Nakon donošenja odluke o referendumu, Jutarnji list je, kao glavno glasilo vladajuće Partije, totalno zapao u paniku i paranoju. I  odlučio prekinuti sve veze sa svijetom, odnosno sa ostatkom Hrvatske, uveo izvanredno stanje i objavio otvoreni rat Hrvatskoj i Hrvatima. Dosada je taj rat bio  specijalni i nevješto prikriven. Sada je konačno javni i otvoreni.

Jutarnji se sada izolirao i zabunkerirao kao Albanija za vrijeme Envera Hodže, odnosno kao današnja Sjeverna Koreja sa trostrukom bodljikavom žicom i snajperistima na granicama. Snajperisti Jutarnjega su njegovi kolumnisti, koji svakodnevno „pucaju“ po Hrvatima. Bez imalo trunke obzira, bez obraza, bez savjesti. Na djelu je totalna blokada i izolacija ovog lista protiv Hrvatske.

Na portalu Jutarnjega je zatvoren forum za komentiranje čitatelja i puštaju se samo malobrojni probrani komentari vlastitih simpatizera. Ili kolumnista Jutarnjega, koji su se ulogirali pod raznim imenima, pretvarajući se da su forumaši, pa tako sami sebi daju podršku. Jer, ranije je većina komentara na forumu bila negativna za kolumniste Jutarnjega, a sada kada su konačno otvoreno postali medijska Sjeverna Koreja, sada se ne smije više dozvoliti reakcionarnim i šovinističkim snagama da im daju negativne komentare.

Operacija nasilnog preodgoja Hrvata

Izbila je panika, jer je kraj blizu. To je refleks svih diktatora i totalitarista, da kada se bliži kraj, onda postaju totalno paranoični, onda postaju još bezobzirniji i okrutniji. Operacija nasilnog preodgoja Hrvata, koju oni vrše zadnje dvije godine prijeti neslavno propasti.

Ali ne treba se ne zavaravati. Neće se oni tako lako predati, jer oni imaju jednu moćnu mašineriju iza sebe. Oni koji stoje iza hrvatske vlasti i njenih medijskih glasnogovornika, i vuku konce, nalaze se izvan Hrvatske.

Hrvatska vlast i njeni medijski komesari dobivaju naputke izvana kako i što to da rade, i dobivaju novca za to koliko žele, zato se i osjećaju tako drskima. Nitko ne treba biti naivan i misliti, da bi Jutarnji besplatno ponudio prostor protivnicima referenduma. Moćni gay lobi i rodni ideolozi stoje i iza hrvatske vlade i iza svih glavnih medija u Hrvatskoj.

Vidjeli smo da je vladajuća vrhuška uplela Hrvatsku u sve moguće svjetske sumnjive organizacije, kongrese i slično, bez pitanja građana, koji nisu imali pojma o tomu. Hrvatska je tako za kratko vrijeme ugurana u sami vrh država koje promiču gejizam i dženderizam. Nijedna druga država članica EU u istočnoj i južnoj Europi, nije toliko uključena u sve te lobije, kao Hrvatska. Upravo u Hrvatskoj je nedavno održan kongres svjetske gejevske organizacije ILGA,  iza zatvorenih vrata. lijepo kao partijski kongresi u Sjevernoj Koreji.

Ne treba se zavaravati i treba biti spreman na sve. Sve je moguće. I to da vrhuška manipulira i lažira rezultate referenduma. Zapravo je referendum bez neovisnih promatrača, u opasnosti da bude lažiran i manipuliran. GONG nije neovisna institucija, već jedna od bezbrojnih takozvanih ne(vladinih) organizacija, zapravo satelita vladajuće vrhuške.

Ali ako referendum i bude korektno sproveden, to opet ne mora značiti ništa. Milanović je već najavio, da rezultat referenduma, ne mora ništa značiti, da se mogu donijeti drugi zakoni, kojima će se moći regulirati gay brakovi.  Sva te manipulacije i ucjene sa kojima hrvatska vrhuška i njeni medijski pomagači na svaki način žele spriječiti uspjeh referenduma, odnosno zakonsku zaštitu braka, zapravo otkriva njihove prave namjere. Jer stalno se tvrdi, da su postojeće odrednice o registriranom partnerstvu i gejevskih parova, slične braku, da gayevi faktički zapravo već imaju sve. No ako je tako, zašto se onda, sa toliko žara, bore protiv referenduma i zakonske odrednice u Ustavu? Zato što je krajnja namjera uništiti instituciju braka i otvoriti vrata za sve moguće opcije u budućnosti.

Gotovo svi kolumnisti Jutarnjega pišu grozničavo komentare, jedan za drugim, svaki dan po nekoliko. U kojima kukaju što taj je taj hrvatski narod tako tvrdoglav i ne želi biti napredan kao oni, pa onda otvoreno pljuju po njemu. Sada se ne biraju sredstva. Sada se lažiraju pisma čitatelja, pa čak se lažiraju i komentari navodnih stranaca. Kao onaj jedan komentar, prije nekoliko, dana u kojem je navodni američki političar i strateg, (koji je naravno želio ostati anoniman) napao Hrvate zbog toga što gayevima žele zabraniti brak i preporučio im, da bi bilo bolje zabraniti HDZ. Stvarno je čovjeku to bilo neugodno za čitati. Ne zbog gomile glupost i laži u tom članku, već zbog bijede na koju je spao Jutarnji.  Na najnižu granu. I djetetu je bilo jasno da je navodni američki politički strateg izmišljen i da je taj komentar  napisao netko od kolumnista, najvjerojatnije Butković. Ipak taj je komentar, brzo netragom nestao sa portala Jutarnjega, jer su po svemu sudeći uvidjeli da je to toliko plitko, da ni oni najnaivniji ne će nasjesti na to.

Tomić i veličanje jugodebilizma

Ante Tomić se također uključio u sveopću maniju pisanja bezbrojnih komentara. Ali Tomić se nije dohvatio gayeva i referenduma, već svoje omiljene teme, veličanja komunizma i Jugoslavije na jednoj strani i ruganja hrvatskoj državi na drugoj. Znali smo odavno da je Tomić jugodebil, ali ovaj put je on izišao iz ormara i sam to priznao. Tomić je u tom svom komentaru, upravo pokazao one tipične simptome jugodebilizma, koje sam opisao u mom članku o ovoj opasnoj bolesti.

Tomić se najprije okomio na omiljenog jugokomunističkog klasnog neprijatelja: Crkvu. Pa se pita, zašto "crkvena vlast" (Crkva nije država i nema nikakvu vlast), nije dala izgraditi nijednu katoličku školu i slične ustanove. Tomić pri tomu ignorira povijest i činjenice i pretvara se da ga to jako brine, iako je u stvarnosti sretan što toga nema.  Kao da bi on i ostali jugodebili slali svoju djecu u katoličke škole, da ih "klerofašisti" i "crnomantijaši"  indoktriraniraju. I da ih ima, onda bi Tomić i njegova svita napadali te škole da vrše „klerofašističku i homofobnu“ propagandu,  a katoličke bi bolnice napadali, što ne dozvoljavaju vršenje pobačaja i ne dozvoljavaju uporabu kontracepcijskih sredstava.

Pa on i spominje u članku, kako se njegova žena već od toga prestravila, što u nekim hrvatskim školskim učionicama vise raspela.

Njemačka je  sekularnija država od Hrvatske, pa ipak u mnogim školama, sudnicama i drugim državnim ustanovama, u pokrajini Bavarskoj, a i u nekim drugim pokrajinama i krajevima, svugdje vise raspela. A toga ima i u Italiji i drugim državama. Zato što tako to želi većina stanovništva u tim krajevima. I to se zove demokracija. Tomić je očito frustriran što više nema Titove slike i petokrake u svakoj učionici.

