Ponašanje Alije Izetbegovića u vrijeme agresije na B i H bilo je od samoga početka najblaže rečeno sramotno i skandalozno. Ne samo da je zgazio riječ koju je dao narodu u Pologu 9. svibnja 1991. godine, nego se gotovo kroz cijelo vrijeme rata ponašao protivno svakoj logici i zdravom razumu. A sve na štetu građana B i H, pa i naroda čiji je politički predstavnik i lider bio.
Miroslav Tuđman, znanstvenik, sveučilišni profesor i saborski zastupnik HDZ-a,predstavio je u Mostaru monografiju „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“. O monografiji, otvorenom hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH, budućnosti BiH, te načinima za rješavanje jednakopravnosti Hrvata u BiH prof.dr.sc Miroslav Tuđman progovorio je u intervjuu za portal politika24.net.
Pamflet u vidu „dokumentarnog“ filma pod nazivom „Kontinuitet genocida nad Bošnjacima“ nalazi se na youtube-u već gotovo 9 mjeseci (od 9. siječnja 2017. godine; link: https://www.youtube.com/watch?v=SniLkwhYdGU) i samo je jedan od tisuća sličnih što ih je zadnjih godina na svjetlo dana iznijela sarajevska tvornica laži. Ovoga puta stiže nam iz „Virtuelnog muzeja genocida nad Bošnjacima“.
Pratimo li ponašanje Alije Izetbegovića kronološki, u odnosu na sve ono što se događalo tijekom eskalacije krize u SFRJ i posebice vezano za pripremu agresije i njezin tijek, na vidjelo izlazi njegova prevrtljivost, kukavičluk, neodlučnost i očita nekompetentnost. Ove njegove osobine naročito su izražene u situacijama koje su iziskivale brze, odlučne i promišljene reakcije državnika i lidera, jer Alija, nažalost, nije bio ni jedno ni drugo.
Tjednik Nacional u tekstu pod nazivom “Agenti OSA-e ubačeni u više tvrtki pod hrvatskom kontrolom u BiH” tvrdi da su suradnici OSA-e BiH infiltrirani u više tvrtki pod hrvatskom kontrolom na području BiH i da tu agenciju informiraju o sadržaju poslovnih sastanaka kojima prisustvuju.
Načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin našao se u središtu jedne od najvećih poslijeratnih afera čijem je razotkrivanju najviše pridonio tjednik Nacional ali i državni ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji je, nakon objavljivanja, sve jasno priznao.
Jedna od činjenica koju obožavatelji „lika i djela“ rahmetli Alije Izetbegovića uvijek i bez izuzetka zaobilaze u širokom luku i obvezno prešućuju, jeste njegov poraz na prvim Općim izborima za člana Predsjedništva SR B i H (iz redova muslimanskog naroda – tada još uvijek nisu postojali „bošnjaci“) kojemu je pred sam rat po nacionalnom ključu pripala funkcija predsjednika Predsjedništva SR B i H (predsjednik Skupštine postao je Srbin, a predsjednik republičke Vlade Hrvat).
"U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”. Tako su iz Suda BiH odgovorili na pitanje Večernjeg lista o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić.
Islamska deklaracija dokument je koji je nastao 1969., a objavljen 1970. godine i najčešće se vezuje uz ime Alije Izetbegovića, mada je posve izvjesno da je u njegovoj izradi sudjelovalo više osoba. Uostalom zbog teza iznesenih na te 32 stranice teksta i konspirativnog djelovanja, osim Alije osuđeno je još 12 njegovih suradnika, u sudskom procesu održanome u Sarajevu 1983. godine.
Optužnicom protiv Hrvata u "Foreign Affairsu" bošnjački je aktivist pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada