Hrvatski ''antifašisti'' pokušavaju obnoviti Jugoslaviju koja je Hrvatskoj ranije nametnula jugoslavenski ili srbijanski nacizam, najprije pod pokroviteljstvom zapadnoeuropskih kolonijalnih sila i carske Rusije nakon rušenja austrijskog Carstva, a potom i preko svjetskog hohštaplera i komunističkog zločinca Tita. Zbog toga hrvatski domoljubi moraju biti oprezni i odgovoriti hrvatskom ''antifašizmu'' svim demokratskim sredstvima, ako žele sačuvati nezavisnu, demokratsku i suverenu hrvatsku državu.

Hrvatski ''antifašisti'' nisu ništa drugo nego jugoslavenski nacisti koji bi iskorijenili hrvatski narod i nazvali ga Jugoslavenima. Za sve ovo osuđujem izvorne hadezeovce jer nisu shvatili važnost medija i sve ih prepustili komunistima. Zar nisu hrvatski pravoslavci postali Srbi preko SPC u Hrvatskoj i BiH? Srb kao etnik se prvi put pojavljuje 1799. godine. Zar zbog otimanja hrvatskih pravoslavaca nije nastala Republika Srpska? Čudnog li naziva?

Škoro nije dorastao ovom zadatku niti itko iz njegovog okruženja. Svi njegovi ljudi su obični kruhoborci, a najmanje domoljubi sa uvjerenjima i čvrstim karakterima i treba tražiti drugu soluciju osnivanjem konzervativne i tradicionalne stranke odmah nakon ovih izbora te pozvati sve domoljube da joj se pridruže, ali ne i hrvatske kruhoborce.

Bivše kolonijalne sile, koje su stvorile Hitlera u Njemačkoj i Mussolinija Italiji, su stvorile Miloševića i odgovorne su za srbijansku agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo.

Ove kolonijalne sile zajedno sa hrvatskim ''antifašistima'', danas Hrvatima nameću bošnjački nacizam uz pomoć udbaša i kosovca Stjepana Mesića, dvadesetak jugoslavenskih komunističkih novinara kojima se u pomoć vratili okorjeli i beskrupulozni jugoslavenski umirovljeni komunistički novinari, te profesora i docenata na filozofskim i političkim fakultetima. Svi antifašistički političari djeluju pod paskom Titovog nacističkog zločinca, a najaktivniji su bivši predsjednici Mesić i Josipović. Buda samo dirigira, ali se ne pojavljuje u javnosti. Svi oni preko BiH pripremaju novi napad na suverenitet republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Zna se, dakle, tko ruši hrvatsku državu, ali hrvatske tajne službe na to ne reagiraju. Moguće je da su i one povezane sa ''antifašistima''.

U igru su uvučene i strane tajne službe koje djeluju preko HRT, RTL i CNN, a preko njemačkog Telecoma se kontroliraju sve komunikacije u Hrvatskoj.

Očito, ništa se ne može učiniti da se zaustavi ''antifašiste'' jer su komunisti smišljeno ukinuli zakon o veleizdaji? Očito, sve to su pripremili komunisti da danas slobodno mogu rušiti hrvatsku državu. Ako netko traži povratak titoizma, taj sigurno traži i povratak srbijanskog nacizma u Hrvatsku kojim rukovodi Milorad Pupovac uz pomoć Plenkovića, Milanovića, HDZ-a i SDP-a. Još jednom pozivam na oprez sve domoljube jer najaktivniji promicatelj antifašizma u Hrvatskoj je bivši suradnik udbe i kosa Mesić. Zar na to nije više puta ukazao Aleksandar Vasiljević, bivši zamjenik načelnika jugoslavenskog kosa i kasniji načelnik srbijanskoga?

Kakva smo mi demokracija, ako se hrvatskom branitelju Thompsonu zabranjuju nastupi u Hrvatskoj i inozemstvu? Hrvatski antifašisti i mediji nam oduzimaju krvlju stečenu demokraciju i slobodu.

