Milorad Pupovac, etnobiznismen kako ga je nazvao njegov politički subrat Ivo Josipović, je među najzaslužnijima za stvaranje razdora između hrvatskih građana – Hrvata i hrvatskih građana – Srba.

 

Naime, Hrvatska se zaista može ponositi razinom prava njezinih manjina za razliku od jedne Srbije gdje Hrvate i ostale nesrbe otvoreno napadaju na ulicama, pale njihove automobile i pozivaju na bojkot njihovih proizvoda.

Posljednje veliko brojanje krvnih zrnaca, za koje bivaju optuženi domoljubi i rodoljubi, učinili su upravo vladajući i njihovi mediji s pokojnim Arsenom Dedićem, tim velikim skladateljem i pjesnikom. Zanimljivo, jer za njegova života nitko nije ni pomišljao o pravoslavnoj vjeroispovjesti Arsena Dedića ni o njegovoj narodnosti. S druge strane, Čedo Prodanović, vjerojatno najbolji odvjetnik za kazneno pravo u Hrvatskoj je također Srbin pa ipak nitko oko toga ne diže prašinu niti mu „broji“.

Najgori ministar od osamostaljenja je Željko Jovanović. Školstvo je odahnulo kad je smijenjen, sindikati govore da je ostavio „spaljenu zemlju“ iza sebe. Osim što je uništio školstvo, pokušao je isto učiniti sa sportom, ali nije uspio. Vjerojatno će mu epitaf biti: „Čovjek kojeg je utopila močvara.“

Sada i već neko vrijeme pokušava od NK Rijeke napraviti europski klub i na svaki način uništiti HNS. Tu se upregao s Volpijem i njegovim potrčkom Miškovićem, inače brojačem tereta na brodovima, izgraditi stadion na Kantridi kako bi se svi debelo namirili, kao kad su se prije deset godina gradili i bazeni na Kantridi. Međutim projekt nema lokacijske niti građevinske dozvole i sve je stalo, a Volpiju se žuri, mafija ima rokove i dinamiku pranja novca, on mora prikazati velika ulaganje u novi nogometni stadion, financijska policija u Italiji je na sačekuši, a gradska se vlast bavi parlamentarnim izborima.

Miškoviću toliko „kumovi“ pušu za vratom da su razgovori sa Jovanovićem i Obersnelom oko gradnje na granici žešćeg incidenta. Nestrpljiv je i Željko Jovanović, cijeli mu angažman s medicinom u Osijeku i Thalasoterapijom u Opatiji može propasti ako SDP izgubi izbore.

Jovanović je nasilno pokušao uvesti školski odgoj, temeljen na „seksologijskom učenju“ Štulhofera, revidirao je nedavnu povijest (čitaj: Domovinski rat), izjednačavajući krvnika s žrtvom, smanjio prava i plaće prosvjetarima, loše provodio državnu maturu, nosio povijesne udžbenike na uvid i odobrenje četničkom vojvodi Nikoliću. Nitko se ne sjeća da je srpski ministar nosio srpske udžbenike u Hrvatsku. Ukoliko netko želi pobrojati sve odluke, uredbe i zakone koje je donijelo njegovo ministarstvo, a poništio Ustavni sud, taj mora znati brojati. Sve u svemu, najgori ministar i najveći diletanti koje je Hrvatska imala.

Dakle, kad netko Željku Jovanoviću bilo što od navedenog (i još dosta toga) spomene, kritizira ga ili mu spočita loše rukovođenje ministarstvom, odmah bijes, srdžba, divljanje i deračina: „Vi me napadate jer sam Srbin.“ I tu nastupa SNV kao potpora svakoj nesposobnosti koja onda potpiruje (nepostojeći) napad na srpstvo i srpsku narodnost.

Možda je upravo iz tog razloga toliko Srba u Milanovićevoj vladi, jer, ako ih netko kritizira, odmah pronalaze i prozivaju ustaške guje, čegrtuše, udave i kobre. Vjerojatno se na prste jedne ruke može nabrojati ljude u Hrvatskoj koji imaju nešto protiv Srba samo jer su Srbi; ostali imaju nešto protiv ministra i njegove užasne i katastrofalne politike. Vladajući često brkaju redoslijed svoga identiteta: prvo su hrvatski građani, onda su politički dužnosnici, a naposlijetku ide narodnost, vjeroispovjest i t.d.

No, u slučaju ministra Jovanovića, on je, dok mu to odgovara, politički dužnosnik, a kad ga se kritizira prvo je Srbin, dok hrvatski građanin nije bio nikada, odnosno to mu predstavlja samo mukotrpnu formalnost. Nakon Pupovca, Jovanović je druga najveća štetočina za srpsku manjinu u Hrvatskoj, jer je svaki napad na sebe (kao ministra), zbog imbecilnog i idiotskog rukovođenja ministarstvom, tumačio kao napad na sebe (kao Srbina) i svoje srpstvo.

Kao što kaže stara latinska: nomen est omen - ime je znak, tako je i u određenim krukovima SNV postao znak i kratica, ali ne Srpskog narodnog vijeća, već: "Srbe Na Vrbe", jer je to ishod i posljedica djelovanja raznih Jovanovića, Pupovca i Stanimirovića: sijanja razdora, straha i nemira između Hrvata i Srba, koji ovdje, odnosno na području Hrvatske i šire, žive zajedno preko 500 godina.

Milorad Pupovac je tako postao najveći neprijatelj srpskog naroda te ga treba što prije maknuti, a Željko Jovanović je najobičniji slavosrb (tvorenica Ante Starčevića), dakle domaći izdajica, prevarant, rob i sužanj političkoj fotelji, koji svoje srpstvo koristi kao štit za svoju nesposobnost, neuspješnost i diletantizam.

Uh, umalo zaboravih, tata Željka Jovanovića je stražar u novom praznom pogonu JGL-a,gdje je trebao preseliti Imunološki zavod.

 

Josip Gajski

Share
0