Dramu Ol' smo za jedan dan Marka Uvodića, praizvedena je, u petak, 22. prosinca, na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta Split, u režiji i adaptaciji Trpimira Jurkića, a u prigodi 140. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti ovog amblematskog splitskog autora koji je svojim živopisnim ljetopisima ovjekovječio, a velikim dijelom i stvarao ono što zovemo duh grada Splita.

Literarna ostavština Marka Uvodića, sudskog činovnika i najizvornijega splitskog ljetopisca bila je već temelj brojnih predstava, raznih kazališnih, televizijskih i radijskih adaptacija.

Ova drama, nije se bavila obnavljanjem Uvodićeva doba, ni obnavljanjem onih izvedbi koje su baština splitskog kazališta, kao što je i sam redatelj Trpimir Jurkić kazao, kako nema smisla uspoređivati Split iz onog doba i danas. Već je u njoj redatelj pokušao obnoviti i progovoriti jezikom pučkog kazališta, u formi pričanja priča, kroz jedanaest Uvodićevih svevremenih novela, djelićima istrgnutih s crte vremena, kroz krhotine lica i događaja dozvati istinu jednog grada. Varoša, kakvog više nema. Sustipanskog groblja, Matejuške, Palače, splitske peškarije, konaba i dvora… A da to uistinu jest istina uvjerava i sam Marko Uvodić na početku jedne od svojih novela: „Sve ovo ča ću van ispričat, sve se dogodilo, sve je istina. Jerbo da sve ovo ni istina, ne bi vajalo ništa!“

Predstava je u početku varirala zbog pretjeranog monologa i zbog dužine i nepotrebnog karikiranja, kao i suvišnog mikrofona, zbog plastičnog predočavanja i prepričavanja posebnosti jednog života kakvog danas nema, kojeg današnji splitski naraštaji teško mogu razumjeti, uz škripu mikrofona i smijeh publike (koja se katkada pretjerano glasno smije na sve i svašta, i tako ometa pozornost i glumca i gledatelja) nije se moglo ponekad razumjeti što glumci pričaju. Ali, što je predstava više odmicala, redatelj je bio sigurniji, te je postigao dramsku riječ, kroz čakavštinu i vrsnu glumačku igru, što je dalo izvorni život predstavi. Prožimali su se smijeh, tuga i ironija života, onako po splicki. Život koji je nekada bio ispunjen toplinom i zajedništvom, u svim životnim radostima i nedaćama, život potpuno drugačiji nego danas, kada se živjelo ol' smo za jedan dan.

- Ali, valjda to što navraćamo u ta vremena, ipak, kazuje, koliko je to sve u nama živo, i još postoji. Drag nam je taj Split kojeg više nema i kojega više ne će, nažalost, nikad biti, ali život je takav. – kazao je nakon praizvedbe redatelj Jurkić. A vrsna Arijana Čulinu koja je nekoć Uvodića igrala u režiji Ante Jelaske, istaknula je kako je Uvodić uvijek aktualan. „Mi koji priče znamo, možemo ih još sto puta slušati, a posebno mi je drago da mladost bude upoznata s njima i preko scenskih izvedbi, a ne samo iz literature.“

Drama je završila projekcijom na platnu slika povijesne jezgre 'novoga' Splita u kojoj je redatelj želio poručiti kako postoji „ta nit“ zbog koje je Split sve ono što jest.

U predstavi igraju Arijana Čulina, Nenad Srdelić, Snježana Sinovčić Šiškov, Petra Kovačić Pavlina, Stipe Radoja, Monika Vuco, Trpimir Jurkić i Domagoj Mijić. Autorski tim osim autora adaptacije i redatelja Trpimira Jurkića čine još i suradnik režije Goran Golovko, autorica glazbe Nela Bujas Luketić, kostimograf Mladen Radovniković, Trpimir Jurkić kao autor stihova, te oblikovatelji svjetla i tona Srđan Barbarić i Željko Mravak.

 

Dragica Zeljko Selak