Prije nekoliko sam godina bio na predstavljanju knjige Tihomira Dujmovića “Hrvatska u raljama djece komunizma” i s velikom sam pažnjom slušao autora dok se obraćao okupljenima.

Između ostalog, zapamtio sam jedan podatak koji gospodin Dujmović iznio; naime, naveo je kako Ivo Josipović, dok je izricao predsjedničku prisegu, nije spomenuo sve riječi prisege koje je trebao ponoviti nakon predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec: “Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati…” Josipović je izostavio riječ “Hrvatske” i rekao: “Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike obavljati…” Tihomir Dujmović je zaključio da je to bila poruka Josipovićeve predstojeće protuhrvatske politike, odnosno da je s namjerom izostavljena najvažnija riječ: “Hrvatske”, a kako svi znamo da Josipović prezire sve hrvatsko, onda je to nešto samorazumljivo.

Uzgred, zbog slične je omaške Barack Obama 2009. morao ponavljati svoju prisegu; jer je u pravnoj državi najvažnija forma.

Taj mi je podatak s predstavljanja ostao urezan, ne znam zašto, i vjerojatno ću ga pamtiti do kraja života. Zato sam s pažnjom i ponosom gledao i slušao inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović, da bi, kad se izricala prisega, shvatio kako je i ona izostavila ključnu riječ: “Hrvatske”. Obrazlagao sam si taj čin na razne načine, pripisujući to ovome i onome, no nakon predsjedničine “poslanice” u kojoj beskičmenjački i politikantski, a ne državnički, govori o potrebi “pomirbe” između djece ustaša i partizana i ostalim svinjarijama kojima se ulizuje “antifašistima”, četnicima i svima drugima osim većinskom hrvatskom narodu, shvatio sam da možda to i nije slučajnost već – kontinuitet Mesić-Josipovićeve veleizdajničke jugoslavenske politike protuhrvatstva.

Zaista, volio bih čuti na koji bi način gospodin Dujmović to analizirao i komentirao, jer on je ipak jedan od najvrsnijih novinara koje trenutno Hrvatska ima.

S takvim formalnim obrazovanjem te ogromnim političkim iskustvom, Predsjednica je posegla za argumentom kakvog možete čuti diljem Lijepe Naše u svakoj kavani ili bistrou, za kojim uglavnom posežu polupismeni i nepismeni, od kojih mnogi nisu napustili svoj rodni grad ili selo: treba se okaniti politiziranja i posvetiti se ekonomskim problemima. Ne uspijevam dokučiti kako Predsjednica, kao Fulbrightov stipendist, ne razumije da nije baš jednostavno samoupravljače uvesti u neoliberalni kapitalizam.

Devedesete je godine obilježio rat i lustracija nakon Oluje nije provedena; Tuđmanova politika “pomirbe” je pokazala svoj krajnji rezultat u veleizdajničkoj vladavini Mesića, Josipovića i Milanovića. Dakle, 15 godina od Tuđmanove smrti se sustavno vraćalo i oživjavalo samoupravni socijalizam i zato je država u krizi, a ne zbog nekakvih svjetske ekonomije, “zlih” američkih bankara i t.d. Nadalje, zašto jedna tako bistra osoba poput naše Predsjednice ustraje na “pomirbi”, kad je ona očito dovela Hrvatsku na ivicu gospodarsku, ekonomsku, natalitetnu, kulturnu i financijsku? Odlika je iznimno nisko-intiligentnih bića ustrajavati u pogrješci…

Također, na koji način misli Predsjednica da će se hrvatsko društvo pokrenuti, ako je svakoj devetoj osobi u Hrvatskoj netko stradao na Bleiburgu, Golom Otoku ili u likvidacijama diljem Jugoslavije i svijeta? Kako će čovjek, muškarac ili žena, savjesno i dostojanstveno, neopterećeno, obavljati svoj posao, ma koji to bio, ako nije zadovoljena pravda, ako se sustavno niječu zločini srbočetnika Tita i Miloševića? No, treba razmotriti stvar dublje: kako će čovjek, čijem je najboljem prijatelju, susjedu, nadređenom, podređenom ili kakvom poznaniku takvo nekažnjeno zlo učinjeno, a nije procesuirano ni na simboličan način osuđeno? Igra to itekakvu ulogu u životu Hrvatica i Hrvata, kojima se tako “laskavo” obraća naša Predsjednica. Dok se ne popiše svaka žrtva i pronađe njezin grob, ali i dok se ne popišu i javno obznane i kazne svi ubojice, koljači, silovatelji i ini zločinci koji su djelovali protiv Hrvata od 1945. do 1995., ne će moći biti nikakvog ekonomskog napretka i boljitka. Ukratko kazano, bez sumiranja stanja i podvlačenja crte neće biti ekonomskog oporavka i boljitka

Kako bi bilo da je Josipović osvojio drugi mandat? Užasno i nepodnošljivo, ali bi se takve izjave od njega očekivale. No čuti takve gnjusne ispade od “naše Predsjednice” – to je stostruko gore i teže.

Ukoliko se Kolinda Grabar Kitarović već sprema za drugi mandat, neka što prije promijeni ploču…!

 

T. Šarić

Share
0