Svako izvanredno stanje tek je mali korak do diktature. Zadatak dobro uređene države je da omogući svojim stanovnicima da normalno žive, da se bave poduzetništvom, da zarađuju i plaćaju porez. Dobro uređene države imaju velike, ali logične i predvidljive poreze, kojima se prikuplja novac, koji se vraća društvu kroz zdravstvo, socijalu i mirovine. Dobro uređena država je Singapur.

Ne kažem da bih tamo volio živjeti, no dobro uređena država je efikasna država, a ne ona s naljepšim morem na svijetu.

Singapur je danas vrlo bogata zemlja (grad-država s 5,6 milijuna stanovnika), s odlično organiziranim školstvom i zdravstvom, s jakom ekonomijom i fascinatnom morskom (druga najprometnija na svijetu s obimom prometa od više od 30 milijuna TEU-a) i zračnom lukom. Manjkavosti te države su to: što nema korupcije, što ne tolerira homoseksualce, što ne tolerira opijate, što ne tolerira žvakaće gume! Dakle, za Hrvate Singapur je jedno od najmračnijih mjesta na svijetu - naročito zbog odsustva razumijevanja za korupciju, koja je motor i hrvatske politike i ekonomije!

Kad je započeo cirkus s korona virusom, Singapur je, kao efikasna država, odmah blokirao ulaz Kinezima u zemlju - u kojoj Kineza ima jedva 77%! U Singapuru se govore mandarinski, potom druga kineska narječja, engleski, malajski i tamilski jezik, a vjere su: budizam, taoizam, kršćanstvo, islam, hinduizam, a ima i dosta ateista. Dakle, gledano iz Hrvatske, imaju sve preduvjete za seriju građanskih i vjerskih ratova, nepoštene izbore, te samouništenje. Umjesto toga, tamo je država stroga, ali pravedna, pa nema nezaposlenih, a i siromaštvo je rubni problem.

Za razliku od tih dosadnjakovića iz Singapura, Hrvatska je - u izravnoj usporedbi! - izrazito homogena i siromašna zemlja, s gotovo službenom vjerom, s prekrasnim morem, s lučicom zvanom Rijeka u kojoj je ukupni promet oko 12 milijuna tona (uglavnom nafta, s tek simboličnih 230.000 TEU-a!), s urušenim, duboko ideologiziranim školstvom prepunim partijskih sekretara, s urušenim zdravstvom, s mirovinskim sustavom koji je pred kolapsom.

Dakle, Singapur kao dobro organizirana zemlja u kojoj je liberalni kapitalizam prva vjera, niti jednog trenutka nije poželjela smanjiti ekonomske aktivnosti zbog koronavirusa, već se odlučio za Hrvatima tako blizak pristup (iako u nešto drugačijem kontekstu): locirati, privesti, izolirati, izliječiti! Dakle, nema zaustavljanja ekonomije zbog epidemije, već se epidemija zaustavlja oštrim medicinskim pristupom. Neki bi rekli: relativno totalitarističkim medicinskim pristupom, no, u osnovi svaka dobro organizirana država ima totalitarnih elemeneta - no bitno je da ih drži pod kontrolom. Da li je cijela zemlja pod nadzorom kamera, nije bitno dokle god te kamere sprječavaju zločine. Stvari se kompliciraju kad neodgovorni, obično umreženi, pojedinci počnu te kamere koristiti - za zločine.

Dakle, Singapur bi trebao biti orijentir u ovoj cirkusantskoj korona-krizi, koja je opasna na puno razina - od kojih je medicinska najuočljivija, no i relativno najmanje važna. Puno važniji od zdravstvenog potresa je ogromni ekonomski tsunami koji će prebrisati u prvom udaru 30 do 40% zaposlenih - i to onih koji pune državni proračun. Možda su u Singapuru odmah izračunali da bi to mogao biti ozbiljniji problem od same bolesti, pa su ekonomiju odlučili maksimalno zaštiti, istovremeno ozbiljno rješavajući zdravstvenu krizu.

Mi u Hrvatskoj smo se odlučili za rješavanje epidemije, a kasnije, kad apsolviramo bolest (s više ili manje uspjeha), posvetit ćemo se ekonomskim problemima. Na žalost, to je posve krivi redoslijed. Zaustavljanje većine ekonomskih aktivnosti, relativno je jednostavno, no ponovno pokretanje bit će vrlo zamršeno i vrlo dugotrajno.

Da me se krivo ne shvati - osobno ne bih volio živjeti u Singapuru. Meni je, recimo, Italija puno draža, sa svojom prekrasnom političkom korupcijom, dobro organiziranom mafijom, fantastičnim dizajnom, besmislenim, ali prekrasnim automobilima poput Ferrarija, hranom koja je jednostavna ali očaravajuća, no... U ovoj krizi, talijanski pristup koronavirusu pokazao se najgorim na svijetu. Paničan, bezglav, spor, loše organiziran... Dakle, svi elementi ekonomske katastrofe koja će dovesti do propasti niza firmi i velike nezaposlenosti su tu. Nedugo nakon što se zauzdaju zdravstveni problemi.

Dakle, još jednom... Ne bih volio živjeti u Singapuru, ali bih volio da jednom, za promjenu, živim u efikasnoj i dobro organiziranoj državi, s najljepšim morem na svijetu. Možda i uz cijenu visokih, ali logičnih poreza, te jednostavnih zakona... koji se provode.

Kako je Italija naš drugi najvažniji ekonomski partner, moramo očekivati žestoko prelijevanje njihovih problema u Lijepu našu. Kao i problema iz cijele Europe koja nam je s ljubavlju vratila naše sugrađane, koji su “zauvijek” otišli naći negdje drugdje dobro organiziranu državu.

Sve dobro organizirane države prvo štite svoju ekonomiju, pa svoje građane. Postoje situacije kad se složeni problemi istovremeno moraju rješavati na raznim razinama... a ne jedan po jedan.

S druge strane: “Sve što nas ne ubije nas ojača... Ako Bog ne postoji, treba ga izmisliti... U pojedincima ludilo je rijetko; ali u grupama, partijama, nacijama i epohama ono je pravilo.” (Nietzsche, F.) 

A tu je i dalje najljepše more na svijetu... Ili jedno od najljepših...

 

F. Perić

Share
0