Otužno je i pomalo deprimirajuće gledati slike naših još uvijek brojnih kolonija po svim zemljama i gradovima, kao što sam ih ovih dana gledao u Bernu, Zürichu, Langenthalu i Thunu.

Okuplja ih i daje im snagu jedino voditelj Hrvatske katoličke misije, agilni i svom pozivu posvećeni fra Gojko Zovko, jedan od hercegovačkih franjevaca koji se skrbe za ove naše ljude razasute po Švicarskoj, gdje ih, računa se, živi oko osamdeset tisuća.

Jedna od ključnih Tuđmanovih postavki na kojoj je iznikla nezavisnost bilo je famozno jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske.

I zaista, i u političkom i u moralnom i u materijalnom i u vojnom smislu ovaj dio naroda, koji broji oko 3,5 milijuna ljudi, dao je ogroman doprinos ratu za slobodu. Njegov odnos prema domovini nikada nije bio u pitanju. Klevetani pa i ubijani kao ustaše i teroristi (sama riječ emigrant bila je difamirajuća) ostajali su privrženi domovini tim snažnije što su bili udaljeniji od nje. U tom ratnom i neposredno poratnom razdoblju događalo se da je poneki iseljenik donio i nešto kapitala i uložio u posao.

Ali poduzetnici bez novca nisu mogli otrpjeti nelojalnu konkurenciju koju su im predstavljali ljudi koji su svoj novac negdje u tuđini pošteno zaradili.

I onda su došle dvijetisućite. Emigranti, uključujući i Hrvate u BiH, ponovno postaju nepoželjni i neprijateljski. Čini se baš sve da ih se isključi iz izbornih procesa, rekoše, e ne može ako ovdje ne plaćaju porez, moraju putovati satima pa i danima da bi došli do najbližeg biračkog mjesta (samo ih 1,5 posto koristi svoje biračko pravo), umjesto sedam zastupnika, u Saboru su rezervirana samo tri mjesta za njih. Vrata za ulaganja ostaju zatvorena. Itd.

Umjesto povratka dogodilo se i ulaskom u EU intezivirano novo iseljavanje. Godišnje se samo u Njemačku odseli pedeset tisuća, što državljana Hrvatske što BiH.

Hoće li nova vlast nešto bitno promijeniti, hoćemo li se ugledati u Irsku koja je baš angažiranjem iseljeničkog kapitala podigla svoje gospodarstvo? Vlada je u svom programu istakla važnost ovoga pitanja. No, je li to samo jedna od deklaracija koja dobro zvuči, vidjet će se.

Zaustaviti pogubno iseljavanje i još vratiti dio već iseljenih nije nimalo jednostavan problem. Njegovo rješavanje prvenstveno ovisi o ukupnom razvoju, ali i o dobroj volji vladajućih. Ta će se dobra volja vrlo brzo testirati kroz potrebnu promjenu zakona.

Izbornim bi zakonom trebalo omogućiti dopisno glasovanje i povećati broj zastupničkih mjesta dijaspore, a poreznim smanjiti ili potpuno ukinuti oporezivanje inozemnih mirovina koje su do sada iznosile nevjerojatnih 40 posto, što je pljačka s porukom: ne vraćajte se!

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija