Poznato je da se aktualna ministrica obrazovanja Blaženka Divjak još 2014. godine kandidirala za rektoricu zagrebačkog sveučilišta i da ju većina članova Senata nije smatrala dovoljno kvalitetnim izborom za tu odgovornu funkciju.

Nakon neuspjeha u rektorskoj kandidaturi, malo je pričekala i prebacila se na lakšu političku funkciju za koju joj nisu bile potrebne komplicirane procedure izbora u akademskoj zajednici, niti predstavljanje programa pred dekanima.

Dovoljno joj je bilo predstavljanje na zatvorenim sastancima stranačkih tijela HNS-a bez novinara. Nakon takvog uspona na ministarsku poziciju, danima je kritizirala priželjkivanu funkciju rektora, ali ustvari jedino je pokazala prizemne političke motive.

Njen nedavni prigovor o novinarima na sjednici Senata je priličito neozbiljan jer je i sama sudjelovala na izborima za rektora i poznato joj je da su pravila o isključenju novinara donesena davno prije (2009. godine), da ne ovise o volji rektora nego se nalaze u Statutu Sveučilišta, i da na to ne mogu utjecati političari. Pa niti ministrica obrazovanja.

Najstarije hrvatsko sveučilište se oduvijek znalo oduprijeti pritiscima političara, tako je bilo i ovaj put. S programima kandidata za rektore su bili upoznati svi članovi senata, a o nazočnosti novinara ubuduće će odlučiti nadležna tijela.

Nedvojbeno, svaki je novinar mogao doći do programa kandidata, i nije bilo nikakvih razloga da pojedinci poput Zorana Šprajca, bez ikakvih osnova, proglašava sveučilište močvarom.

Novinarima jemeđutim promaklo da je Nenad Bakić, brat protukandidata, donirao računala za opremanje škola. Možda bi o tome trebali više pisati kao i naglašavati kako javnost očekuje da resorna ministrica zanemari donaciju i da objektivno prepusti nadležnim tijelima provođenje izbora.

 Možda bi se nadležni u ministarstvu trebali zabrinjavati nad razinom obrazovanja u HNS-u, iz kojeg dolazi ministrica Divjak.

Prema nedavnim problemima s navodnim konzulom u New Yorku, znanstvenicima ne bi imponiralo da ih HNS predlaže za ministra jer je to ipak skromno obrazovana stranka kada na odgovorne funkcije nudi manekene sa srednjoškolskom svjedodžbom.

Rektora u Hrvatskoj ipak biraju ozbiljniji ljudi koji se moraju pokazati na složenijim poslovima od modnih revija kakve novinari obilaze. Iz ministričine izjave je nejasno je li uopće svjesna u kakvoj Vladi se nalazi? Radi li se o modernoj demokršćanskoj opciji ili o ljevičarsko-manekenskim neozbiljnostima?

 

L. T.