Tomićevi ratovi protiv klasnih neprijatelja

"Velik je bezobrazluk, pogledate li bolje, da se Crkva brči zgradom koju je komunistička vlast sazidala." - pravi se Tomić bedak i pokušava to sakriti iza svoje ironije.

Ne, već je veliki bezobrazluk da se Tomić pravi da ne zna, da je Crkvi nakon 1945 oduzeta gotovo sva brojna imovina, sve ustanove i nekretnine, među kojima je bilo i škola a da ne govorimo, koliko su Crkva i svećenstvo proganjani, zatvarani, mučeni i ubijani, na najokrutniji način, Ali eto sad bi, po Tomiću, Crkva valjda trebala biti zahvalna, svom dželatu, komunističkoj vlasti i što joj je komunistička vlast dala dozvolu za gradnju ustanova za vrijeme Jugoslavije, nakon što ju je prije toga očerupala kao kokoš i u tim, na silu oduzetim crkvenim prostorijama, pravila partijske škole i otvrala zgrade CK SKJ i slično.

Naravno da Tomić zna  da komunistička vlast za 45 godina Crkvi ništa nije dala mukte i da je sve što je izgrađeno, izgrađeno od novca hrvatskih vjernika u Hrvatskoj i inozemstvu, koji su nesebično darivali i koji su održavali Crkvu za vrijeme komunističkog sustava.

Tomić se onda ruga mladoj hrvatskoj državi. Eto ta vaša Hrvatska ima već 23 godine, dakle polovicu životnog vijeka bivše Jugoslavije, i za to vrijeme nije postigla ni blizu, koliko moja Jugoslavija.

Nisu 23 već 22 godine, od uspostavljanja samostalne hrvatske države. a Tomić tu namjerno zaboravlja četiri ratne godine u kojima su njegovi srpski prijatelji bili okupirali trećinu Hrvatske, faktički je prepolovili, prekinuvši promet između sjevera i juga i tako je četiri godine držali za vrat. I svakodnevno malo sipali granate na bolnice i škole. A znamo kako su i poratne godine bile teške. Blokada, pritisak međunarodne zajednice zbog Haga, itd, da ne govorimo da  peta haška kolona, zapravo od samog postanka ove države radi protiv nje.  Ali baš zadnjih 13 godina su rađene najveće greške. Kada su na vlasti bili Tomićevi ljubimci.

Zašto dakle Tomić ne pita svoju Partiju? Zašto ne pita svog Milanovića, zašto se ne brinu za napredak hrvatske države?

Zato što se njegova Partija radije brine za šačicu gayeva i za Pupovčevu privilegiranu manjinu, nego za to, da se nešto radi i gradi u ovoj državi. Zato što je toj Tomićevoj Partiji, ova država zadnja rupa na svirali.

Ali hrvatska je nogometna reprezentacija, za ukupno gledajući, 18 godina (jer tek od 1995. se natječe u kvalifikacijama za velike nogometne turnire), uz teže uvjete, sa manje sredstava, ostvarila veće uspjehe, nego Tomićeva Jugoslavija za 45 godina.

Eto sada će Tomić svisnuti od muke, jer Island, nije uspio izbaciti Hrvatsku, a on je svečano najavio prije nekoliko tjedana, da će navijati za Island.

Ali Tomić sa svim ovim pokazuje zapravo svoj zastrašujući totalitarni mentalitet i tipični prezir  prema vlastitom narodu. Eto vi nezahvalni Hrvati, vidite što su vam dali komunisti.

Kao da je to, što je napravljeno za vrijeme Jugoslavije, hrvatski narod, nije gradio svojim rukama i svojim znojem, već kao da su kumrovečki diktator i Partija čarobnim štapićem kao dobra vila u bajkama, stvorili sve to za sekundu i poklonili Hrvatima, I sada bi, po Tomiću, Hrvati trebali biti vječno zahvalni Partiji i diktatoru zbog toga. Što su bili tako milostivi prema njima.

Pa on to još i ističe i navodi poznati citat velikog vođe iz Kumrovca: "Više od devedeset posto školskih zgrada u koje jutrima ulaze naša djeca još je iz socijalizma, kroz slojeve boje na zidu negdje će se još kod ulaza nazreti citat: “Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost. Josip Broz Tito."

