Dvije godine od proteklih parlamentarnih izbora, na polovici mandata Kukuriku vlade, mnogo se toga promijenilo u političkom životu Hrvatske, ali mnogo toga je i ostalo po starome. Ono što svakako treba spomenuti je konstantan pad potpore vladi i SDP-u i zaustavljanje trenda pada HDZ-a te blagi rast najveće oporbene stranke.

U ovakvom odnosu snaga, kada je vlada suočena sa nizom otvorenih društvenih pitanja u kojima se snalazi kao slon u staklenci, iz oporbe se čuju glasovi o nužnosti prijevremenih izbora kojima bi se zaustavio trend gospodarske propasti i ideološkog ratova koji prijete paralizom društva.

Pitanje prijevremenih izbora otvoreno je izgleda i u redovima vladajuće koalicije, za sada na razini spina, ali svakako o njima ozbiljno razmišljaju i čelni ljudi vladajuće koalicije.

Prema anketama, koje za HTV provode agencije za ispitivanje javnog mnijenja, SDP je u odnosu na HDZ u blagoj prednosti. Iako ankete kuće kojoj je na čelu Goran Radman treba uzeti sa rezervom, kao i činjenicu da su HDZ-ovi glasači tradicionalno ne skloni anketiranju, one nam ipak daju neke rezultate za analizu. Prva stvar koja je uočljiva je činjenica kako su rejtinzi HDZ-a i SDP-a gotovo izjednačeni, na razini statističke pogreške. Druga činjenica koja se pojavljuje u gotovo svim anketama su Laburisti koji su se etablirali kao treća politička snaga u zemlji. Sve ostale stranke, ovisno o metodologiji ispitivanja i istraživanja, kreću se uz ili debelo ispod izbornog praga.

U ovakvom odnosu snaga na političkoj sceni prevladati će onaj tko okupi čvršću i širu koaliciju. Koalicijske obrise i na ljevici i na desnici moguće je bez problema iscrtati i analizirati. Na desnom političkom spektru prvi put u povijesti parlamentarizma u Hrvatskoj imamo naznake stvaranja jačeg svjetonazorskog i ideološkog saveza. Ovo je prije svega zasluga najveće oporbene stranke HDZ-a i novog vodstva stranke pod Tomislavom Karamarkom koji je izgleda odlučio okupiti sve stranke od centra u desno. Iako ovaj desni politički savez i koalicija pokazuju uspjehe, pobjeda na europskim i lokalnim izborima, širenje koalicije nailazi na ozbiljne poteškoće. Koaliciji HDZ-a i HSP AS koja je slavila na izborima za EU parlament u međuvremenu se pridružio HSS, što je shvaćeno i kao posezanje za dijelom glasača lijevog centra. U međuvremenu su se nacionalnoj koaliciji za vrijeme lokalnih izbora pridružili i BUZ te HDS dr. Gorana Dodiga, a u nekim sredinama i HSLS. Darinko Kosor i njegov HSLS taktizirat će do posljednjeg trenutka kojem bloku će se priključiti, ovisno o tome koliko će uspjeti utržiti. Međutim, ključni problem koalicije ostaju razlomljene, posvađane i sujetne pravaške stranke. Zamišljena kao stožerna stranka pravaša HSP dr. Ante Starčević iz dana u dan suočava se sa unutarnjim potresima. Najava Danijela Srba o mogućnosti dogovora HSP-a i HSP-a dr. Ante Starčević dočekana je na nož od strane spavača u Srbovoj stranci, a sve je kulminiralo Đapićevom i Matkovićevom pučističkom skupštinom u Osijeku na dan kada se u Sisku održavala skupština stranke koju je vodio Danijel Srb. Đapić i Matković očito najbolje znaju kome je u interesu nejedinstvo pravaša i razbijanje saveza sa HDZ-om. O uključivanju HDSSB-a u koaliciju iluzorno je i razmišljati, pogotovo nakon otvorenog saveza HDSSB-a sa SDP-om u slučaju znanom kao „lex Perković“. Dobri odnosi Branimira Glavaša sa Stipom Mesićem, koji je lobirao na Vrhovnom sudu za Glavaševo oslobađanje, i nikada razjašnjeni prisni odnosi Glavaša i Perkovića daju sasvim novu dimenziju stranci koju danas vodi bivši major JNA.

Međutim, ključ uspjeha nacionalne koalicije ne krije se u povezivanju sa HDSSB-om već u sređivanju odnosa u pravaškim redovima.

Svjesni rapidnog gubitka povjerenja birača u politiku Kukuriku vlade, jačanja desnog političkog bloka i sukoba u koaliciji ni politički stratezi ljevice ne miruju. Svjesni su kako podrška SDP-u može pasti još par postotaka i kako je to donja granica koju neće prijeći pa, pored postojećih partnera, traže i stvaraju nove opcije. Javna je tajna kako SDP na Laburiste gleda kao na stratešku rezervu u kriznoj situaciji. Istina je kako Laburisti rastu zahvaljujući padu SDP-a, ali ideološki i svjetonazorski radi se o jednoj te istoj plitici. Laburisti su nekoliko puta pokazali kako su ideološki mnogo bliže SDP-u nego desnom političkom spektru, a rasprava o ustavnim promjenama i podrška laburista SDP-ovom prijedlogu samo je potvrdila poziciju ove stranke na koju Milanović i društvo bez problema mogu računati prilikom zbrajanja zastupničkih mandata. SDP je sa Laburistima anulirao pad rejtinga HNS-a te se okrenuo „hvatanju“ vlastitih birača, koji nezadovoljni vladinom politikom, traže nove stranke na lijevom spektru. A nove zvijezde ljevice mogli bi biti Mirela Holy i Nikica Gabrić. Bivša ministrica Milanovićeve vlade i bivši predsjednik socijalističke omladine Hrvatske, a i sam dužnosnik u koalicijskoj vladi Ivice Račana, sasvim su primamljiv magnet za razočarane SDP-ove birače.

Ne treba uopće sumnjati kako će ORAH Mirele Holy i za sada nepoznata stranka Nikice Gabrića imati svu potporu aktualne vlade i vladajuće koalicije kako bi poslužili kao mreža za hvatanje odbjeglih glasača. Ipak, na kraju se broji, a svaka ptica svome jatu leti. Ukoliko se Gabriću u parlamentarnoj utrci pridruži i Milan Bandić, sa ili bez bedža Tita na reveru, biti će to samo potvrda teze kako strategija ljevice nije samo sačuvati vlastite birače već zagrabiti, pa i prevarom, i u desni izborni bazen. U isto vrijeme Milanović i društvo će primijeniti sve moguće smicalice kako bi razbili desnu koaliciju, prije svega potičući, preko starih iskušanih kadrova, nejedinstvo i cijepanje pravaša.

Ukoliko parlamentarni izbori budu raspisani u redovitom zakonskom roku, za dvije godine, i jedna i druga koalicija imati će dva testa koji će mnogo kazati i o samoj jačini i ozbiljnosti koalicija. Redoviti izbori za EU parlament i naredni predsjednički izbori pokazat će koliko je politika koalicija čvrsta unutar samih članova koalicije, ali i koliko je takva politika prepoznata od strane potencijalnih birača. Iz rezultata jednih i drugih izbora moći će se izračunati i rezultati parlamentarnih izbora.

Željko Primorac