Najveći dio javnosti  ovih je dana ostao zatečen svojevrsnim igrokazom koju su u Saboru, kao i u djelu medija, priredili zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac  i Nedžad Hodžić, zastupnik albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske manjine u Hrvatskom saboru.

U vješto režiranoj obavještajno-medijskoj operaciji, najprije je Nedžad Hodžić, putem Radmanovog HRT-a, osudio događanja u Vukovaru, jasno se svrstavši na stranu Milorada Pupovca i njegovih istomišljenika, a nedugo nakon toga slijedio je dobro poznati nastavak te operacije u Saboru, s Pupovcem i Hodžićem u glavnim ulogama.

Pupovac je, naime, sa saborske govornice pročitao prijeteće pismo Hodžiću, u kome mu nepoznati autor poručuje: 'Kako se usuđuješ đubre jedno muslimansko, izgovarati sveto ime Vukovar iz tih usranih muslimanskih smrdljivih usta njuške? Gubi se u svoju zaglupljenu Bosnu i Hercegovinu i tamo seri po Srebrenici i drugim grobištima i po mogućnosti kupi kartu u jednom smjeru, da te mi Hrvati više ne moramo ni gledati ni slušati. Na kraju odi u tri pičke materine'.

>>Tea Litica: Licemjer Milorad Pupovac zakuhava odnose Bošnjaka i Hrvata

Nakon pročitanog pisma Pupovac je naglasio kako smo se 'ovakvih poruka ovih dana tjedana, godina svi naslušali', neizravno poručujući kako iza ove poruke stoje navodni hrvatski ekstremisti.

Dobro režirani kontekst, nakon Pupovca, ponovo je nastavio Hodžić, istaknuvši kako će „nastaviti govoriti o Vukovaru i svim pojavama u ovoj zemlji i kao građanin i kao zastupnik“, založivši se također za „ozdravljenje hrvatskog društva“.

„Društvo je bolesno od veoma opake bolesti koja može eskalirati s posljedicama koje su velike. Ja vas molim, ne zbog ovog pisma, nego zbog ukupnog stanja u zemlji da napravimo sve što je u našoj moći da ovo društvo ozdravi“, rekao je Hodžić nakon čega je zaradio pljesak zastupnika vladajuće koalicije.

Medijska operacija u Hrvatskoj i BiH

Nakon spomenutog igrokaza, sve je putem medija pod nadzorom Ninoslava Pavića i Gorana Radmana, nekadašnjih prvaka jugoslavenskog komunističkog agitpropa, lansirano u hrvatsku javnost pa je prosječno informirani hrvatski građanin mogao doći do svakojakih zaključaka ali ne i do potvrde dobro poznate činjenice da iza zločina u Vukovaru i Srebrenici stoje Pupovčevi sunarodnjaci.

>>Goran Radman bio suradnik KOS-a!

Putem djela bosansko-hercegovačkih medija, uglavnom prividno bošnjačkih, Pupovac-Hodžićev obavještajno-medijski igrokaz je prenesen u BiH, što je bio i glavni cilj ove operacije. Poznavatelji prilika u susjednoj državi sugeriraju kako je transfer ovog obavještajnog igrokaza obavljen preko medija u kojima ordiniraju nekadašnji „JUTEL-ovci, koje pod nadzorom drži obavještajna klika okupljena oko nekadašnjeg djelatnika KOS-a Fikreta Muslimovića, koji je svojevremeno bio zamjenik Aleksandra-Ace Vasiljevića, a danas je „žila kucavica“ sustava moći koji se voli predstavljati bošnjačkim.

Ulaskom ove teme u medijski prostor BiH, u tamošnjim su se medijima, uz Hodžića i Pupovca, pojavili Vesna i Zoran Pusić, koji su u tamošnji medijski prostor „upucali“ teze o navodnoj ugroženosti nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

''Nisam neugodno iznenađen, jer negativna energija prema pripadnicima nacionalnih manjina, da ne kažem mržnja, jeste proces kod jednog dijela stanovništva u Hrvatskoj. Ovo je kulminacija“, izjavio je kontroverzni Hodžić za jedan od tamošnjih medija, zaključivši pri tome:  "Navikli smo na ovu vrstu fašističkih poruka koje mogu završiti zlom kao što i jesu '91.!".

Zbog čega bi štovatelji žrtve Vukovara pokazivali mržnju prema žrtvama Srebrenice?

Analizirajući cijelu ovu situaciju, nitko od novinara, ili analitičara nije pokazao bilo kakvu sumnju u vjerodostojnost cijelog ovog igrokaza. Nitko od spomenutih se nije čak niti zapitao: Zbog čega bi štovatelji žrtve Vukovara pokazivali mržnju prema žrtvama Srebrenice?

