Ni crvena se, a bome ni plava partija ne mogu pohvaliti poštivanjem zakonske obveze uvedene u veljači 2015., da na svakoj izbornoj listi mora biti najmanje 40 posto žena. Iako su se revno borile za ratifikaciju Istambulske konvencije koristeći prava žena kao izliku, kad je trebalo pokazati i dokazati, odnosno ozbiljiti ta prava, obje partije neslavno zakazaše.

Ako se i udovoljilo zakonskoj obvezi o zastupljenosti žena, malo je koja žena dobila tzv. prolazno mjesto na listi, stoga će u Hrvatskome saboru prevladavati „proizvođači“ testosterona ili američkim žargonom kazano, sljedeći će saziv Sabora biti još jedan „sausage fest“.

Ili možda ne će?

Brzo je iz medija iščeznula vijest o „obiteljskom“ nasilju između SDP-ovog nesuđenog nositelja liste u IV. izbornoj jedinici, Domagoja Hajdukovića, i bivšeg voditelja Bernardićeva ureda, Tomislava Mikulina. Prava žrtva ovog sukoba je zapravo hrvatski pravni sustav jer se prilikom donošenja Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola, nakon uspješnog referenduma o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, nije vodilo računa o nužnim, odgovarajućim dopunama kaznenih i prekršajnih zakona, što je posljedica opasne predrasude da je nasilje moguće samo u tradicionalnom, „ognjištarskom“ obiteljskom obliku, a ne i među „prosvijećenim“ i „progresivnim“ istospolnim partnerima.

Ivan Anušić ispred osječkoga HDZ-a nije htio Josipa Salapića na listi u IV. izbornoj jedinici pa su ga morali prebacili u VII., a razlog tomu nije neslaganje svjetonazorske, već više životno-stilske, preferencijske naravi, slične onoj kakvu prakticira šef varaždinskog HDZ-a, Damir Habijan, o čijim se „homoerotskim“ eskapadama već pisalo. Upućeni kažu da i SDP-ova eurozastupnica Biljana Borzan jako puno zna o ovim slavonskim lolama i lolicama, njihovoj povezanosti i premreženosti pa da zato nije htjela sudjelovati u predstojećim parlamentarnim izborima.

Nameće se vrlo neugodno pitanje bez koje to manjine u sljedećem saborskom sazivu ne će moći biti sastavljena vlada?

Prezastupljene, nacionalne manjine Pupovčevih Srba ili pak jedne neformalne manjine koja zbog zaista neznatne zastupljenosti u hrvatskom korpusu ne želi javno obznaniti svoje životne navike i seksualne preferencije, nego se postupno infiltrira u redove dvaju dominantnih političkih partija, iz godine u godinu zauzimajući najviše državne položaje? Nije li Ustavni sud u nedavnoj odluci dobrano prekoračio svoje ovlasti po pitanju dopuštenosti udomljavanja djece od strane homoseksualaca? Domagoj, Tomislav, Josip i Damir..., tko bi rekao da ta lijepa hrvatska imena nose muškići čija je ideja dobrog provoda biti u vagon u „vlakiću“, na veselje starijih, seniornijih perverznjaka koji igraju ulogu „lokomotive“.

Veliki se napori diljem svijeta ulažu u borbu protiv činjenice da su homoseksualci glavni, ako ništa, učestaliji nositelji i prenositelji HIV-a, napose muškarci, a tu se činjenicu pokušava prikazati kao „homofobnu predrasudu“. Obzirom na nedavna iskustva s epidemijom korona-virusa, u kojoj su određene skupine ljudi označene kao rizičnije ili u većoj opasnosti zbog mjesta na kojem borave ili zbog posla kojim se bave, može se reći da neka ljudska ponašanja, pa bila ona i seksualne sklonosti, utječu na bržu ili lakšu prenosivost virusa.

Zbog sigurnosti i zdravlja, ljudi su se voljni testirati na korona-virus. Budući saborski zastupnici će, kao nositelji najviših državnih dužnosti te članovi najvažnijeg državnog tijela, također morati biti testirani jer došlo do parlamentarne krize kad bi se netko od njih zarazio. No, kad se već testiraju na korona-virus, bilo bi pametno da se ujedno testiraju i za virus HIV-a, pogotovo Domagoj Hajduković i šef SDP-a Davor Bernardić jer će se tijekom predizborne kampanje rukovati s mnogim ljudima te ih tako možebitno zaraziti virusom, čija je smrtnost stopostotna za razliku od korone. Iako mnogi tvrde da se HIV ne prenosi dodirom ili kapljično, ipak je dovoljno postojanje sitnih rana i doticaj s mikroskopskom količinom krvi da bi do zaraze došlo, a nitko ne će osporiti da ranice na rukama imaju gotovo svi, zbog stalnog pranja ruku i neprestane uporabe dezinficijensa.

Kako bilo da bilo, crvena i plava partija u biti jesu ispoštovale žensku kvotu na listama za parlament, i možda je zato nakon ratifikacije Istambulske konvencije uslijedio onakav saborski aplauz. Sukladno toj konvenciji, interpretativnoj izjavi unatoč, ni SDP ni HDZ nemaju problem s brojem žena na listama jer su polovica muškića na tim listama zapravo žene; samo zarobljene u muškom tijelu.

Uspjeli su možda zanijekati biološku činjenicu kao što je spol, ali ne i biološku posljedicu, odnosno bolest. Da nam živi, živi rod! – pjevali su, navodno, navodni antifašisti...

 

Josip Gajski

Share
0