Čitam na stranicama Ujedinjenih naroda, komisije za ljudska prava, sljedeću rečenicu i ne vjerujem svojim očima: “Zabrana nikaba u Francuskoj krši vjerska prava žena.” To je sentenca koja je donesena od UN-ova tijela nakon što su dvije muslimanke tužile istom tijelu u Ženevi “svoju” zemlju da im krši njihova vjerska, ljudska prava. Inače nikab je pokrivalo koji ženi ostavlja vidljive samo oči i, da smijurija bude veća, brane ga i mnoge islamske zemlje, uključujući Maroko i Alžir.

S druge strane, kada smo kod žena i njihovih ljudskih prava, od kojih je temeljno sloboda savjesti, pa onda i vjeroispovijesti, u Pakistanu je kršćanka Asia Bibi od 2009. godine do danas u zatvoru, osuđena na smrt, zato što je, radeći na polju, prije dvije muslimanke, žedna, popila vodu i tako je učinila nečistom. Kako je između Asie Bibi i muslimanke izbilo rječkanje, ove dvije su je prijavile i dodale kako je k tome učinila blasfemiju, vrijeđala proroka Muhameda.

Svi koji su ustali u obranu Asie Bibi, majke više djece, uključujući muslimane, pobijeni su. UN-ovo tijelo koje je osudilo kršenje “ljudskih prava” muslimanki u Europi i stalo iza njihova nošenja nikaba do dana današnjeg nije zucnulo ne samo o Asii Bibi nego o stotinama tisuća takvih slučajeva prema kršćankama i kršćanima u islamskom svijetu. Iako je nedavno sud u Pakistanu nakon gotovo deset godina truljenja u zatvoru Bibi odlučio osloboditi za blasfemiju i od smrtne kazne, ta odluka nije izvršena jer su izbile demonstracije, a sucima koji su to učinili razularena rulja prijeti smrću. UN i Europska unija, kada su ljudska prava u pitanju, imaju dvostruke kriterije, u ljudskim pravima muslimana u Europi reagiraju brzo i oštro, kada su bizarne stvari poput nikaba u pitanja, ali se o ljudskim pravima kršćana i drugih “nevjernika” u islamskim zemljama šuti, a radi se o temeljnom pravu – pravu na život, o slobodi ispovijesti da i ne govorim. To ne postoji.

U svojoj knjizi “Teološka bilježnica” u poglavlju o stanju kršćana u islamskom svijetu donio sam sljedeće brojke. U dva tisućljeća postojanja kršćanstva zbog vjere ih je ubijeno sedamdeset milijuna, no od ukupnog broja ubijenih 45 milijuna (oko 65 posto) su mučenici dvadesetog stoljeća. Nakon Obamina zločina zvanog “Arapsko proljeće” taj broj je drastično skočio. Ako i ove do sada utvrđene brojke izgledaju nevjerojatno i zastrašujuće, možda su još dramatičnije one koje se odnose na kršćane u svijetu danas: trenutno oko 160 tisuća kršćana godišnje biva ubijeno zbog njihove vjere u Isusa Krista... 200 do 250 milijuna su svednevice progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih 400 milijuna živi pod snažnim redukcijama i osporavanjima vjerskih sloboda. Osim “običnih” vjernika, ovim činjenicama možemo pridodati i brojku od četrdesetak katoličkih svećenika misionara koji svake godine bivaju ubijani pri izvršavanju svoga poslanja.

Početkom dvadesetog stoljeća (Izvor: Antonio Socci: Novi progonjeni. Istraživanje o protukršćanskoj netoleranciji u novom stoljeću mučeništva) 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto. “Kršćanska” Europa pa ni UN nikada se nisu sjetili snažnije prosvjedovati zbog ovog holokausta prije holokausta. U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana (Kopti), danas ih je manje od 10 posto. U Siriji je na početku 20 stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran i Irak, pa i Pakistan, u kojem je paradigmatičan primjer Asia Bibi.

Kako su na granicama Hrvatske deseci tisuća migranata iz islamskog svijeta, među kojima većina iz spomenutih zemalja gdje kršćane i druge neislamske manjine tretiraju kao stoku za klanje, pa i sudržavljani Asie Bibi, Pakistanci, Marakeški sporazum smatram običnom licemjernom farsom, smišljenim planom, koji ima nečasne ciljeve: rušenje vladavine zakona (legalizacija ilegalnih migracija), koji uz pomoć i pod krinkom ljudskih prava vrši invaziju na Europu sa svrhom miješanja stanovništva, destrukcije europske kulture te sukladnim gušenjem među Europljanima njihova temeljnog ljudskog prava, a to je sloboda govora kada je islam u pitanju, te uvesti šerijatski zakon o blasfemiji, pa i kada govoriš istinu.

Pođimo od slobode govora. Kako kaže kanadski klinički psiholog svjetskoga glasa Jordan Peterson, sloboda govora zapravo se treba zvati sloboda govorenja istine, koje pak nema bez slobode govora. U islamskim kanonskim spisima (Ibn Ishak, Ibn Hisham, Hadisi) sami biografi proroka Muhameda kažu kako je Muhamed svojom zadnjom ženom Ajšom, kćerkom svog suborca Abu Bakra, njegova nasljednika i prvog kalifa, oženio kada je imala šest godina, a razdjevičio ju je kada je imala devet.

