Ja sam ZA obitelj, i ZA brak kao zajednicu između muškarca i žene. I ne samo da sam protiv pravne zloupotrebe instituta „brak“ za kojekakva neprirodna i nemoralna partnerstva, nego sam i protiv zloupotrebe pravnog instituta „obitelj“ u istom smislu.

Poštujem pravo i na drugačije mišljenje, ali to ne podrazumjeva da se o njima nemam pravo izjasniti i nazvati ih pravim imenom. Kao katolik dužan sam svakodnevno izbližega upoznavati Isusa Krista, živjeti u skadu s njegovim naukom tj. ljubiti sebe i sve ljude, upozoravati bližnje na stranputice kojima hode, ukazivati kud im je ići i pomagati im da se vrate u krilo Božje, u kojemu smo jedino sretni. Stoga sam dužan javno reći da su svi koji ne podrže brak kao zajednicu između muškarca i žene na stranputici i da imaju ozbiljan psihički problem. I to ne gledajući samo sa katoličkog stajališta, nego i prirodnog, moralnog, medicinskog…

Da nas borba za obitelj i brak košta i mnogo više od 48 milijina kuna, čak da nam je to i zadnjih 48 milijuna koje imamo vrijedno ih je u to uložiti. Jer, ako nemamo sređene brakove i obitelji, uzaludan nam je trud na svim drugim životnim područjima, ekonomiji, kulturi…Ne kaže se bez razloga da je obitelj temelj društva, zar ne? Ali i pored ovoga meni i istomišljenicima se svakodnevno iz državnog vrha spočitava tih 48 milijuna kao nepotreban trošak, pogotovo u vrijeme ekonomske krize u kojoj se nalazimo. Nameće nam se krivnja. A ja vam kažem: Vi ste jedini krivci za taj trošak jer imate vlast u rukama, vlast kojom nam u Ustavu, i bez ovog troška, niste osigurali ono što je i slijepcima razvidno i normalno. Niste a morali ste jer smo debela većina. Pod krinkom zauzimanja za prava zalutalih manjna rušite javni moral, koji nije stvoren preko noći, nego kroz vijekove na temelju ponašanja najboljih a ne najgorih među nama. Javni moral bi nam stoga svima zajedno u društvu trebao biti mjerodavan, bez obzira na razlike u vjeroispovjestima, rasi, nacionalnosti, spolu…Javni moral je iznad pojedinca i prava i interesa manjina. Članak 16. Ustava RH glasi: „Sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.“ Samo naizgled, samo na prvi pogled je u njemu sve na svome mjestu. S ovakvim redosljedom vrijednosti on vam je opravdanje, maska. Ograničavate moja prava  da bi ste ih osigurali onima koji žele živjeti kako im se prohtije, bez obzira na javni moral. Naravno, to možete s obzirom na to da ste u čl. 16. javni moral u redoslijedu naveli iza sloboda i prava ljudi. Da vam je uistinu stalo do slobode i prava svakog čovjeka, članak 16. glasio bi ovako: Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitio javni moral, slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak i zdravlje. Javni moral treba biti naveden na prvome mjestu jer je iznad naših sloboda i prava. Samo s takvom definicijom u društvu mogu vladati red i mir, a svaka druga vodi u anarhiju. Društvo koje nema jasne pozitivne vrijednosti prema kojima su svi pojedinci dužni usklađivati svoje slobode i prava, osuđeno je na propast.

Evo, pokušao sam se približiti neistomišljenicima, napraviti odmak od svog vjerskog uvjerenja, i naći zajedničku osnovu za razmišljanje o nalaženju rješenja predmetnog problema.

Međutim, ja ne bih bio ja, ne bih bio dosljedan sebi i svom vjerskom uvjerenju kad ne bih ponudio i jasan pogled na rješenje problema gledajući sa svog, katoličkog stajališta.

Ustav jest važan. Ali moje temeljno pravilo života je Biblija. Po njoj smo svi braća u Kristu. Odgovorni smo jedni za druge.  Zato moramo paziti što mislimo, a još više što govorimo i činimo. Jer u Bibliji nas Bog, koji nas je stvorio, upozorava: „Onome, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od onih najmanjih što vjeruju u mene, bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku. Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kojem dolazi sablazan. Zato, ako te ruka ili noga sablažnjava, odsjeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.“ (Mk 9, 6-9)

Brak i obitelj nisu potrošeni, niti će ikad biti. Nisu jer su tvorevina savršenog Boga. Ako je kome u njihovim okvirima tijesno i neudobno, to ne znači da treba mijenjati okvir, nego sebe.

Stoga vas, braćo moja u Kristu, sve, bez obzira na svekolike razlike među nama, pozivam na zdrav razum i javni moral, pozivam vas u ime Boga, da svi odreda izađemo na referendum i glasujemo za obitelj i brak kao zajednicu između muškarca i žene. Glasujmo tako ne samo zbog nas, nego i zbog drugih naroda koji u tom smisli lutaju.

Ne znam tko sije ovo ludilo među nama, ali znam da smo svi odgovorni za njegovo zaustavljanje, i da to ZAJEDNO možemo učiniti.

Ivan Bašić, Split