Mada se potpuno nelogičnim čini da bi bilo tko u Republici Hrvatskoj, tko suosjeća za žrtvu Vukovara, mogao „uputiti poruku“ bilo kome, pa tako ni kontroverznom Nedžadu Hodžiću, da se „gubi u svoju zaglupljenu Bosnu i Hercegovinu i tamo sere po Srebrenici i drugim grobištima“, jednako se nelogičnim  čini da bi u ovaj pamflet mogao tko i povjerovati.

Poglavito se ovakva mogućnost nelogičnom čini zbog činjenice da je rukopis monstruoznih zločina, u Vukovaru, Srebrenici i mnogim drugim mjestima u BiH, ostavljen od strane Pupovčevih sunarodnjaka predvođenih JNA, a ovakvim se režiranim igrokazima ta činjenica zamagljuje i potpuno baca u drugi plan.

Umjesto isticanja te nepobitne činjenice, u javnost se, kao i 1991., pokušava lansirati perfidna teza o navodnoj ugroženosti nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Samo s tom razlikom što više nisu „ugroženi“, samo Srbi, nego su se, zahvaljujući ovom igrokazu,  na navodnom udaru „povampirenih hrvatskih nacionalista“ ovog puta našli i Bošnjaci.

Drugi, i po svemu sudeći - jednako važan, cilj ovog igrokaza svakako je pokušaj urušavanja bošnjačko-hrvatskih odnosa u susjednoj državi, koji  posljednjih mjeseci bilježi lagan oporavak, što naravno srpskoj strani, koja sebe želi predstaviti kao bolji dio BiH, nikako ne ide u prilog.

Kontroverzni Hodžić i rukopis ostataka jugoslavenskih agentura

Nitko od novinara ili urednika koji su se bavili ovom temom, kako u Hrvatskoj – tako ni u BiH, nije smatrao značajnim informirati javnost kako je glavni odbor Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske, dok se odvijao Pupovčev igrokaz u Saboru, izglasao nepovjerenje njegovom štićeniku i predsjedniku BDSH-a Nedžadu Hodžiću.

Hodžićeve stranačke kolege tvrde da je odluka o njegovoj smjeni donesena nakon „niza propusta među kojima i netransparentno trošenja sredstava, kao i zbog unošenja pomutnje i nemira u redove stranke i bošnjačke zajednice u Hrvatskoj“.

Na naš izravni upit na kakvo „unošenje pomutnje“ misle, Hodžićeve stranačke kolege navode kako su im već dugo poznati određeni „Hodžićevi kontakti iz rodne Bijeljine, iz razdoblja studentskih dana u Tuzli, kao i razdoblja njegovog života u Srbiji“.

Istodobno, bolji poznavatelji zagrebačkih prilika smatraju kako se u kuloarima mogu čuti i razmišljanja da je prijeteće pismo pisano u krugu najbližih Pupovčevih suradnika u SNV-u. Sudeći prema tim tvrdnjama, autor ovog pisma je visokopozicionirani djelatnik SNV-a i bivši novinar, nekoć uredni na HRT-a, koji se otvoreno hvali svojim odličnim vezama sa ravnateljem Goranom Radmanom, navodeći kako ih veže „prijateljstvo i suradnja stara nekoliko desetljeća“.

>>Saša Milošević vraća se na hrvatskoj krvarini?

Cijela ova situacija oko Pupovac-Hodžićevog igrokaza djeluje vrlo zabrinjavajuće. Raščlanjujući ovdje spomenute detalje stječe se dojam kako je riječ o nizu aktivnosti dobro uhodane paraobavještajne mreže koja želi polučiti određene političke rezultate na prostoru Hrvatske i BiH.

Metodologija djelovanja umnogome podsjeća na same početke lansiranja teza o “podjeli BiH“, „dogovoru Tuđman-Milošević, „padu Posavine“, „200 bogatih obitelji“, kao i niza drugih teza za koje se danas pouzdano zna da su planirane i vođene od strane KOS-ove skupine poznate pod kodnim nazivom „OPERA“.

Razlika je samo u činjenici, što su u prošlosti ove operacije pokretane putem medija, a ova najnovija  lansirana je izravno sa saborske govornice.

Nije li i sama ova činjenica dovoljan pokazatelj nadležnima od kuda početi s raskrinkavanjem te mreže!?

T. Marić

Vezani članci:

-Nove propagandne rakete HRT-a na Vukovar: HTV emitirao KOS-ovu istinu o Vukovaru!

-UDBA, KOS i partija na istom zadatku

-Skupina Labrador našla utočište kod Slavka Goldsteina

-Nobilova priprema procesa i moguća likvidacija Franje Tuđmana

-Nalogodavci Paradžikovog ubojstva nastojali isprovocirati građanski rat

-Uprezanje Hrvata u srpski Memorandum II.

-Rusko-srbijanska obavještajna razračunavanja s NATO savezom na sjevernim prilazima Sredozemnom moru

-Promicanje srpske ugroženosti u Hrvatskoj