Proporcionalno približavanju prijevremenih parlamentarnih izbora popuštaju epidemiološke mjere koje su zaustavile cijelu Hrvatsku. Nitko od „junaka našega doba“ na čelu s ministrom Božinovićem nije u stanju objasniti zašto se zbog bolesti „porijeklom s kineske tržnice“ sa smrtnošću od nepunih 0.5% uništila ionako jadna hrvatska ekonomija?

Kineski virus najviše pogađa ljude u poznim godinama, no ako prihvatimo da su stvarni vladari Hrvatske upravo ljudi poput Stjepana Mesića, Jože Manolića i Bude Lončara, onda situacija poprima jednu mračnu, ali i grotesknu nijansu. Tko preživi španjolsku, preživjet će i kinesku gripu – maksima je kojom su se trebali voditi naši vrli epidemiolozi.

Unatoč popuštanju mjera, Hrvatska je dobila svoj Wuhan, u malom pitoresknom mjestu zvanom Nerežišća. Više ljudska nego božanstvena, ova je bračka komedija potvrdila zašto književni i dramski klasici moraju ostati u školskim lektirama. Nulti pacijent, stari 81-godišnji mladić po zanimanju pastir, se vratio iz splitske bolnice nakon problema sa srcem u rodno mjesto. Samcu bez izravnih nasljednika s izrazito debelom „imovinskom karticom“ u pogledu nekretnina kojih je vlasnik, nesvjesnom da je u Splitu zaražen kineskim virusom, u kuću pohrliše brojni rođaci, njih 37, nesumnjivo zabrinuti za njegovo narušeno zdravlje. Vođeni isključivo brigom za bližnjega svoga, mnogi se rođaci zaraziše tako narušivši, matematički vrlo pravilnu, gotovo idealnu silaznu putanju novozaraženih na nacionalnoj razini. No, kako nas brzo uvjeriše, ovo je izoliran slučaj te nema potrebe da cijela država nastrada zbog kršćanske požrtvovnosti nerežišćanskoga življa. Ta ipak se bliže izbori!

Bila bi grjehota, kad se već govori o Nerežišćama, ne spomenuti se još jednog prvaka hrvatskog Wuhana, bivšeg ministra uprave Lovre Kuščevića. Na njegovu smo se primjeru osvjedočili da kineski virus u kombinaciji s nekretninskom pomamom nije možebitno smrtonosan, nego baš spasonosan. Referendumskog „secikesu“ koji pozdravlja s „Hvaljen Isus, Marija i građevinsko zemljište“ je Uskok počeo ozbiljno češljati zbog silnih peripetija s imovinskom karticom, debljom no u gore spomenutog 81-godišnjega pastira. I baš kad je trebao poslužiti kao krunski dokaz da aktualna vlast najoštrije osuđuje kriminal i korupciju, odlučnošću jednog Abrahama da žrtvuje jedinca svoga Izaka, pandemija to osujeti. Virus vult! – da parafraziramo križarski poklič.

U tome su mediji i „šira javnost“ dosljedni; spram svega su ambivalentni, od kineskoga virusa preko političkoga kriminala do žrtava Drugog svjetskog rata, ovisno o dnevno-političkoj potrebi. Virus je čas dovoljno opasan da se zbog njega uništava turistička sezona, a čas je dovoljno bezazlen za potrebe održavanja jasenovačke komemoracije. Osim dužnosnika toliko sposobnih i stručnih da nisu u stanju ispuniti imovinsku karticu, kineska je gripa „spasila“ i kandidate prilikom odabira za Glavnog državnog odvjetnika – jedine relevantne institucije u zemlji koja bi mogla uspostaviti reda – a pomogla je i slobodnim zidarima kad se o njima počelo pisati.

Čak ni desni portali više ne pišu o migrantima, nakon što je netko mudro ustvrdio da je pandemija osujetila Erdoganov plan o puštanju njih 3 milijuna u Europu. Što je s tim milijunima ljudi, što je s desetinama tisuća na BiH granici? Jesu li jednostavno iščezli, vratili se svojim zemljama ili se preko noći asimilirali te postali uzorni građani? Policajci su bili raspoređeni po stotinama i stotinama općina gradova i županija pazeći, gle ironije, da se hrvatski državljani ne bi ogriješili o zabranu napuštanja mjesta prebivališta, no tko je onda čuvao hrvatsku granicu od migranata? Je li Stožer nadzirao poštuju li migranti mjere socijalne distance i jesu li imali opravdan razlog za izdavanje propusnice? Zaključno s propusnicama, kako je Pupovac mogao do Dodika u Donju Gradinu na mitomanski dernek, a primjerice Škoro nije mogao u Okučane na obilježavanje Bljeska?

Skandal u splitskome staračkom domu u Vukovarskoj, čija posljedica broji trenutno 18 mrtvih, ministar Beroš je mrtav-hladan objasnio riječima: „Odgovoran je virus“, što je istovjetno jednom srednjovjekovnom mudrijašu koji se, optužen za ubojstvo, pred magistrom opravdao: „Nisam ga ubio ja, nego moj mač!“ Dok u zapadnim zemljama savjetnici vlada za pandemiju korone, ministri i ini zdravstveni autoriteti daju ostavke nakon što su uhvaćeni u nepridržavanju mjera koje su sami predložili, u Hrvatskoj se za 18 smrtnih slučaja okrivi ni manje ni više nego – virus.

Svakoj vlasti najviše odgovara nevidljivi neprijatelj o kojemu nitko ne zna ništa. U bivšoj je državi to bila „ustaška emigracija“, od 2000. godine u svijetu terorizam, a danas je korona virus. Mehanizam je isti; neprijatelj plijeni pažnju, vladajući se „bore“ protiv njega i čine sve za „naše dobro“ te naposljetku proglase pobjedu nad njim i osiguraju si ostanak na vlasti.

Kad neznani junak prometni znak na kojemu piše Nerežišća preimenuje u Wuhan, on to čini jer mu drugo ne preostaje. Sve je naopako, jalovo, šuplje i bizarno, kako vlast tako i ljudi koji je unatoč svemu (opet) biraju. Humor je, najzad, najbolji lijek jer liječi sve – od korona virusa do loše vlasti.

 

L.C.

Share
0