Mogućnost da se ideološkim manjinama u hrvatskom Ustavu zajamči neprekinuto održavanje na vlasti, kako to najavljuje Vesna Pusić, značilo bi ustavotvorno stvaranje poluga za buduće održavanje neke nove velike Srbije

U dubokoj pozadini hrvatske politike, koja se preko marginalnih skupina i članova vlasti uglavnom svodi na medijski rat protiv braka i obitelji te institucionalno pozicioniranje ideološke manjine, vodi se borba za geopolitičku prevlast u srednjoj Europi i njezinu izlazu na Jadransko more. Hrvatska je po svom položaju ključna zemlja, koja u sebi ujedinjuje srednjoeuropski i mediteranski mentalitet, ali i teritorijalno spaja ta dva europska područja. Nažalost, njezina politička vlast uopće ne prepoznaje tu prirodnu i geostratešku prednost pa se, zahvaljujući toj nezainteresiranosti i općoj pasivnosti, mimo Hrvatske i ustrojavaju novi međunarodni odnošaji na srednoeuropsko-mediteranskom području.

Zapadne zemlje nije na uzbunu potaknulo samo okretanje Ukrajine Rusiji, nego i sve snažnije srbijansko povezivanje s Rusijom. Zapadni diplomati su se zabrinuli ruskom nazočnošću na Balkanu, a pogalvito ih je pogodila izjava srbijanskoga premijera Ivice Dačića, kad je ovaj prigodom početka gradnje plinovoda Južni tok izjavio kako se zapadne zemlje trebaju zapitati zašto nisu ponudile odnose Srbiji kakve Beograd gradi s Moskvom. Tko sve spada u krug zabrinutih zapadnih dilopmata teže je odgonetnuti, jer je ovih dana i Italija najavila sporazum s Rusijom, kojim bi trebao omogućiti povećanje udjela talijanske kompanije za usluge u naftnoj industriji Saipem u projektu Južni tok. Tako se umjesto euroatlanstskih integracija dogodio obrnut gospodarski proces, koji je omogućio Rusiji pozicioniranje na prostoru, što su ga svojatale zapadne zemlje.

Naime, nakon ulaska srednjoeuropskih zemalja u EU, a posebice nakon ulaska Rumunjske i Bugarske, Rusiji je bio zapriječen teritorijalni prodor prema južnom moru. Izgradnjom pak plinovoda Južni tok Rusija je preko Srbije, Madžarske i Slovenije, a sad već i najavljenim sporazumima s Italijom praktično zaobiošla Hrvatsku i svojim se plinskim biznisom protegnula duboko u Sredozemlje. Prevlast ruske strategije u jugoistočnoj Europi prvenstveno je problem zapadne politike i SAD-a, kao što to pokazuju i zabrinute reakcije zapadnjačkih diplomata u Srbiji. Što se pak tiče hrvatskih problema, oni proistječu iz nesposobnost njezine političke vlasti, koja zbog svoje ideološke isključivosti, osim što ne prepoznaje temeljne gospodarske probleme u državi, jednako je slijepa i za političke događaje u najbližem susjedstvu, a koji dugoročno mogu utjecati na sudbinu hrvatske države. U toj zasljepljenosti hrvatski političari, što iz naivnosti i neznanja, a neki, urušavanjem minimalnoga nacionalnog jedinstva, i svjesno odrađuju posao za strategije pojedinih susjednih zemalja.

Upravo je zbog realizacije srbijanske strategije otvoreno pitanje Vukovara - hrvatskoga lučkog grada na Dunavu - kojeg Beograd uz svesrdnu pomoć sadašnjega predsjednika hrvatske države Ive Josipovića i nekih članova hrvatske Vlade deklarativnim uvođenjem dvojezičnosti ponovno želi destabilizirati. No, u tom projektu nije samo Vukovar, nego i jugozapadni smjer u pravcu Slavonskoga Broda te sjeverozapadni pravac preko Baranje. Kako se više topovima i fizičkom silom ne isplati zaposjedanje tuđih područja, Srbija je razvila strategiju pravno-jezične agresije. Dok u svom nastupanju želi osvojiti zacrtana područja u Hrvatskoj različitim optužbama, pritiscima, ucjenama i diplomatskim kanalima, s lijeve strane Dunava, u Bačkoj, kako bi skršila eventualno hrvatsko zaleđe na svom području, tamošnje Hrvate Bunjevce nastoji izdvojiti iz hrvatskoga etničkoga sastava, a od njih i njihova jezika napraviti potpuno nevažnu manjinu.

Riječ je naravno o realizaciji drugoga srpskog Memoranduma, kojeg je još nakon nedavnih izbora, osnivanjem t. zv. srpske zajednice općina na Kosovu najavio srbijanski premijer Ivica Dačić. U duhu te nove strategije jest i stajalište službene srbijanske politike da će braniti Republiku Srpsku. Možebitnim slamanjem hrvatskoga otpora u Vukovaru te osnivanje slične zajednice općina kao i na Kosovu, u dogledno bi se vrijeme moglo očekivati urušavanje i nezavisne Crne Gore.

Nemogućnost dogovora između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH omogućuje postupno jačanje Republici Srpskoj, koja bi poduprta Srbijom, zajedno s budućim srpskim općinama u Hrvatskoj i na Kosovu ponovno omogućila Srbima središnje mjesto na Balkanu, a onda i realizaciju, bilo istočnih ili zapadnih strategije, koje naravno ne bi štitile probitke sadašnjih nezavisnih država. Mogućnost da se ideološkim manjinama u hrvatskom Ustavu zajamči neprekinuto održavanje na vlasti, kako to najavljuje Vesna Pusić, značilo bi ustavotvorno stvaranje poluga za buduće održavanje neke nove velike Srbije.

Mate Kovačević