Prikaz knjige: Anita Martinac, Druga riječ je ljubav, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Mostar, 2014.

Mnogi se s razlogom pitaju, je li uopće moguće u današnjem potrgovljenom, potrošačkom i izmjerljivom svijetu pronaći nekadašnje tradicionalne ljudske vrijednosti, što su u ranijim povijesnim razdobljima nadahnjivale svijet u svim njegovima nastojanjima da postane bolji, dobrotvorniji, čovječniji, ljepši pa čak i božanstveniji, bar u onom dijelu u kojem je poticao vrline kršćanskoga svijeta, koji u svojoj biti počiva na ljubavi, iz koje onda proistječu i sve druge krjeposti?

 Ako su današnjim Zapadnjacima, među koje, htjeli mi to ili ne, spadaju i Hrvati, uglavnom nedohvatljivi ili pak manje razumljivi pojmovi o tim krjepostima, onda je nemjerljivo i značenje onih koji, poput primjerice pjesnikinje Anite Martinac (1973.),  te krjeposti u nesklonu nam svijetu znalački grade svojim poetskim govorom.

 Ljubav kao pjesnički motiv ili pak poetsko nadahnuće u mnogočemu je, bar se tako činilo, potrošena, a svijet je, s novim tisućljećem, gotovo cijelim nizom usustavljenih taktika pokušavao omalovažiti, oklevetati pa čak i potpuno uništiti ljubav.

 Pjesnički pak govor Anite Martinac u zbirci „Druga riječ je ljubav“ svjedokom je poraza tih svjetskih navala, a ljubavna čežnja u njezinim pjesmama gotovo da ima duboko biblijsko uporište u čistoći one mladenačke ljubavi „Pjesme nad pjesmama“. Riječ je, naime, o jeziku ljubavi, kojom zbog njezine neodoljivosti progovara čak i sveti pisac u Bibliji.

 Osim što se pokazala vjerodostojnom istraživačicom sudbina hrvatskih ljudi u Hercegovini neposredno poslije Drugoga svjetskog rata pa ih prozno uspješno oživotvorila u svoja dva romana, poetski jezik Anite Martinac i njezin način pjevanja u ovoj zbirci, mladenačkom snagom i silinom zanosa nadilaze njezine dobre i prepoznatljive prozne tekstove.

 Anita je naime rođena pjesnikinja. I to ne bilo kakva, nego pjesnikinja, koja bi se svojim originalnim, začudnim, neobično jednostavnim, a tako višeslojnim i višeznačnim kolorističkim metaforama mogla pronaći i na općehrvatskom Parnasu, kad bi taj vrhunac sa sustavom svojih poetskih vrijednosti danas doista i postojao.

 Zbirka pjesama „Druga riječ je ljubav“ (103 str.) ispjevana je u pet poetskih ciklusa – Moje sunce jedino, Ne pitaj za pjesme, Osjećaš li kišu, Ostavljena kriška tišine i Stihovi uz čaj.  

 Naziv same zbirke pjesama mogao je bez problema glasiti i „Pjesme“, jer i za njih, za poeziju, dakle, pjevanje „Druga riječ je ljubav“.

 Što je to pak ljubav pjesnikinja će već na početku jasno očitovati škrtim riječima, ali zato bogatim i obilnim emocijama: /kad glasno izgovorim tvoje ime/ ne, to te ne zovem/ samo kažem/ VOLIM TE/.

 Ne fascinira u ovoj zbirci pjesama toliko sam motiv ljubavi, o kojem manje uspješno ili uspješnije pjevuše svi naraštaji propupale i rascvjetane mladosti koja ulazi u život, premda i on zbog nepatvorenosti i čistoće osjećaja ima posebno mjesto u Anitinu pjevanju.

 Jezična rješenja kojima ova pjesnikinja bogatim koloritom u hrvatskom jeziku oslikava unutarnja emotivna stanja, osjećaje, ali i nepatvorenu prirodnu misao o ljubavi pravo su osvježenje u svijetu umornom od mnoštva poetika smrti i ubijanja.

 To bogatstvo palete boja posebice ocrtava stih iz pjesme „Sretnog osmjeha mi požuruješ krv u obraze“: /mjesec je umočio prste u more/ a onda je kušao zvijezde gutajući ih/ narančaste niti plele su ribarsku mrežu/ kojom ćeš sutra loviti sjećanja na trenutke/ nisam ja kriva što su šutjele školjke/skrivajući biser, koji čuvam za tebe/

 Cijeli je niz sličnih primjera, a za ovu prigodu valja izdvojiti i ovaj stih iz pjesme „Posljednjim dahom“: /obojila sam mjesec u narančasto, crvenom s/ usana/ malo srebrne iz mekog pramena/ sedefom iz dubine oka/.

Kroz zbirku s pet poetskih ciklusa dominiraju i različita raspoloženja, a dinamika svojevrsne dramatske napetosti gotovo je nevidljivo, ali ipak svojim poetskim ritmom raspoređena upravo onoliko koliko je to potrebno.

 Ljubitelji pjesništva mogu doista uživati u jezičnim rješenjima, slikama i metaforama ove dostojanstvene hrvatske hercegovačke pjesnikinje!

 

Trpimir Kovač / Hrvatsko slovo