Uvijek je zabavno pročitati kad Gojko Borić u Hrvatskom listu piše o svojoj ljubavi prema Europskoj uniji.

Tako od 8. studenoga 2012., u tekstu Hrvatska desnica uglavnom uništava samu sebe piše: …akademik Josip Pečarić, upao je nekim svojim akcijama u iracionalost kad je pozvao predsjednika hrvatske Vlade i predsjednika Hrvatskoga sabora (4.1. 2012.) da odgode referendum o ulasku Republike Hrvatske u Europsku Uniju do konačne presude hrvatskim generalima. Sličnoga je kalibra i njegovo Otvoreno pismo predsjedniku vlade 13. srpnja da generala Antu Gotovinu predloži za Nobelovu nagradu za mir. Uvaženi akademik predobro zna da oba zahtjeva nemaju nikakav izgled za ostvarenje pa makar te papire potpisali na tisuće uglednika jer 'politika je umijeće mogućega' i ništa drugo. Zar nema dovoljno onih koji Hrvatskoj podmeću noge na putu u EU? Mi znamo da je general Ante Gotovina nedužan, ali sve dok ne bude takvim proglašen od Suda u Haagu, nikakve mirovne nagrade ne će moći dobiti. I jedno skromno pitanje: slaže li se general Gotovina da se njegovo ime povezuje s ulaskom Hrvatske u EU i s Nobelovom nagradom za mir? To mi je teško zamisliti jer je general Gotovina sigurno racionalan i realan pa mu se takvo razbacivanje s njegovim imenom vrlo vjerojatno ne sviđa. Uostalom, to ne će imati nikakav utjecaj na odluku haaškog Tribunala.

Zapravo se mnogo i ne razlikujemo. I ja uvijek napadam one koji su protiv moje Hrvatske. A i mnogo mi je simpatičniji netko tko voli EU, kada vidim kako nam je u Hrvatskoj s mnogima koji više vole Srbiju. I još takvi pobijede na izborima.

Problem i kod Borića i ovih drugih je što doista nije normalno više voljeti tuđe od svoga, Zato se u takvim tekstovima i Borić pokazuje kao netko tko baš i ne zna razmišljati. Zapravo, je sve ovo još zabavnije danas, poslije oslobđajućih presuda našim generalima, kada znamo da su jedino sutci iz Borićeve EU glasovali protiv oslobađajućih presuda (Talijan Fausto Pocar i Maltežanin Carmel Agius).

Inače Borić i nije tako loš komentator, i da nije te njegove iracionalne ljubavi (nadam se ne „debelo“ racionalne ljubavi), znao bi da se u Haagu nije sudilo Gotovini i Mrkaču, već Tuđmanu i Hrvatskoj.

Sjećam se kako je na predstavljanju knjige o generalu Markaču, kojoj sam pisao i predgovor, reagirala gđa Markač kada sam rekao da bih bio sretan da sam ja umjesto njenog muža u Haagu, kao što bi, dodao sam, tamo nazočan general Krstičević bio sretan da je on tamo umjesto generala Gotovine.

Pa zar nije velika čast kada vas drugi izaberu kao najbolje u Hrvatskoj vojsci i Hrvatskoj policiji, pa kao takvi na tom sudu zamjenjujete predsjednika države kojoj se sudi. Gđa Markač mi se na kraju predstavljanja zahvalila „za sve što činim u obrani generala“. Danas kada vidi s koliko ljubavi je njenog muža dočekao hrvatski narod – ne dvojim koliko je sretna što su izabrali baš njega. Zna i zašto je meni njena čestika jedna od najdražih! Ali vratimo se Boriću.

Da nije  njegove iracionalne ljubavi prema EU znao bi da nije Gotovina spasio 160 do 180 tisuća muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać od genocida razmjera onim iz Drugog svjetskog rata, kako reče u Hrvatskom listu američki vojni ataše u Hrvatskoj, već je to učinio Tuđman i Hrvatska. Znao bi da je Gotovini i kod Nobelove nagrade opet namjenjena ista uloga koju su mu već namijenili u Haagu.

Onda Borić ne bi ni postavljao tako priglupo pitanje o tome i ne bi vrijeđao generala tvrdnjom da je tako nešto razbacivanje s njegovim imenom. Zapravo, Borić je ipak nešto dobrio napisao: koristio je riječ iracionalno! A  doista je iracionalno da UN proglasi svojim zaštićenim zonama i Srebrenicu i Bihać, a onda dopusti genocid u Srebrenici, a njihov sud sudi Gotovinu i Markača zato što su od genocida spasili Bihać.

>>Promjena medijske slike: Generalu Gotovini počele stizati zahvale za oslobađanje Bihaća

Ironija sudbine je što je predsjedavajući Žalbenog vijeća Haaškoga suda amerikički sudac Theodor Meron zapravo Židov i sam bio žrtva Holokausta. Ako on ne zna što je to genocid, tko bi znao? Židovi i kažu kad spasiš jednog čovjeka kao da si spasio cijeli svijet. Ali to ne znaju gospoda iz Borićeve EU, pa njihovi sutci samo dvoje trebali li one koji su spasili 160 do 180 tisuća muslimana „nagraditi“ s 18 ili 24 godine zatvora!

Doista je iracionalno od UN-a primiti Hrvatsku u svoje članstvo, a onda preko suda u Haagu dokazati da samo na tu članicu se ne odnosi međunarodno pravo o oslobađanju okupiranih područja. I pokušati je kazniti zato što je uopće i povjerovala da ima ista prava kao i sve druge članice UN-a.

To je još iracionalnije kada znamo da je taj isti UN, prethodno, sam proglasio ta područja okupiranim područjima svoje članice. Jasno je da bi Borić sve to shvatio, da nije njegove iracionalne ljubavi prema EU. Pa i ne kaže se uzalud kako je ljubav slijepa, zar ne?

Akademik Josip Pečarić