Vrdoljakovom HNS-u je do obrazovanja stalo kao do lanjskog snijega; bilo je važno preuzeti taj resor kako bi se napravio ideološki zaokret i okrenuo novac na tabletima i računalima.

Kao smokvin list za još jednu Vrdoljakovu korupcionaško-klijentelističku akrobaciju je poslužila Blaženka Divjak, ministrica koja je ministarski položaj iskoristila za daljnji napredak u, ne političkoj što vrijedi za mnoge njezine kolege, nego znanstvenoj karijeri. Po prestanku mandata ćemo je vidjeti na nekom uglednom znanstvenom institutu o kojem ne bi mogla ni sanjati da joj nije ove, nesretne za cjelokupno hrvatsko školstvo, ministarske epizode.

Vještog političara odlikuje sposobnost da očekivane i manje očekivane situacije umije okrenuti u svoju korist. Kad je već počinjena prevara birača te se važan resor obrazovanja prepustio stranci koja nije u stanju prijeći izborni prag, onda je trenutni štrajk prosvjetnih radnika došao kao naručen Andreju Plenkoviću, ne samo kao predsjedniku vlade, nego i kao predsjedniku, uvjetno rečeno, konzervativne i desne stranke.

Ako je štrajk isprva i pokrenut od strane HNS-a koji je "ložio" štrajkaše kako bi sebi podigli rejting, nakon nekog su se vremena stvari otele kontroli, što potvrđuje da su štrajk podržale i desne, konzervativne opcije, ali i politička oporba. Plenković nije istoga trenutka otklonio i odbio zahtjev štrajkaša, nego je (loše savjetovan) dignuo plaću svima, ali nije povisio i tražene koeficijente. Time po tko zna koji put pokazao neodlučnost, nesigurnost i nerazumijevanje vidljivih i manje vidljivih političkih procesa koji ga okružuju.

Čim je štrajk počeo, trebalo se prosvjetara riješiti kao što se riješilo MOST-a, te tako lopticu odgovornosti prepustiti HNS-u i ministrici Divjak koji bi morali odlučiti hoće li se prikloniti zahtjevu prosvjetara ili ići na nove izbore nakon kojih bi se zauvijek oprostili od svih funkcija u koje su zasjeli.

Međutim, oklijevalo se i odugovlačilo, dok se svi Plenkovićevi protivnici nisu okupili iza prosvjetara, od oporbe do, primjerice, udruge "U ime obitelji" kojima je Plenkovićev HDZ ukrao referendum. Nije, doduše, sve propalo jer i sad postoji izlaz, samo treba ispravno posložiti.

Prosvjetari traže povećanje koeficijenta, ne samo zbog materijalnih razloga, nego i zbog svoga društvenog položaja, odnosno položaja na radnome mjestu, što nastoje kompenzirati upravo zahtjevom za većim koeficijentima s obzirom da je "Škola za život" potpuni debakl te predstavlja izostanak prijeko potrebne korjenite školske reforme. Učitelji, odnosno profesori jesu na radnom mjestu maltretirani od učenika i njihovih roditelja, a u društvu ih se gleda sa sažaljenjem. Najava reforme školstva je svima bila nada da će se upravo te stvari promijeniti, a nije se dogodilo ništa, što je, s obzirom da je time upravljao HNS, bilo očekivano.

U trenutnoj situaciji bi Plenkoviću bilo najmudrije da za nezadovoljstvo prosvjetnih štrajkaša optuži HNS i ministicu Divjak, izbaci je iz Vlade kao što je izbacio MOST prije dvije godine, postavi novoga ministra iz redova HDZ-a, pa bio to Radovan Fuchs ili tko drugi, potpuno je nevažno. Istovremeno, trebao bi nakon toga prihvatiti zahtjeve prosvjetara za povećanjem koeficijenta složenosti u traženom iznosu od 6,11. Time bi pokazao odlučnost i čvrstoću, krivnju za školsku katastorfu bi snosio HNS koji je ionako na političkom odlasku u ropotarnicu povijesti.

Tako bi i obrazovanje vratio HDZ-u, te bi imao priliku ispraviti sve loše strane trenutne reforme, u potpunosti se otarasiti kadrova koje su postavili još Jokić, Jovanović i Milanović, te dati obećanje da će nakon sljedećih izbora, pa bili oni i prijevremeni, školstvo i obrazovanje biti prioritet HDZ-a. Prosvjednike bi tako dobio na svoju stranu, a nitko u stranci mu ne bi mogao na to prigovoriti, dapače.

Nastavi li se s "pregovaranjem", odnosno oklijevanjem i natezanjem s ministricom Divjak, Vrdoljakom, sindikatima i HNS-om, stvari će se sve više otimati kontroli, a što je nezgodno i za trenutnu predsjednicu, koja se ne izjašnjava o ovom pitanju. Predsjednica si ne smije dopustiti da podrži sindikate u njihovim zahtjevima zbog Vlade i HDZ-a. S druge strane, ne može ni dati podršku ni Plenkoviću i reći da prosvjetari nemaju razloga za štrajk, jer ga objektivno imaju.

Plenković je već dovoljno srozao ugled HDZ-u i Vladi. Nastavi li ovako, ugrožava i drugi predsjednički mandat Kolinde Grabar-Kitarović, a pravovremeno mu je Vladimir Šeks napomenuo da je gotov ako Kolinda izgubi izbore. Ima o čemu razmisliti, a neka se samo nastavi razračunavati sa unutarstranačkom oporbom koji možda njemu osobno ne želi dobro, ali želi dobro stranci. Dosad je svoj osobni interes stavljao ispred stranačkoga, što nije daleko dovelo ni Sanadera, ni Kosor, ni Karamarka, pa ne će ni njega.

 

Mila Marušić