Vidjeste li Aleksandra Vučića? – Koga? – Pa, zaboga, predsjednika Republike Srbije i Srpske naprjedne stranke (SNS), pridružene članice Europske pučke stranke (EPP)? – Kada? Gdje? – Prošli tjedan u Zagrebu na dvodnevnom izbornom kongresu te „velike europske političke obitelji“.

Niste ga, velite, vidjeli? Nigdje, ni na Pantovčaku, ni na Griču, ni na pijesku (lat. – arena) izbornoga borilišta u Laništu?!

– Što je sad to? – reći ćete. – Vučića nismo vidjeli jer nije bio u Zagrebu! Zašto? Tko zna. Razumni ljudi vide to stanje stvari ovako: HDZ je bio naumio sabornicu iznajmiti na dva dana EPP-u. Oporba se tomu protivila. Neki [narodni] zastupnici, žestoko su prosvjedovali i protiv Vučićeva dolaska u zgradu Hrvatskoga [državnog] sabora. Prvi se HDZ-ovac Andrej Plenković nije dao pokolebati. Prijepor je – u europskom duhu – riješila Angela Merkel. Sjetila se kako je ljetos u Zagrebu zbog pristojnosti pljeskala Thompsonovoj pjesmi „Lijepa li si“. Zavijala s vukovima! Stoga je hitro nazvala Plenkovića i ljubazno mu prišapnula: Ne ću ovaj put nikakvih izgreda! Plenković se poklopio ušima i odustao od sabornice. A Mutti ? Ne bi bila Mutti da je tu stala, pa se –vjerojatno na njezin mig – i Vučić u zadnji čas pretvorio u jaganjca. Rascmizdrio se u pismu predsjedniku EPP-a Josephu Daulu da ne može doći na kongres jer Hrvati već tjednima tjeraju hajku na njega. To je cijela priča. Člankopisac se dakle s Vučićem sprda, a nas zavitlava.

Poštujem to mišljenje. Koliko stoga što je tuđe, toliko stoga što u njemu ima istine. A zaključke odbijam. Oba su mi odveć šuplja. Prvo, to nije nikakva, a kamoli cijela priča o izbornom kongresu EPP-a u Areni. Priča je samo po tomu priča što stvarnim ili tzv. hipotetičnim činjenicama daje nekakav smisao. A drugo, ovdje se ni s kim ne sprdam niti koga zavitlavam. Samo pokušavam produbiti plitku medijsku percepciju događaja.

Evo priče. Zagrebačka Arena nije bila izborno borilište. Borbu – rekli bi elitisti – nije dopustio „mjesni duh“ (genius loci). Stoga je i demokratski EPP, trideset godina nakon sloma komunizma, svoga predsjednika Donalda Tuska izabrao bez protukandidata. Upravo onako kako je nekoć u toj istoj Areni HDZ izabrao svoju predsjednicu Jadranku Kosor.

O čemu su europski pučani ta dva dana raspravljali u Zagrebu? O svemu i svačemu. O „demokraciji i demografiji“, o migracijama, o „schengenskom prostoru“, o „Brexitu“, o problemima mladih, o klimatskim promjenama. A ne treba smetnuti s uma da je riječ o izbornom kongresu. Izabrano je novo vodstvo: predsjednik, deset dopredsjednika i glavni tajnik stranke. U javnost se ipak probilo i nekoliko naglasaka iz rasprava. Osobito su bili dojmljivi Tuskova strastvena najava borbe protiv populizma i Plenkovićev europski politički format. Taj se format očitovao u polemici protiv francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona zbog njegove blokade sjevernomakedonskog i albanskog pristupanja Europskoj uniji. Polemiku je Plenković okrunio najavom da će Hrvatska u svibnju 2020. u Zagrebu organizirati zapadnobalkanski sastanak EU na vrhu, koji će javna priopćivala more kryptoiuganorum (po običaju prikrivenih jugana) prozvati Drugim zagrebačkim sastankom EU na vrhu.

A Vučić? Što bî s Vučićem?

Ni ja – rekao bi Platon – ne vidjeh konja, ali vidjeh konjstvo.

Drugim riječima, što će Vučiću u Zagrebu Vučić, kada u Areni ima vrhovnoga europskog pučanina Donalda Tuska i vrhovnoga hrvatskog pučanina Andreja Plenkovića? Na Zagrebu je, blateći Hrvatsku u pismu Josephu Daulu, zaradio kakav-takav bod u EPP-u, a siguran je da će Tusk i Plenković tamo bolje promicati srpske interese nego što bi ih on sâm mogao promicati. Zašto? To je i površnu promatraču jasno. Vučić se politički klati između Bruselja i Moskve, a na Balkanu je od svih država samo njegova Srbija dovoljno jaka da može jamčiti stabilnost svoga okružja. Vučić ne bi u zagrebačkoj Areni mogao nikako, a kamoli onako suvereno kao Plenković u obračunu s Macronom vitlati geopolitičkim argumentom.

Čini vam se da je to, tako, kavanska spekulacija bez stvarne osnove? Neka bude. Ali kako onda treba shvatiti zašto je Kašub, kao predsjednik Europskog vijeća, Vučića i njegovo srpstvo u Beogradu tako obilno prelijevao majonezom da su se pristojniji Srbi toga sramili? Ili zašto je Hrvat odsutnomu Vučiću u Zagrebu obećao sazvati sastanak EU na vrhu o Zapadnomu Balkanu? Zašto? Dajte svoju priču.

 

Benjamin Tolić