U župi sv. Jure u Žeževici, općina Šestanovac, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, u zaselku Čikeši, u nedjelju 7. lipnja, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, slavila se misa zadušnica i održana je komemoracija u povodu 76. obljetnice od pokolja 54 nevinih hrvatskih civila tog zabiokovskog sela, žeževačkog zaselka Čikeši i susjednih Radića, koje su u rano jutro, 9. lipnja 1944. godine, mučki ubili i spalili pripadnici 7. SS brdske divizije.

Kraj grobnice i spomenika u selu Čikeši, pred kojom se okupio veliki broj mještana i stanovnika iz susjednih župa i općina, te predstavnici lokalnih i državnih vlasti, misu zadušnica u 18 sati, predvodio je don Špiro Čikeš, dekan Poljičkog dekanata i kostanjski župnik u suslavlju s župnikom don Mladenom Ivišićem, don Stipom Vrdoljakom, svećenikom u miru, don Ivanom Vrdoljakom župnik Podgrađa i don Marinom Barišićem, župnik Biorina.

Umrli su u vjeri za vjeru

  1. Tomica Čikeš (u 78 godini života)
  2. Mijo Čikeš (44 god,)
  3. Mila Čikeš (34)
  4. Stipe Čikeš (8)
  5. Ante Čikeš (2)
  6. Ana Čikeš (48)
  7. Tonka Čikeš (15)
  8. Tone Čikeš (24)
  9. Ivka Čikeš (56)
  10. Ivan Čikeš (74)
  11. Ljube Čikeš (32)
  12. Mara Čikeš (67)
  13. Nikola Čikeš (66)
  14. Mara Čikeš (56)
  15. Ive Čikeš (33)
  16. Jakica Čikeš (2)
  17. Miše Čikeš (67)
  18. Mande Čikeš (60)
  19. Mile Čikeš (17)
  20. Mare Čikeš (43)
  21. Mate Čikeš (13)
  22. Mara Čikeš (69)
  23. Ivan Čikeš (67)
  24. Jako Čikeš (84)
  25. Manda Čikeš (70)
  26. Miro Čikeš (12)
  27. Ive Čikeš (10)
  28. Jela Čikeš (69)
  29. Jurka Čikeš (73)
  30. Stipe Čikeš (29)
  31. Nikola Čikeš(76)
  32. Jurka Čikeš (69)
  33. Jozo Čikeš (73)
  34. Manda Čikeš (53)
  35. Vicko Čikeš (3)
  36. Joko Čikeš (46)
  37. Tone Čikeš (33)
  38. Ante Čikeš (88)
  39. Tade Čikeš (75)
  40. Tome Čikeš (49)
  41. Jako Čikeš (40)
  42. Ante Čikeš(72)
  43. Ante Čikeš (68)
  44. Joko Čikeš (49)
  45. Ana Čikeš (45)
  46. Mara Čikeš (9)
  47. Mile Sardarević (48)
  48. Ana Serdarević (14)
  49. Vice Serdarević (10)
  50. Mate Serdarević (9)
  51. Rose Serdarević (5)
  52. Mile Pejković (54)
  53. Danica Dužević (29)
  54. Ivan Munitić (46)

Ovi hrvatski mučenici zaslužili su da budu proglašeni svecima

Don Špiro Čikeš, potomaka ubijenih, u svojoj se propovijedi prisjetio tog strašnog zločina koji je izvršen na nedužnim ljudima, njegovim mještanima i rodbinom, u jutro 9. lipnja 1944. te je istaknuo, kako svi sudionici zločina nisu bili isti jer je bilo i onih koji su htjeli pomoći, neki su pucali u zrak, dva su vojnika vidjeli u jednoj kući ženu pod posteljom i dijete u povojima na postelji i nisu ih dirali… Zločinci su opkolili selo, a zatečeno hrvatsko stanovništvo među kojima je bilo djece, od dvije do dvanaest godina, okupila u središte mjesta pod izgovorom da će im održati govor. No, umjesto govora, ubijali su ih u kućama, u dvorištu te su ih gurali u jedu obližnju kuću, zasuli strojničkom vatrom, a potom onako ranjene i polužive zapalili. Ali tu zvjerstvima nije bio kraj. Istog dana poslijepodne ponovno su se vratili i nastavili svoj krvavi pir, ali sada u drugoj kući, po istome scenariju. Nakon toga su opljačkali i popalili sve stambene i gospodarske objekte. Preživjeli su samo oni koji su toga dana obavljali poljodjelske radove, čuvali stoku ili bili na radu po Europi. Kada se užarena buktinja smirila, preživjeli su, unatoč strahu, smogli snage da pokupe karbonizirana tijela svojih najmilijih, te ih pokopaju na mjestu gdje i sada počivaju.

Dok su gorjeli u vatri molili su oprost jedan od drugoga

Nadalje je naglasio „prema iskazima svjedoka tog vremena, ovi nevini ljudi, umrli su u vjeri za vjeru. Dok su gorjeli u vatri pitajući oproštenje jedan od drugoga, molili su 'Vjerovanje' i zaslužili su, da se o njima povede postupak beatifikacije. 'Glas Koncila, od 31. svibnja', pod naslovom 'Jedni bi i dalje ubijali bez suda' i 'U tri grobnice desetak tisuća žrtava' govori o ubijenima od listopada 1944. do kraja 1946. na Lovrincu. Ubijalo se iz mržnje, nekima još nije dosta ubijanja. Tko su ubojice? Tamo komunisti-antifašisti, ovdje fašisti. Koja je razlika i zašto se to događa? Tko ima pravo oduzeti drugom čovjeku život? To se događa jer su se ljudi udaljili od Boga i napravili su ono što se ne smije napravite i onda nam ostaju naše podjele. Dolaze nam novi naraštaji kojima je dosta političkih prepucavanja i podjela. Zato danas, iz Čikeša, s ovog svetog, mučeničkog i krvlju nedužnih natopljenog mjesta ne želim širiti mržnja ni osvetu, nego pozivam na jedinstvo Hrvata. Neka Presveto Trojstvo, taj misterij svemogućeg Boga Oca Sina i Duha Svetog u naše dušu uliju taj božanski život, kako bismo išli u susret jedan drugome i poštivali Boga. Jer čovjeka u Kraljevstvo Nebesko može se ući samo s jedno ulaznicom, a to je Ljubav.“ „Ovdje nismo da se dijelimo, bez obzira na političke opredijeljenosti, živimo po načelima svoje vjere.“ – poručili su don Špiro i župnik don Mladen.

