela biti jer znala sam da će to biti samo šminka, bila di davno digla Hrvate iseljeništva na ulice zato što vlada Hrvatske niti ne čuje o mnogim potrebama iseljeništva, a kamoli da provede u zakon potrebe istog u najbitnijim sektorina države.

Kandidat ste na neovisnoj listi Željka Glasnovića u 11. izbornoj jedinici. Zašto takav izbor?

-To je korak koji je prirodan i u skladu s mojim dugogodišnjim, svijetski prostranjenog djelovanja za dobrobit Hrvatske i svih Hrvata. Umirovljeni general HV i HVO, Željko Glasnović, prema našim viđenjima i iskustvu najistaknutiji je političar u Hrvatskoj koji se dosljedno i uporno i unutar Hrvatskoga sabora i izvan njega bori da se vrijednosti Domovinskog rata za državu Hrvatsu provedu u djelo. Da Hrvatska postane funkcionalna država u kojoj su život i življenje svih građana ohrabreni vladavinom prava, ali ne onog prava i njegovog provođenja (odnosno neprovođenja) što smo naslijedili iz komunističkog totalitarnog režima bivše Jugoslavije. Dakle, kako se i vidi u njegovoj izbornoj kampanji, kako se vidi iz njegovog rada proteklih godina, general Željko Glasnović se zalaže za temeljiti remont čitavog upravljanja državom, čitavog pravosuđa, gospodarstva i svega što utječe na naš svakodnevni život. Ni volje, ni akcije za to nismo dobili ni od HDZ ni od SDP vlada, niti ćemo od njih, od njihovih redova u zadnjih dvadesetak godina, to ikada dobiti.  Mojom kandidaturom na neovisnoj listi Željka Glasnovića izražena je i želja, i uvjerenje da za dobrobit svih Hrvata, u Hrvatskome saboru, potreban je glasniji glas onome za što se general Glasnović zalaže, a jača  glasnoća se u ovom slučaju može jedino postići većim brojem zastupnika u saboru istog moralnog i političkog kalibra. Poznata je činjenica da sam uvijek bila i ostajem glasna za dobrobit Hrvatske gdje god se nalazila.

Elektoničko ili dopisno glasovanje - da ili ne?

-To pitanje bi ja preuredila u: “Elektroničko i dopisno glasnovanje – zašto to nemamo?” Moj odgovor je: nemamo jer se i HDZ i SDP vlade od 2000. godine ponašaju prema državotvornom hrvatskom iseljeništvu kao prema neprijatelju. Kako drugačije opisati vlade koje za iseljeništvo drastično režu broj zastupničkih mjesta, broj birališta – režu pristup ostvarivanju svojih prava iseljeništvu! U to je dakle uključeno I gotovo onemogućen pristup biralištima u iseljeništvu za većinu iseljenika, državljana RH. HDZ je u svojoj izbornoj kampanji 2016. godine obećao uvesti elektroničko i dopisno glasovanja, a u travnju 2020. Premijer Andrej Plenković je u odgovoru na pitanja novinara o tome zašto još to nemamo odgovorio “…sad je prekasno, nema dovoljno vremena za uvesti elektronsko glasanje…”. Što nam to govori! Vidite elektronsko ili dopisno glasovanje je u stvari učiniti sve moguće kako bi se pružio dustup i pristup ostvarivanju građanskog prava, u ovom slučaju glasanja.

Ova skandalozna situacija otežanog pristupa glasanju se lako može usporediti  sa situacijom kada recimo imate neku osobu na odgovornom radnom mjestu sa radnim uredom u zgradi u koju netko u invalidskim kolicima ne može ući jer rampa za kolica nije ugrađena, a ta osoba na odgovornom mjestu stalno govori kako se zalaže za prava invalida!  

 Kakav izborni rezultat predviđate - tko će formirati vlast?

-Nebi ulazila u takva predviđanja nego izjavila bi ovo: molim se dragom Bogu da birači na ovim izborima pogledaju oko sebe, pogledaju gdje su im djeca ili unučad ili prijatelji morali u tako katastrofalnom velikom broju otići izvan domovine osobito tijekom zadnjeg desetijeća, kako bi sebi i svojoj obitelji priskrbili kruh, da pogledaju oko sebe svu onu nezaposlenu mladost koja zbog od vlade toleriranog nepotizma ne može ni blizu nekog radnog mjesta za koji su kvalificirani, da pogledaju godina dana ili manje unaprijed u užasno stanje hrvatskog gospodarstva čijem propadanju nije toliko doprinio koronavirus koliko nesposobnost upravljanja državom zadnjih 20 godina. Kad sve to i još mnogo toga što je štetilo i gušilo napredak k dostojanstvenom življenu većine ugledaju, sigurna sam da će HDZ i SDP vlade ostati povijest današnje Hrvatske.

Koga ćete podržati uđete li u Sabor?

-Osobno podržavati ću one snage koje podržavaju i koje su podržavale sve one politike za dobrobit svih Hrvata i Hrvatske, njihovog življenja u domovini, kojih se ja držim I kojih se drži general Željko Glasnović. Konkretno, jedino u koaliciji sastavljenoj sa Domovinskim pokretom Miroslava Škore vidim kao neovisna zastupnica uspješnu suradnju za budućnost Hrvatske. Svi ostali su za taj cilj mokre krpe – vanjski svjetlucave ali bez živahnosti.

Vaša poruka hrvatskim državljanima u iseljeništvu?

-Mi, na Neovisnoj listi Željko Glasnović, uz sve poteškoće i prepreke, uz sve političke klinove ubacivane nam pod noge, još nismo stali niti ćemo stati u borbi i nastojanjima da u Hrvatskoj ožive u djelu i zakonu naše težnje za Hrvatsku, vrijednosti i ciljevi Domovinskog rata! Potreban nam je vaš glas na izborima. Otiđite na glasanja u što većem broju 4. Ili 5. srpnja. Ako se niste uspjeli unaprijed registrirati za glasanje do 24. lipnja, to pravo možete ostvariti na sam dan glasanja pri diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Glasujte za Listu Br. 10! Zaokružite ili listu ili ime pojedinog kandidata na toj listi. To je Neovisna lista Željko Glasnović na kojoj smo mi svi, za vas, grupno i pojedinačno.  

 

R. Horvat