Budući da je LNG terminal povezan s američkim strateškim projektom o povezivanju država središnje Europe u sklopu područja Baltik – Jadran, onda s pravom treba upitati vodstvo SDP-a: sudjeluje li ono možda blokiranjem razvojnih i gospodarskih procesa u Rijeci Primorsko-goranskoj županiji, nasuprot učvršćivanju hrvatskih nacionalnih probitaka i jačanju gospodarske i političke uloge vlastite države u međunarodnim odnošajima, u zaštiti i promicanju ruskih gospodarskih i nacionalnih probitaka u Hrvatskoj?

Dok je pozornost medija opravdano i s razlogom usredotočena na rad vlade, odnosno na rad stranaka vladajuće koalicije, javnosti kao da pred očima promiče beskrajna nacionalna šteta koju na drugim razinama vlasti nanosi vodeća oporbena stranka - Socijaldemokratska partija Hrvatske.

Bez isticanja tragova te velike štete moglo bi se dogoditi da na sljedećim izborima za Hrvatski državni sabor pobjedu odnesu ljudi koji su se pokazali kao gotovo besprimjerne hrvatske političke štetočine ili pak klanovi naslijeđena komunističkog aparata koji se nikad nisu odrekli svoje jugoslavenske ideologije.

Tako je primjerice u slučaj izgradnje LNG terminala na Krku najprije mjesni SDP u Omišlju, a potom i preko svoje županijske vlasti u Primorsko-goranskoj županiji praktički spriječio izgradnju jednoga od ključnih nacionalnih projekata, kojim se Hrvatskoj otvarao put da postane jedno od distribucijskih središta ukapljenoga plina za zemlje srednje Europe.

 Na tom tragu, a svakako ne i bez znanja središnjice iz Zagreba SDP-ova se vlast primjerice u Rijeci usprotivila izgradnji veleluke i pristaništa, u koju bi mogli pristajati veliki teretni prekoocenaski brodovi te se na taj način ubrzao iskrcaj prometa, a grad Rijeku, nakon dugih godina pretvorilo u jedno od najvećih pomorskih pritaništa na istočnoj obali Jadrana.

Koliko se pak radi o nedostatku sluha za nacionalne, ali mjesne razvojne procese svjedoči i nevoljnost riječke gradske uprave da probije drugu cijev tunela Učka, čime bi se prometno snažnije povezao istarski cestovni ipsilon preko riječke obilaznice sve do čvorišta Žute Lokve i tako spojilo na autocestu Rijeka – Zagreb, ali i Rijeka – Split.

 Bez izgradnje LNG terminala i proširenja riječke luke ne će biti moguća ni izgradnja niskotračne brze pruge Rijeka – Zagreb, odnosno sve madžarske granice.

 Kad se u obzir uzmu svi navedeni elementi nije razložno samo postaviti pitanje: zašto se SDP-ova vlast u Rijeci i cijeloj županiji protivi razvoju snažnijem gospodarskom razvoju tog dijela Hrvatske, koji osim povoljne infrastrukture nudi dugoročno potražnju za velikim brojem radne snage, koja danas godinama čeka posao na burzi ili se pak premješta u potrazi za kruhom u druge europske pa čak i daleke prekomorske zemlje?

 Možda bi uzroke takvoj nerazboritoj protugospodarskoj politici trebalo potražiti i u starom političkom jugoslavenskom komunističkom antiamerikanizmu, kojim se, s jedne strane održavao jugoslavenski državni režim nad hrvatskim narodom, a s druge pak stara komunistička ideologija o nikad dokraja raskinutim svezama s bivšim Sovjetskim Savezom, a današnjom Rusijom kao njegovim prirodnim nasljednikom.

 Budući da je LNG terminal povezan s američkim strateškim projektom o povezivanju država središnje Europe u sklopu područja Baltik – Jadran, onda s pravom treba upitati vodstvo SDP-a: sudjeluje li ono možda na taj način, nasuprot učvršćivanju hrvatskih nacionalnih probitaka i jačanju gospodarske i političke uloge vlastite države u međunarodnim odnošajima, u zaštiti i promicanju ruskih gospodarskih i nacionalnih probitaka u Hrvatskoj?

 Ako bi se doista radilo o takvoj vrsti političke djelatnosti, onda bi SDP kao stranka bivših jugoslavenskih komunista u Hrvatskoj, kad bi postojao adekvatan pravosudni mehanizam u državi, mogla doći pod udar zakona, na koji se toliko voli pozivati, kad su pitanju nerazvidne povlastice pojedinih skupina i pojedinaca koji podupiru SDP-ovu politiku, pa čak i primjena represivnih mjera protiv svojih političkih protivnika.

 

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo