i-jedni-i-drugiDubravko Jelčić, I jedni i drugi, DHK, Zagreb, 2015.

Podnaslov ove knjige zapravo sve kaže: Kroatološke teme. A prije njega stoji: I jedni i drugi. Dotični bi trebali biti, kako kaže svojevrsna posveta: »Stariji i noviji/ Poznati i nepoznati/ Veliki i mali/ Pjesnici i prozaisti/ Desni i lijevi/ Slavljeni i proganjani«. Ipak, radi se uglavnom o onima koje bez zadrške nazivamo svojima, dok su ih neki među nama nastojali, i još nastoje, ili prebrisati ili prikazati u nekom svom iščašenom filmu. Radi se, naravno, o propalom jugoslavenskom režimu i njegovim pristalicama. Umjesto objektivnosti, nastojali su pod svaku cijenu zavesti svoju duboku subjektivnost. I danas smo tu gdje jesmo, trebamo otkrivati svoju prošlost i svoje velikane.

Jelčić razumljivo počinje s Marulićem. Otac je to naše književnosti, književnik koji je svojim djelima postao poznat diljem Europe a da nikad nije zanijekao svoje hrvatske korijene. Pravi primjer za sve nas kasnije. Kako je to kad se pribjegne svjesnom iskrivljavanju očitog, pokazuje nam primjer notornog Karla Marksa, onoga koga jugoslavenske pristalice slave kao veliku povijesnu ličnost (str. 75. – 77.). Dotičnom se nije svidio Ban Jelačić jer je lomio tzv. revolucionarne događaje 1848. u Mađarskoj. Obračunavajući se s njim, obračunao se usput i s hrvatskim narodom. Pa mu se malo kasnije pridružio i Friedrich Engels. Mirno i staloženo Jelčić raspliće tu povijesnu maglu.

Obuhvatila je knjiga i ove naše dane, sve tamo do Ivana Aralice i njegovih romana s ključem. A prije toga obrađen je i Drugi svjetski rat s Milom Budakom i još nekima, kao i Domovinski rat u zrcalu Sunje, Vukovara... Velik pregled velikih i značajnih tema.

Kada pročitamo ovakve knjige, uvijek smo bogatiji i, rekao bih, slobodniji. To smo mi, takvi kakvi jesmo, u povijesnim mijenama i nedaćama. Ništa manji ni ništa veći od drugih. Gradimo svoj ovozemaljski dom ciglu po ciglu te tako pripravljamo onaj nebeski. A tko u njega ne vjeruje, lagano će razarati i ovaj ovozemaljski.

Miljenko Stojić