Ove je godine jedna kolegica u Austriji presuđena od Europskog suda za ljudska prava jer je to nazvala pedofilijom, kažnjena je s oko petsto eura jer vrijeđa vjerske osjećaje i remeti mir među vjerama. Nije lagala, već je, a to je zapravo šerijat na mala vrata, učinila kao Asia Bibi u Pakistanu, čin blasfemije. Citirati islamske spise i što oni kažu o Muhamedu je, eto, i u EU, kao i u Pakistanu, de facto blasfemija. Marakeški sporazum, koji zapravo potiče ljude da na legalan, pa i ilegalan način krenu prema EU, dovest će uskoro do ozbiljne medijske cenzure te onemogućiti bilo kakvu raspravu utemeljenu na činjenicama o islamu u Europi.

Kada kažem da je ovo smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana, onda mislim na “filantropa” Georga Sorosa koji stoji iza svega toga. Dakako, ova bratija zajedno s mainstream medijima ovo će proglasiti “moralnom panikom” i, a što drugo, lažnom viješću, i time će vas slagati. Naime, ni Soros ne krije da stoji iza svega. Tako je prošle godine u Davosu, kako stoji na službenim stranicama Mastercarda, a ne AfD-a ili Orbánove Vlade (valjda vjerujete svojim očima ako ne meni: https://newsroom.mastercard.com/press-releases/mastercard-and-george-soros-to-explore-private-sector-solutions-to-societal-challenges/), potpisan sporazum između Sorosa i Mastercarda prema kojem ovaj filantrop daruje pola milijarde dolara za projekt Humanity Ventures kojim se želi financirati ranjive zajednice u cijelom svijetu (kršćane u islamskom ne), s naglaskom na, citiram, “izbjeglice i migrante”.

Glavni partner Sorosu u ovoj agendi bio je Barack Obama, koji je izazvao Arapsko proljeće i invaziju izbjeglica na Europu. Obama je tada 2014. godine, prije Marakeškog sporazuma, a koji je on u obliku Newyorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima” inicirao pri UN-u 2016. godine, pokrenuo inicijativu za promjenu zakona koji će u SAD-u olakšati i ilegalne migracije, a koji je Soros i ekipa financirao s 300 milijuna dolara. (Opet, ako ne vjerujete meni, vjerujte New York Timesu: https://www.nytimes.com/2014/11/15/us/obama-immigration-policy-changes.html?_r=0)

U intervjuu pak za Forbes prošle godine (evo, ako mi ne vjerujete, vjerujte svojim očima: https://www.forbes.com/sites/toriutley/2017/08/30/how-mastercard-is-bringing-digital-innovation-to-refugees-around-the-globe/#1f7a90563ef7) vicedirektorica Mastercarda Tara Nathan jasno je rekla kako su kartice s parama distribuirali izbjeglicama u cijeloj Srbiji i Grčkoj, a nova ruta koja sada ide baš od Grčke preko Crne Gore te BiH do Hrvatske jest pomno planirana i financirana pa ovi migranti na našoj granici imaju te iste kartice i nemaju minus na bankomatu... To nisu lažne vijesti, kako pišu naši mediji, to govore Soros i partneri. Sve ima na službenim stranicama institucija i medija.

Rasprave o Marakeškom (ne)sporazumu posvuda u Europi i kod nas prepune su laži, dok se druge koji govore istinu osuđuje i optužuje za laž. Prva i fundamentalna laž vezana uz ovaj opasni dokument jest da on želi uvesti redi i kontrolu u neizbježne migracijske procese. Ne, to je laž, aktualni (ilegalni) migracijski procesi, točnije: islamska invazija na Europu, od početka su brižno kontrolirane, planirane i financirane u duetu Obama-Soros još od izbijanja Arapskog proljeća.

Sve ključne nevladine organizacije na Mediteranu koje dovoze migrante (Moas, Jugend Rettet, Stichting Bootvluchteling, Médecins sans frontières, Save the children, Proactiva Open Arms, Sea-Watch.org, Sea-Eye, Life boat...), s flotama brodova, vezama s krijumčarima s kojima su u kontaktu, financirane su već godinama od Sorosa i ekipe. Stoga ovaj dokument ne potiče red, nego nastavlja već uspostavljeni i kontrolirani migracijski nered.

A sve te laži umatane su u ljudska prava, kao u Marakeškoj deklaraciji, krilatica u ime koje je SAD uvijek išao u osvajačke ratove. Ali, nažalost, Asia Bibi kao simbol kršćana u islamskim zemljama takva ljudska prava i zaštitnike nema. Eto to je propadajući Zapad, jedan veliki Marakeški nesporazum: štitite ljudska prava onih koje ljudska prava – ne zanimaju!

Asia Bibi i još četiri milijuna kršćana samo u Pakistanu izloženi su svakodnevno kršenjima temeljnih ljudskih prava i torturama. Zato Marakeški sporazum s pravom inzistira da mi poštujemo ljudska prava njihovih zlostavljača, zlostavljača kršćana po cijelom svijetu. I dakako, tutnemo im Mastercard, onako da imaju usput...

 

Ivica Šola / Globus