Na misi zadušnici, na kojoj se okupio veliki broj mještana i stanovnika iz susjednih župa i općina, sudjelovali su i predstavnici lokalnih i državnih vlasti, koji su položili vijence: načelnik Općine Šestanovac Pave Čikeš, general bojnik Luka Džanko i izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, izaslanik Hrvatskog sabora i saborski zastupnik Ante Bačić, dožupan Ante Šošić, uime Splitsko-dalmatinske županije, zamjenik gradonačelnik Omiša, predstavnici Udruge hrvatskog domobrana Omiš, s predsjednikom Antom Klarićem, preživjeli s Križnog puta, te predstavnici MUP-a, HVIDRE Omiš i niza drugih braniteljskih udruga te umirovljeni general Veselko Gabričević. načelnik općine Zagvozda Miro Gaće te još nekolicina načelnika iz okolnih Općina.

Križ, a ne zvijezda petokraka – 1951. godine

Nakon mise i komemoracije uslijedilo je polaganje vijenaca pred spomen grobnicom na kojoj piše: „Ovdje počivaju 54 žrtve koje su nevine mučeničkom smrću umorene pred svojim kućama od okupatora dana 9. 6. 1944. godine. Počivali u miru. Čikeši, 9. 4. 1951. godine.“

„Na spomeniku u Čikešima ne stoji 'Slava im' ili 'Slava palim borcima' a niti 'Smrt fašizmu' već kršćanski zaziv: 'Počivali u miru'! te križ, što jasno govori o odnosu rodbine prema svojim pokojnicima, koji su u tom komunističkom vremenu, na tlu bivše Jugoslavije, na spomeniku koji je podignut ratnim žrtvama, imali hrabrost staviti križ a ne zvijezdu petokraku. Bio je tih godina pritisak na ljude, no mještani su uspjeli odbiti sve te napade jasno rekavši, 'to su naši pokojni kršćanski mučenici a ne njihovi borci'. Posljedice tog neposluha dugo će osjećati mnogi pojedinci a i cijeli zaselak. Spomenik (grobnicu) ne podiže neki Mjesni odbor, Općina ili Savez antifašističkih boraca već jednostavno Čikeši svojim Čikešima, svojim mučenicima i to na dan njihove pogibije u tada već crnim komunističkim godinama, 1951. godine, kad je duh svenazočnog straha bio u itekako snažnom zamahu. Hrvatska i hrvatski narod su kroz cjelokupnu povijest bili žrtve najvećih povijesnih zala, a svoje su žrtve za sobom ostavljali fašistički, nacistički i komunistički totalitarni režimi. Istina o tim zločinima mora biti istražena i izići na vidjelo i sve žrtve zaslužuju isti pijetet.“ – poručili su potomci ubijenih Čikeša.

Svjedoci vjere sela Čikeši na popisu žrtava Jasenovca

Riječ je o civilima koji su pobijeni i spaljeni u svojim kućama, a zločin nad ovim nedužnim civilima mjesta Čikeši, prema iskazima mještana, počinili su pripadnici postrojbi obučenih u odore SS divizije koji su dobro govorili hrvatski, s kojima su bili pomiješani folksdojčeri i pripadnici različitih četničkih skupina. Okolnosti i način na koji je izvršen ovaj svirepi zločin budi i dalje niz sumnji oko izvršitelja ovog teškog zločina o čemu bi sustavna istraživanja trebala dati konačni, znanstveni pravorijek. Zbog nemogućnosti identifikacije žrtava ovog zločina, umjesto na groblju, tijela pobijenih ukopani su u zajedničku grobnicu u samome selu, u neposrednoj blizini gdje su i stradali. Na tom mjestu napravljeno je i spomen obilježje s križem još 1951. godine, (u početku od granja) na kojemu, iako je bilo pokušaja, u vrijeme komunizma mještani nisu dopustili postavljanje zvijezde petokrake, ideološkog simbola ondašnjeg sustava koji je bio obavezan dekor na mnogim spomenicima koji su se postavljali nakon Drugog svjetskog rata. Pažljivi analitičari navode da je ovaj spomenik u Čikešima izgleda jedini spomenik na tlu bivše Jugoslavije koji je podignut ratnim žrtvama, a da na njemu nije bilo zvijezde petokrake.

S te 54 hrvatske žrtve iz Čikeša, manipuliralo se, tako što su njihova imena nažalost iskorištena i našla su se na popisu žrtava Jasenovačkog logora. Naime, došlo se do novih otkrića u svezi s popisom žrtava koje je Jasenovac Research Institut (JRI) iz New Yorka stavio na popis kao da su žrtve Jasenovca, na kojemu su žrtve zločina iz Čikeša (63), Gata (75) poginulih od njemačke i četničke ruke, što je samo još jedan dokaz komunističke laži koja i danas traje u Hrvatskoj.

 

D.Z.S.

.

Share
0