Ne hrvatski narod, nego ona manjina koja se smatra jugoslavenskim i orjunaškim narodom, koji je imao takve omladince kao Tomića, nije se doista morao brinuti za svoju budućnost. Na žalost ove su riječi kumrovečkog diktatora bile proročanske. Da, oni koji su u to vrijeme bili Titovi omladnici, danas drže ovu državu za vrat; Milanović, Jovanović, Tomić, Dežulović, Lucić, Butković, Pofuk...i ostali.

Po Tomiću, sve su komunisti napravili sa genijalnom sposobnošću i izgradili nam čarobnim štapićem lijepa naselja, kao Novi Zagreb i ostale.Taj Novi Zagreb je međutim upravo primjer komunističke arhitektonske rugobe, kao i sva ostala takozvana nova naselja i novi gradovi, koji su sagrađeni nakon 1945. godine. Tipične ružne, socijalističke zgradetine. Posvuda u svim gradovima nabacani su ružni neboderi,  koji su uništili arhitektonski plan i sliku onih lijepih starih gradova, građenih za vrijeme Austro-Ugarske.  Jedino vrijedno u Hrvatskoj je ono što je građeno za vrijeme Austro-Ugarske.

Opančari se preimenovali u građane

I ono stvarno gospodsko građanstvo, bilo je ono građanstvo iz vremena Austro-Ugarske. I to građanstvo su nakon 1945. opančari surovo uništili i oduzeli mu sve. Jer građanstvo je kao i Crkva klasni neprijatelj komunista. I komunisti su svugdje gdje su bili na vlasti, išli protiv tog građanstva i surovo se obračunavali sa njim. I  onda je na mjestu tog građanstva, stvoreno  ono primitivno, komunističko, proletersko građanstvo. Opančari su preuzeli imovinu nekadašnjih gospodskih obitelji i nazvali se građanima. I danas u Hrvatskoj, izdanci tog komunističkog proleterskog, opančarskog građanstva, glume da su gospodski građani i napadaju sve ostale koji ne misle kao oni, da su primitivni.

"Bilo je, naravno, teško u Jugoslaviji, policijska diktatura, UDBA, Goli otok, jetrvo moja, da ti i ne pričam, ali u svemu tome užasu i bijedi i iscrpljujućem teroru gluposti pojavio bi se opet, tu i tamo, nekakav Većeslav Holjevac. "

Ma da, ma potpuno je nevažno što se u Jugoslaviji mučilo i ubijalo ljude, - misli Tomić. Pa diktator je bio dobar prema vama, što se bunite? Tako je i ludi Gadafi, nekadašnji Mesićev prijatelj,  kada je izbio ustanak u Libiji, bijesno vikao narodu: Pa što se bunite vi štakori jedni, pa dao sam vam sve, izgrdio sam bolnice, škole, tvornice.

Onda Tomić kao pokušava pronaći uzroke za krizu u Hrvatskoj - "Kako smo, u najkraćemu, postali takva bijedna, bezdušna i gramziva stoka?"

Zašto Kukuriku vodi rat protiv vlastitog naroda?

Ovdje Tomić nesvjesno postavlja pravo pitanje. Da, baš kako su oni postali takva bijedna stoka? To se pitamo i svi mi, velika većina Hrvata. Zašto oni, kukuriku vlast i njihovi mediji tako silno i idiotski vode rat protiv vlastitog naroda i države od samog početka? Sa nevjerojatnom količinom mržnje, kakvu nije pokazivao niti jedan od svih mogućih stranih vladara, koje su tijekom stoljeća vladali sa Hrvatskom i Hrvatima. Nijedna strana vlast u  povijesti nije toliko prezirala Hrvate, kao što ih preziru ova vlast i njeni medijski glasnogovornici.

"I zašto je, naposljetku, danas sve između četiri i četrdeset puta skuplje?"

