Kako brzo čeliči taj slobodarski, bruxelleski zrak!? Karlo Ressler, tridesetgodišnji HDZ-ov vunderkind, kojega je Andrej Plenković izvukao iz stranačkog dječjeg vrtića i postavio za nositelja HDZ-ove liste na izborima za EU parlament, jedva da je tamo proveo pola godine, a već ga njegov politički tvorac ne može prepoznati.

Ressler je dugo godina svoja politička znanja upijao najprije kao asistent, a onda i savjetnik Plenkoviću, da bi se sada od njega, baš u njemu presudnim trenucima, ne samo ogradio nego i odbio stati iza njega. Na bruxelleskom jeziku to je zvučalo ovako – “nitko od kandidata neće imati a priori bianco podršku ni od koga”. Taj Resslerov “a priori bianco”, i kad su političari u pitanju, ne može se drukčije doživjeti doli nemoralnim bez obzira na to što će to mnogi stranački oporbenjaci pozdraviti kao “makijavelistički”. No, u situaciji kada Plenković i njemu još uvijek vjeran vrh stranke i nakon novog teškog izbornog poraza i dalje glumi noja, mnogi će Resslerov čin radije doživjeti kao stavljanje ljute trave na ljutu ranu.

Taj zanimljivi istup s bruxelleske distance prvo ćemo logično povezati s Vladimirom Šeksom, koji je prije nekoliko tjedana Plenkovića već bio upozorio da će eventualni poraz Kolinde Grabar-Kitarović biti njegov poraz. Šeks, koji je kompleksna osoba i nemoguće je procijeniti kada se on iz podupiratelja pretvara u kritičara, pa i rušitelja aktualnog stranačkog lidera, voli Karla Resslera, posinka, kao da mu je biološki sin, pa će mnogi pomisliti da Karlo ne bi pokrenuo akciju bez konzultacija sa Šeksom.

Opet, logično, Resslera se povezuje s Davorom Ivom Stierom, koji mu je bio profesor na političkoj akademiji, a i blizak po konzervativizmu i pripadnosti katoličkim udrugama. Po tome je Karla lakše zamisliti u svjetonazorskoj i političkoj vezi sa Stierom nego sa Šeksom i Plenkovićem. A možda je Ressleru snagu jednostavno dala činjenica da će pet godina provesti u Bruxellesu, na velikoj plaći, te da će njegov mandat trajati dulje od Plenkovićeva. Prije četiri godine Plenković, Stier, Šeks i Ressler bili su jednodušni, a Plenković je učinio isto, pa i gore Tomislavu Karamarku, nego sada Resler njemu. Od tada svi rado citiraju tu Plenkovićevu izjavu s općeg sabora HDZ-a da “stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana”.

Uz pomoć Šeksa i Milijana Brkića Vase, politička sudbina Karamarka bila je brzo odlučena, a Plenković je hitro, bez protukandidata u zadnji čas pred parlamentarne izbore jednostavno prenesen iz Bruxellesa na čelo HDZ-a. Ta je transakcija omogućila još jedan HDZ-ov dolazak na vlast. Četiri godine poslije, jasno je da ovaj Plenković ne želi dopustiti akciju poput one koju je sam poduzeo. Bez obzira na to što je onaj Plenković bolje vidio od ovoga današnjeg. Onaj mlađi Plenković tada je na HDZ-ovu saboru sve upozorio da se na svim izborima održanima u posljednje tri godine pojavila neka treća opcija koja je privukla veliki broj birača.

“Vodimo računa o stvaranju potencijalnih alternativnih opcija na desnom centru”, rekao je kolegama. Ovdje, dakle, imamo potvrdu da je onaj mlađi Plenković točno detektirao ono što sada razbija moć starijeg Plenkovića. Koji je provodio politiku kojom je ojačao alternativnu desnu opciju, a svejedno želi zadržati satus quo. Kada bi se stari Plenković posavjetovao sa samim sobom otprije četiri godine, vjerojatno bi i sam došao do zaključka kritičara, da HDZ ne može funkcionirati bez svoje desne komponente.

Odnosno, može, ali će od birača dobiti 20 posto, a možda i manje glasova. Realisti će reći da u HDZ-u vlada kukavički duh te da nema tko pokrenuti raščišćavanje. Protukandidati su slabi, a u vrhu ionako nitko nikomu ne vjeruje. Oni optimističniji računaju, pak, na iskonski instinkt HDZ-ovaca za preživljavanje, koji će ih natjerati da se na vrijeme okupe oko jednog zajedničkog kandidata te da će pritisnuti šefa da unutarstranački izbori budu prije parlamentarnih. Imaju li oporbenjaci tu snagu, bit će jasno u roku od nekoliko tjedana.

Ne dogodi li se to, scenarij je predvidiv – HDZ će izgubiti vlast, a Škorina politička platforma dobiti ozbiljan broj mandata. Za Plenkovića je otežavajući faktor to što će ga sljedećih šest mjeseci zanimati isključivo predsjedavanje EU i pripadajuće manifestacije. Za njega je jedini pravi posao EU posao, a sve je drugo posao niže razine. To se vidi i iz njegove izjave u intervjuu Večernjem kada je, upitan o Macronu, izjavio da je Macronovo upozoravanje na slabosti Europe – put prema mijenjanju nabolje. Takvu širinu u Hrvatskoj Plenković nema jer svako upozoravanje na slabosti njega, HDZ-a i Vlade vidi kao put izdaje. Plenković iz 2020. oštro će se suprotstaviti Plenkoviću iz 2016.

 

Davor Ivanković / Večernji list