Koliko god Srpska pravoslavna crkva (SPC) obezvrijeđivala i ignorirala postojanje Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) te je etiketirala zločinačkom i „ustaškom“ (uostalom kao i sve što nosi atribut „hrvatsko“ pa i sâmu Republiku Hrvatsku), a hrvatska se vlast (sve Vlade suverene RH) pravi kao da se sve to ne tiče hrvatske države – hrvatska crkva pravoslavnih Hrvata sa svojih 27 000 vjernika itekako je činjenica na vjerskoj karti Republike Hrvatske.

Maja Sever nije umišljena ljevičarka, ona bi voljela da je tako, ali ona samo dolazili iz ugledne boljševičke obitelji i „mešanog“ braka pa misli da je ljevičarenje dio neizostavnog obiteljskog nasljeđa.

Genocid je pojam za ljudska stradanja, jasno objašnjen i definiran opće prihvaćenim svjetskim standardima, kao i njegovi dijelovi etnocid, kulturocid, aristocid, democid, policid ili holodomor, pa ipak pojedinci i države manipuliraju njima.

Najveća reformatorica školstva bila je Talijanka Maria Montessori. I danas ekskluzivne škole nose njezino ime, a njezine metode nisu zastarjele, a provedene su početkom i sredinom prošloga stoljeća u SAD-u, Španjolskoj, Nizozemskoj, Italiji, Indiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i dalje redom.

Prije nego što Zapad otkrije načine obrane vlastitih naroda od islamističkoga terora, morat će se i sam riješiti kolektivnoga sljepila, a hrvatski narod u BiH, kako bi zaštitio sebe, ali i zapadnu uljudbu, ustrajati na zahtjevu za ustrojavanjem teritorijalne autonomije, koju predlaže i Europski parlament

Što god mislili, jedno se mora priznati agitpropovcima i antifa petokolonašima – dosljedni su i uporni u svojoj protuhrvatskoj djelatnosti. Aca Stanković je za novogodišnju emisiju NU2, doveo više gostiju, za koje je kazao da su obilježili prošlu, 2016. godinu.

Zadnjeg dana 2016. godine potpredsjednik SDP-a Peđa Grbin iskoristio je priliku, te ispred zgrade SDP-a na Iblerovom trgu, u svom istupu napao Vladu RH, da taji informacije o otkupu dionica INE i prodaji udjela u HEP-u.

U optužnici je mnogo toga stavljeno je Dinku Šakiću na teret, a kao u Kafkinom „Procesu“neprecizno se spominju neimenovane žrtve neutvrđenog broja da bi se u jednom ipak na kraju nepotpuno navela imena dvojice navodno obješenih u kontekstu koji se može tumačiti kao jedan događaj ili kao dva odvojena s nepoznatim vremenskim razmakom između njih, ali tako da se uopće ne može naslutiti kad se spomenuti događaj mogao dogoditi pa se tako ne zna je li se spomenuto uopće dogodilo za vrijeme Šakićeva zapovijedanja jasenovačkim logorom.

Zanimljivo da se u hrvatskom kolopletu političkih skandala, uhićenja, intriga i prevrata uvijek osjeti jedan prepoznatljivi trag koji se u HDZ-u vuče iz najranijih devedesetih godina pa sve do današnjih dana.

Iz perspektive onih koji su u bivšoj državi bili zatvarani, kažnjavani, mučeni i proganjani, svaka je suradnja sa jugoslavenskim strukturama viđena kao izdaja i dosmrtna stigma, no, neki su to činili iz nužde, očaja, pod prisilom ili jednostavno jer su htjeli postići (za sebe i svoje bližnje) najbolje što se moglo u danim okolnostima – i tu je već razdor između “mučenika” i “kolaboracionista”.