“Time Warner Inc” je multinacionalna medijska korporacija sa sjedištem u New Yorku. Čine je: “HBO”, “Turner Broadcasting System Inc” te “Warner Bros”. Ova imena dovoljno govore za sebe. Od 2009. do 2014. ta je korporacija postala većinski dioničar bermudskog (!) poduzeća “Central European Media Enterprises Ltd“ (CME) koje djeluje u srednjoj i istočnoj Europi (kao i Sorosev CEU).

1993. godine, nakon razjedinjenja Čehoslovačke, CME daje zajam Vladimiru Železnom, češkom poduzetniku i političaru, te ovaj dobiva koncesiju za emitiranje prvog privatnog TV kanala u Češkoj. Godinu nakon, 1994., Železny dobiva koncesiju za „TV Nova“ (u nas „Nova TV“), najgledaniju češku televiziju do danas, koja je u međuvremenu postala vlasništvo CME-a.

Ipak, čini se da je raskol ortaštva između Železnog i, kao što se vidi iz vlasničke strukture ultraliberalnog CME-a, bio svjetonazorske naravi. Železny je protukomunist i euroskeptik. Nakon gubitka spora s CME-om, Železny osniva „TV JOJ“ (2000.) kako bi konkurirao onda dominantnoj CME-ovoj (!) televiziji „TV Markiza“ u Slovačkoj, s lošim rezultatima. Sljedećih godina (2000.-2014.), kao i u Hrvatskoj, Češkom i Slovačkom vladaju proruske, „liberalne“ i „proeuropske“ vlade, rekli bismo, protunacionalne vlade, a medijsko je stanje usporedivo s današnjim hrvatskim (dominacija „antifa“).

Sljedeći kupac „TV JOJ-a“ (2007.) je „J&T Media Enterprises“, partner u „J&T“ grupi, koja nastaje 1994. godine, a najmoćniji partner je J&T Banka iz Švicarske. Promjene na najgledanijim televizijama Češke i Slovačke nakon 7 godina daju ploda: vlast preuzimaju oni koji danas čine inicijativu Tri mora i Višegradsku skupinu, a televizije u vlasništvu holivudsko-soroševskih ljevičara propadaju. Inače, „Time Warner Inc“ je krajem 2016. kupljen od „AT&T“, najveće telekomunikacijske firme na svijetu (Dallas, Texas), koja financira republikance i usko je vezana uz NSA i druge obavještajno-sigurnosne državne agencije SAD-a (a tamo je Donald Trump pobijedio).

I za jednu malu Hrvatsku je sve ovo zanimljivo; naime posljednje spomenuta J&T grupa (putem svoga fonda) 2014. je kupila Varaždinsku banku, a potom Novi list, Glas Istre i Zadarski list. Zanimljivo je što je glavni vjerovnik Novog lista je bila Zagrebačka banka, koju je kupio talijanski UniCredit (a njome pak upravljaju američki PIMCO i „Fortress Investment Group“). Otkako je Novi List promijenio vlasnika, ponešto se promijenila i uređivačka politika – postao je „desniji“, ako se to uopće može ustvrditi za to glasilo, a sad već bivši urednik Robert Frank je uskoro postao metom napada Viktora Ivančića, Ivice Đikića i njima bliskih struktura. Inače, jedini koji je još pokazivao interes za kupnju Novog Lista je bila Telegram medijska grupa u vlasništvu obitelji Ninoslava Pavića.

Budući je Novi list u potpunosti poslovno neperspektivan, mora se zaključiti da kupnja istog ima političke razloge (vidjet ćemo, primjerice, kako će Novi list pisati o eventualnom gašenju riječke rafinerije koje je neminovno). Prije koji tjedan je Dnevno.hr (27. srpnja 2017.) objavio članak naslovljen: „Hanžeković EPH prodaje moćnim Slovacima bliskima HDZ-u“, a radi se o spomenutoj J&T, odnosno JOJ Media House. Čini se da je kupnja Novog lista, kao treće najveće tiskovine u Hrvatskoj, bila zapravo proba i „ispitivanje terena“ s krajnjim ciljem promjene medijske, odnosno političke paradigme u (politički) nestabilnoj Hrvatskoj, koja se trenutno nećka između ultraliberalnog Berlina i Bruxellesa i konzervativnog Washingtona.

Frank iz Novog lista je u kratko vrijeme urednikovanja uspio blago povećati tiražu tih novina, no osujetila ga je riječka Partija zbog lokalnih izbora. Pavić je EPH prodao zbog dugova, a Hanžeković je nastavio istu politiku koja je Jutarnji list dovela do potpune nečitljivosti (i nelikvidnosti). Neki dan je u javnost izašao podatak da je Jutarnji otkazao suradnju Ivi Bancu i Denisu Kuljišu, koji su (unatrag par godina) promijenili ploču udesno, a i najbolji su, najpismeniji i najčitaniji kolumnisti Jutarnjeg. Nije otkazana suradnja Slavici Lukić-Pupovac, Jeleni Lovrić, Anti Tomiću, Inoslavu Beškeru, Ninu Đuli i ostalim perjanicama agitpropa te „labradorcima“ i „operašima“. Promatrano iz drukčijeg kuta, Banac je sveučilišni profesor u Americi, a Kuljiš je usko povezan s britanskim obavještajnim službama…

Događaju se tektonski geopolitički pomaci kojima se (ovaj put u Hrvatsku korist) ravna iz SAD-a. Sve kompanije iza kojih stoje liberali ili propadaju ili se povlače. Pobjeda Trumpa i Brexit su pokazali da je u tijeku zanimljiva rošada, a liberalni gubi na svim poljima. Te promjene daleko nadilaze domaća hrvatska prepucavanja i natezanja.

Za koju godinu će nužno uslijediti i promjene na Novoj TV, ali i izrazito lijevom Večernjaku. Kad se već predsjednik vlade ne želi smjestiti na isti vanjskopolitički položaj kao Predsjednica Republike, onda će se to napravit na drugi način, možda putem drugog predsjednika vlade iz neke druge stranke, kroz koje desetljeće. Amerikanci planiraju po stoljeće unaprijed i vrlo su strpljivi. Hrvatska ovoga puta nema razloga za bojazan; na primjeru Češke i Slovačke, ranije Mađarske i Poljske, koje je medijski konsolidirao i potpomogao SAD, vidimo da su danas to zdrave zemlje s rastućim gospodarstvima, bez migranata i nacionalno svijesne (te geopolitički čvrsto oslonjene o SAD i Izrael).

 

Mila Marušić