Neka Tomić ovo pita Goldman Sachs i ostalu velike banke koji vuku konce u globaliziranom svijetu. Ne samo da je ovdje skuplje, već recimo i u Poljskoj, Češkoj i drugim državama koje su nekada bile raj jeftinoće. 2004. nakon ulaska u EU, Njemci koji žive u pograničnim područjima sa Poljskom i Češkom išli su preko granice u Poljsku i Češku u kupovinu jer je bilo jeftinije. Danas je obrnuto. Danas, Poljaci i Česi iz pograničnih područja dolaze u Njemačku u kupovinu.

Neka Tomić ovo pita i Sorosa, dobrotvora nekadašnjega Ferala i sadašnjega EPH, dobrotvora Obamine vlade, dobrotvora rodnih ideologa, čovjeka koji se na burzama kocka protiv cijelih država, čovjeka, koji se kockao i protiv Grčke koja je bankrotirala. Taj čovjek i danas održava veze sa hrvatskim državnim vrhom. Nije teško zbrojiti 1 i 1, da se zna odakle vjetar puše. Ali važno je da Ante Tomić, sluga moćnih i bogatih, koji se rado na ciničan način iživljava na radnicima i malim ljudima i ruga im što se uopće usuđuju protestirati i štrati, glumi nekog boema i ljevičara. Takvog ljevičara kao Tomić, bi stvarni ljevičari odmah najurili i to sa srpom i čekićem.

Tomić se opet nevješto pravi lud i pita se:"Kako je Većeslav Holjevac prije šezdeset godina mogao biti pošten čovjek, i drug i gospodin, i komunist i Hrvat, a danas nema nikoga boljega od kokošara poput Božidara Kalmete i njegovih pomoćnika i savjetnika, koji su reketarili građevinare i po vikendicama, uz kotlovinu i graševinu, dijelili pljačkaški plijen?"

Zašto se Tomić ne pita: kako to da danas nema nikoga boljeg od Nine Pavića i njegovih kokošara  plaćenika i piskarala po novinama EPH, koji pišu gomilu smeća uz kotlovinu i graševinu i uživaju u milosti 600 milijuna neplaćenog poreza.

Tomić hvali komunističku Jugoslaviju, kao oličenje rada, marljivosti i poštenja. Ali u stvarnosti, svi znamo, bilo je upravo obrnuto. Ta država i taj sustav bili su oličenje nepoštenja, lopovluka, korupcije, mita, plavih kuverti, i svega ostaloga. Ono: "snađi se druže".

Upravo u tom sustavu i toj nekadašnjoj državi,  i leže korijeni problema u današnjoj Hrvatskoj. Samo idioti i neizlječivi jugodebili ne vide to. Slične probleme kao i Hrvatska imaju danas sve nekadašnje komunističke države istočne Europe, u većoj ili manjoj mjeri. 45 godina komunizma su u svim tim državama puno toga uništili, prije svega su uništili  upravo ono građansko i pošteno društvo i ustoličili drugarsko-partijski sustav veza, korupcije i lopovluka i upravo zato je prijelaz svih tih država u novi sustav demokracije, pravne države i građanskog društva u kojem se korupcija treba suzbijati, toliko težak. I baš je spor oko Lex Perković, raskrinkao taj nekadašnji drugarsko-partijski sustav, koji u Hrvatskoj još živi i drži sve u svojim rukama i Tomić je i sam član tog sustava.

Davor Dankinić

Vezani članci:

-Davor Dankinić: Jedan dio hrvatskog stanovništva zaražen jugodebilizmom

-Davor Dankinić: Jedan dio hrvatskog stanovništva zaražen jugodebilizmom (II. dio)

-Davor Dankinić: Jugoslavenska 'plava trava zaborava' u neovisnoj Hrvatskoj ( I. dio)

-Davor Dankinić: Jugoslavenska 'plava trava zaborava' u neovisnoj Hrvatskoj ( II. dio)

-Davor Dankinić: Jugoslavenska 'plava trava zaborava' u neovisnoj Hrvatskoj ( III. dio)