Slušajući i čitajući mišljenja hrvatskih ''elita'' i pučana, zaključio sam da je došao trenutak za osnivanje domoljubne konzervativne i tradicionalne stranke koja bi izišla na izbore prvi put za četiri godine, ali pod uvjetom da stranku vodi predsjednik i tajnik koje bi izabrali članovi stranke na referendu i koji bi za izbore tražili najbolje i najsposobnije kandidate među Hrvatima koji bi bili izabrani u predkampanji svake izborne jedinice. Članovi stranke bi mogli opozvati i predsjednika i tajnika na referendu. Stranka ne smije postati partija na čijem čelu će biti diktator ili podlac kao Plenković u HDZ-u.

Stranka se mora osnovati prema zakonu, ali stranku bi vodila samo dva čovjeka. Ovako se dalje ne može jer Hrvati kao narod mogu najprije izgubiti državu, a potom i identitet zahvaljujući komunističkoj svijesti hrvatskih ''elita'' i velikog broja pučana.

Da bi stranka privukla građane, treba stvoriti program i postaviti ciljeve. Za to je potrebno najmanje četiri godine. Članovima stranke svi građani koji nisu bili članovi SKJ, SSJ i tajnih službi Jugoslavije, ali mogu pripadnici tih organizacija koji su ponudili svoje živote za stvaranje nezavisne i suverene Hrvatske i to radili iz ljubavi prema domovini Hrvatskoj. Ne bi se smjelo dozvoliti da se u stranku uvuku suradnici tajnih službi bivše države, ako se u ratu nisu borili u prvim redovima, a isto pravilo bi vrijedilo za jugoslavenske komuniste i socijaliste.

Prvi cilj stranke bi morala biti lustracija, posebice u školama, fakultetima, pravosuđu i medijima.

Drugi cilj bi bila revizija novije hrvatske povijesti i popis svih žrtava dugog svjetskog rata na obe ideološke strane i navesti ideološke počinitelje zločina

Treći cilj bi bio stvaranje novog Ustava kojeg bi izglasali birači na referendumu umjesto političara u Saboru i to nakon dvotjedne kampanje. Ustav bi jedino mogli mijenjati birači na referendumu.

Četvrti cilj bi trebao biti uvođenje predsjedničkog političkog sustava u kojem bi predsjednik države bio na čelu izvršne vlasti te slobodno izabirao svoje suradnike diljem Hrvatske i iseljeništva, odnosno, dijaspore i koje bi potvrdio Sabor. Jedino tada bi mogli mijenjati komunističke zakone bez uticaja izvršne vlasti. Jedino tako možemo uvesti demokratske i kapitalističke zakone koje bi predlagali sabornici na prijedlog birača, a Sabor kao zakonodavna vlast bi ih izglasao.

Peti cilj bi morao biti da nitko ne može biti na istoj političkoj funkciji više od dva mandata i da nitko ne može istovremeno imati dvije političke funkcije jer tako bi u politiku dolazila svježa politička krv sa novim idejama. Političari ne bi smjeli sjediti u nadzornim odborima državnih poduzeća. Svi mandati i imenovanja bi trajali četiri godine, tako da bi se svi izbori održavali istoga dana i to nedjeljom. To bi državi donijelo veliku uštedu. Da bi se oslobodili učmalosti politike, polovicu mandata bi trebalo birati svake dvije godine.

Šesti cilj bi morao biti da birači mogu opozvati na referendu svakog političara, čak i predsjednika države. O tome ne bi smio odlučivati ni Sabor ni Ustavni sud nego birači na referendu.

Sedmi cilj bi morao biti da svi mandati pripadaju stranki umjesto pojedincu jer zastupnike imenuje stranka nakon glasanja svojih članova u predkampanji. Tako bi se oslobodili političke trgovine.

Možda neki imaju i drukčije ideje i neka ih javno predstave, ali, po meni, ovo je jedini način da se oslobodimo političkih gmizavaca u Saboru i lažnog antifašizma. Neka ih iznose na portalima kad ne mogu na utjecajnim medijima. Jedino tako možemo zaustaviti komuniste da ostvare svoje namjere.

 

Srećko Radović